{"id":13287,"date":"2015-01-06T13:24:36","date_gmt":"2015-01-06T12:24:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=13287"},"modified":"2015-03-11T13:27:59","modified_gmt":"2015-03-11T12:27:59","slug":"bogojavljenje-u-zadarskoj-katedrali-propovijed-nadbiskupa-zelimira-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=13287","title":{"rendered":"BOGOJAVLJENJE U ZADARSKOJ KATEDRALI – PROPOVIJED NADBISKUPA \u017dELIMIRA PULJI\u0106A"},"content":{"rendered":"

Bogojavljenje, Epifanija ili Vodokr\u0161\u0107e – <\/b>Odgovor neba tajanstvenoj \u010de\u017enji \u010dovjeka za Bogom<\/strong><\/p>\n

1. <\/b>Bo\u017ei\u0107no liturgijsko vrijeme uskoro zavr\u0161ava. Rimljani su svojevremeno na 25. Prosinca, a Egip\u0107ani 6. sije\u010dnja, obilje\u017eavali zimski solsticij te slavili Nepobjedivo Sunce koje se ‘ra\u0111a’. Kr\u0161\u0107ani su tom uhodanom slavlju dali novi sadr\u017eaj: Po\u010deli su slaviti dan ro\u0111enja pravog sunca, Isusa Krista. Prije desetak dana proslavili smo ro\u0111endan Spasitelja ljudi, a danas obilje\u017eavamo njegovo objavljivanje svemu svijetu. I zato ga i zovemo Bogojavljenje. Dana\u0161nji je blagdan poznat i kao dan blagoslova vode kojom Krist izljeva svoje milosti na sve stvoreno. Njome se \u0161krope na\u0161i domovi, polja, tvornice i sve \u0161to slu\u017ei \u010dovjeku. Blagdan Bogojavljenja, Epifanija ili Vodokr\u0161\u0107e, na zoran na\u010din objavljuje Sina Bo\u017ejega po kojemu smo spa\u0161eni i posve\u0107eni. I postali ‘sveti puk, kraljevsko sve\u0107enstvo, narod ste\u010den da navije\u0161ta silna djela Gospodnja’ (1 Pt 2, 9).<\/p>\n

Svetkovina Bogojavljenja uz to pokazuje kako je sve u pokretu. Naime, otkad je Bog odlu\u010dio si\u0107i na zemlju i po\u0107i ususret ljudima, i ljudi su krenuli prema njemu. Tako nalazimo skupinu pastira koji \u017eure u Betlehem pokloniti se malom djetetu Isusu. Njihova je uloga jasno definirana: Oni vode brigu za ispa\u0161u, hranu i vodu svoga stada; bdiju i \u010duvaju stado od opasnosti i vre\u00admenskih neprilika. Oni se stoga budni i u i\u0161\u010dekivanju. A onda u stavu divlje\u00adnja sposobni su vidjeti i onkraj svoga privida. Prosvijetljeni an\u0111eoskom pjesmom i hvalom oni idu u Betlehem gdje se klanjaju i iskazuju \u010dast Novoro\u0111enom Kralju.<\/p>\n

2.<\/b> Uz pastire tu su i biblijski likovi Mudraca s istoka koje nazivamo i kraljevima. Oni sti\u017eu izdaleka no\u0161eni \u010de\u017enjom susresti novoro\u0111enoga kralja. A nose i tri znakovita dara: smirnu, zlato i tamjan. Smirna \u010duva tijelo od raspadanja i simbol je preoblikovanja \u017eivota. Zlato \u00adje simbol prosvjetljenja. Tre\u0107i dar, tamjan simbolizira miris koji nosi prema nebu na\u0161e zazive i molitve. Tamjan spaja nebesko sa zemaljskim, jer je u tajni Utjelovljenja o\u010dima na\u0161e du\u0161e sinulo novo svjetlo Bo\u017eje slave. Pa dok u bo\u017ei\u0107nom djetetu spoznajemo Boga, budi se u nama \u010de\u017enja za nebeskim dobrima.<\/p>\n

Katekizam Katoli\u010dke Crkve veli kako je ta tajanstvena \u010de\u017enja za Bogom “upisana je u \u010dovjekovo srce” (br. 27). Jer, \u010dovjek samo u Bogu pronalazi pravu istinu i bla\u017eenstvo, kako je to svojevremeno pisao sveti Augustin: ”Nemirno je ljudsko srce dok se u Bogu ne smiri”. Znam kako u dana\u0161njoj sekulariziranoj kulturi ova misao mo\u017ee zvu\u010dati kao provokacija. Mnogi na\u0161i suvremenici, naime, vele kako ne osje\u0107aju tu \u010de\u017enju, te da su oni zbog toga nevjernici ili agnostici. Ne ulaze\u0107i u razloge takvih izjava, nas zanima otkuda ta \u010de\u017enja u srcu \u010dovjeka o kojoj Katekizam zbori? ”Ljudskom srcu uvijek ne\u0161to treba”, pjevao je na\u0161 Preradovi\u0107 i zaklju\u010dio kako i onda kad do\u0111e do cilja ”sto mu \u017eelja iz tog srca klije”.<\/p>\n

