1.<\/b> Vjerojatno ste vidjeli ili \u010duli za trilogiju ‘Bla\u017eeni Alojzije Stepinac- svjedok evan\u0111elja ljubavi’, koja ima 1872 stranice. To je kapitalno djelo hrvatske historiografije o bla\u017eenom Alojziju koje je prikupio mons. Juraj Batelja. Sabrani povijesni izvori svjedo\u010de kako se u krajnje nepovoljnim okolnostima nadbiskup Stepinac cijelim svojim bi\u0107em i utjecajnim polo\u017eajem stavio na stranu ugro\u017eenih, obespravljenih i progonjenih pojedinaca, zajednica, naroda i institucija. Upravo onako kako danas od nas tra\u017ei papa Franjo. S punom svije\u0161\u0107u o rizicima Stepinac je odabrao dosljedno, rije\u010dju i djelom zastupati vjerska i druga vrijednosna na\u010dela, posebice ljubav, pravednost i jednakost svih. O tomu najbolje govore njegove rije\u010di koje je upu\u0107ivao u raznim prigodama u tim turbulentnim godinama. Kao napr. propovijed u katedrali, na svetkovinu Krista Kralja, 25. listopada 1942. Dok se Europom \u0161irio nacizam koji je uva\u017eavao samo arijevsku rasu, kard. Stepinac obja\u0161njava kako ”svi narodi i rase potje\u010du od Boga”. A ”rodni list svakog naroda nalazi se u knjizi Postanka” gdje Bog ”iz gliba zemaljskoga sazdaje prvoga \u010dovjeka i udahnjuje mu \u017eivotni duh” (Post 2, 7). Zbog toga ”svaki narod i svaka rasa ima pravo na \u017eivot dostojan \u010dovjeka”. A svi bez razlike, ”bili pripadnici ciganske rase ili Crnci, ugla\u0111eni Europejci, omra\u017eeni \u017didovi ili ponosni Arijevci imadu jednako pravo da govore: O\u010de na\u0161 koji jesi na nebesima!” (Mt 6, 9).<\/p>\n
”Katoli\u010dka Crkva uvijek je osu\u0111ivala, a i danas osu\u0111uje svaku nepravdu i nasilje koje se po\u010dinja u ime klasnih, rasnih ili narodnosnih teorija”. ”Ne mo\u017ee se istrijebiti sa lica zemlje inteligenciju jer to mo\u017eda prija radni\u010dkoj klasi, kao \u0161to je u\u010dio i u\u010dinio bolj\u0161evizam. Ne mo\u017ee se istrijebiti sa lica zemlje Cigane ili Zidove, jer ih se smatra inferiornom rasom. Ako se budu na laku ruku primjenjivali principi rasnih teorija, koje nemaju temelja, da li uop\u0107e postoji za bilo koji narod jo\u0161 nekakva sigurnost na zemlji?” Ovo je kard. Stepnica zborio u svojoj katedrali u Zagrebu 1942. dok se Europom \u0161irio duh nacizma koji nije uva\u017eavao nikakve druge rase osim one arijevske. Doista, jasan proro\u010dki govor kojim je izlo\u017eio sebe i svoju slu\u017ebu.<\/p>\n
2.<\/b> Mi ve\u010deras obilje\u017eavamo obljetnicu smrti ovog odva\u017enog bla\u017eenog heroja kojeg su komunisti 1946. osudili na 16 godina tamnice. Izdr\u017eao je kaznu u Lepoglavi do 1951. kada je preba\u010den u zato\u010deni\u0161tvo u Kra\u0161i\u0107 gdje je preminuo na dana\u0161nji dan 1960. s rije\u010dima predanja u ruke Bo\u017eje: ‘Fiat voluntas tua’. Papa Ivan Pavao II. ga je 3. listopada 1998. proglasio bla\u017eenim u marijanskom sveti\u0161tu u Mariji Bistrici. A \u017eivio je i bio nadbiskup u Zagrebu u vrlo te\u0161kom i kompleksnom povijesnom vremenu, u tri susljedne diktature. Kad je preuzeo upravu zagreba\u010dke crkve, iz Njema\u010dke se \u0161irio zadah nacizma i fa\u0161izma, a iz Rusije bezbo\u017ena ideologija komunizma. \u017destoko se protivio i jednoj i drugoj i tre\u0107oj ideologiji brane\u0107i ljudska i narodna prava. Izlo\u017eio se opasnostima i radije po\u0161ao u tamnicu i u smrt, nego prihvatiti odvajanje Katoli\u010dke Crkve od Svete Stolice. Stepin\u010deva hrabrost u tom te\u0161kom i mra\u010dnom razdoblju bila je izvorom nade za potla\u010dene i ugro\u017eene.<\/p>\n