3. <\/b>No, ne mo\u017ee se do\u0107i do spoznaje Boga polaze\u0107i samo od \u010dovjekove \u010de\u017enje. \u010covjek, naime, ostaje misterij i trajni tra\u017eitelj Apsolutnog za kojim traga malim i nesigurnim koracima. Me\u0111utim, to iskustvo \u010de\u017enje “nemirnog srca” kako je pisao sveti Augustin vrlo je zna\u010dajno. Ono nam potvr\u0111uje da je \u010dovjek, u svojoj dubini, religiozno bi\u0107e (KKC, 28). On je poput “Bo\u017ejeg prosjaka” koji nosi \u017eelju da upozna svjetlo, koje obasjava svijet i pobu\u0111uje osje\u0107aj ljepote. Dakle, i u ovom na\u0161em dobu koje je nesklono i neosjetljivo za transcendentalnu dimenziju mogu\u0107e je otpo\u010deti hod traganja za smislom \u017eivota koji pokazuje da vjera nije apsurdna i iracionalna. U tom vidu dana\u0161nja trojica Mudraca ili Kraljeva s istoka nude i promi\u010du svojevrsnu pedagogiju \u010de\u017enje koja nam poma\u017ee otkrivati radosti \u017eivota i tra\u017eenja onoga na koga nas zvijezde upu\u0107uju. Ta nam pedagogija \u010de\u017enje poma\u017ee oja\u010dati djelotvorna antitijela u nama koja su od velike pomo\u0107i u borbi protiv banalizacije duhovnog svijeta u nama i oko nas. A ta banalizacija duhovnih vrjednota, priznat \u0107ete, uzima sve vi\u0161e maha.<\/p>\n

Dopustimo li toj \u010de\u017enji da raste i da se ostvaruje, mi \u0107emo sve vi\u0161e te\u017eiti dobru koje mo\u017eemo graditi vlastitim snagama i ne\u0107emo se dati obeshrabriti zbog napora i prepreka koje stoje na putu prema nebeskoj domovini. A kad se u toj \u010de\u017enji otvori prozor prema Bogu, to je znak prisutnosti vjere i milosti Bo\u017eje koja nam daje osjetiti kako smo na tome putovanju bra\u0107a i suputnici s onima koji vjeruju, kao i s onima koji istra\u017euju, provjeravaju i ispituju. Molimo, neka Novoro\u0111eni, koji je radi nas ljudi do\u0161ao na zemlju, poka\u017ee svoje lice svima koji ga iskrena srca tra\u017ee.<\/p>\n

4. Zavr\u0161it \u0107u ovo razmi\u0161ljanje rije\u010dima Psalma 23. koji zra\u010di velikim pouzdanjem. A u njemu je izra\u017eena radosna sigurnost: “Gospodina je pastir moj, ni u \u010demu ja ne oskudijevam”. Slika pastira govori o povjerenju, prisnosti i nje\u017enosti. Jer, pastir poznaje svoje ovce, brine se za njih i \u010duva ih kao dragocjeno blago. “Na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi du\u0161u moju”. I mi, poput psalmiste, ako idemo za “Pastirom dobrim”, ma koliko se te\u0161kim, mukotrpnima ili dugima mogu \u010diniti puti na\u0161ega \u017eivota, sigurni smo da su oni “pravi” i da su nam bliski. Zato psalmist s povjerenje veli bez straha: “Pa da mi je i dolinom smrti pro\u0107i, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj \u0161tap i palica tvoja utjeha su meni”.<\/p>\n

Ako vidljivost smanjena, normalno je da su ovce nemirne, jer postoji opasnost da posrnu ili da se udalje i izgube. Nije isklju\u010den i strah od mogu\u0107ih napada\u010da koji se skrivaju u tami. Bo\u017eja blizina me\u0111utim preobra\u017eava tamnu dolinu smrti pa ona prestaje biti opasna. Jer, putnika prati Bo\u017eja za\u0161tita na njegovu putu: “Dobrota i milost pratit \u0107e mene sve dane \u017eivota moga. U Gospodnjem \u0107u domu prebivati kroz dane mnoge”. Taj put sada dobiva novo zna\u010denje i postaje putovanje prema hramu Gospodnjem, svetom mjestu u kojem molitelj \u017eeli “trajno” prebivati. Trojicu Mudraca dovela je zvijezda do Betlehema gdje su prepoznali u djetetu Isusu onog “Dobrog Pastira” koga je Otac Nebeski poslao na zemlju da spasi i otkupi raspr\u0161eno stado. On je onaj pravi put koji nas vodi u \u017eivot. On je svjetlost koja prosvjetljuje mra\u010dnu dolinu i pobje\u0111uje svaki na\u0161 strah. Obnovimo i mi danas svoje pouzdanje u Boga i prepustimo se u njegove ruke. Neka nas on vodi na “vrutke tihane” gdje \u0107emo se napajati na izvorima vode \u017eive “koja struji u \u017eivot vje\u010dni” (Iv 4, 14). Amen. <\/b><\/p>\n

\u2020 \u017delimir, nadbiskup<\/p>\n

Katedrala, 6. sije\u010dnja 2015.<\/p>\n

\u00a0<\/b><\/p>\n

\u00a0<\/b><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bogojavljenje, Epifanija ili Vodokr\u0161\u0107e – Odgovor neba tajanstvenoj \u010de\u017enji \u010dovjeka za Bogom 1. Bo\u017ei\u0107no liturgijsko vrijeme uskoro zavr\u0161ava. Rimljani su …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13287"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=13287"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13287\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13288,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13287\/revisions\/13288"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=13287"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=13287"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=13287"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}