\u0160to ve\u010deras re\u0107i o ovom di\u010dnom sinu roda na\u0161ega koji blista na obzorju Crkve Katoli\u010dke i hrvatske povjesnice? \u0160to bi nama ve\u010deras u Zadru i Hrvatskoj poru\u010dio ovaj duhovni knez dvadesetog stolje\u0107a? Vjerujem kako bi nam ponovio ove iste rije\u010di koje je izgovorio u zagreba\u010dkoj prvostolnici na svetkovinu Krista Kralja. Osim \u0161to je stao u obranu ugro\u017eenih naroda i rasa, on je spomenuo da je ”Crkva katoli\u010dka u bli\u017eoj i u daljnjoj pro\u0161losti imala odva\u017enosti podignuti svoj glas protiv zakulisnog rada internacionalne masonerije, protiv moralne degradacije, protiv zlo\u010dina poba\u010daja\u2026 Ona bi se iznevjerila svojoj zada\u0107i kad ne bi istom dosljedno\u0161\u0107u dizala i danas glas u obrani svih koji se \u017eale na nepravde, bez obzira kojoj rasi ili narodu pripadali”.<\/p>\n
3. <\/b>Zahvalni smo Bogu za dar bla\u017eenog Alojzija koji je bio jasan, te svakomu upu\u0107ivao svoju utje\u0161nu pastirsku rije\u010d. I o\u010devima i majkama. Mladi\u0107ima i djevojkama. Studentima i radnicima. Sve\u0107enicima i redovnicima. Kulturnim djelatnicima i politi\u010darima. Svojim nastupima, propovijedima i govorima branio je Bo\u017eja prava i ljudsko dostojanstvo. Nije se pla\u0161io ni povijao pred mo\u0107nicima ovoga svijeta. Imao si osje\u0107aj “pomazanog sluge” koji je pozvan i poslan navije\u0161\u0107ivati su\u017enjima oslobo\u0111enje, tu\u017enima radost, a svima proglasiti godinu milosti Gospodnje i dan odmazde Boga na\u0161ega. “Na sve optu\u017ebe koje se ovdje protiv mene iznose odgovaram da je moja savjest mirna. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti prezir i poni\u017eenje.. i pripravan sam svaki \u010das i umrijeti..”<\/p>\n
Kako bismo mogli razumjeti neslomivi stav ovog Bo\u017ejeg heroja, prisjetimo se ve\u010deras potresnog pisma koje je uputio Sudu u Osjeku u prosincu 1959.: ”Osuda je bila juridi\u010dko umorstvo sa strane komunista koji poduzimaju sve da me dotuku jer za njih presporo umirem… Mogu i dalje moji istra\u017eitelji po Va\u0161em nalogu onemogu\u0107avati moj \u017eivot, ali ja znam svoju du\u017enost i uz milost Bo\u017eju vr\u0161it \u0107u je do kraja bez trunke mr\u017enje i osvete prema bilo komu. Ali, i bez straha pred bilo kim”. U jednom drugom pismu mons. \u010cekadi veli kako su njegove ”bronhije sve drugo nego zdrave. Kad su lije\u010dnici zatra\u017eili od vlasti da me puste na more, odgovorili su neka podnesem molbu. Rekao sam, nikada! Volim ovdje umrijeti, negoli i za \u010das dati dojam da Crkva popu\u0161ta i to radi kukavnog zdravlja jednog biskupa… Nanijeli su mi krvavu nepravdu i sad bih jo\u0161 morao moliti od njih milost i re\u0107i im da su oni u pravu, a ne Crkva, kad je dignula glas na njihove nepravde”.<\/p>\n
4.<\/b> Ovakva pisma mogao je pisati samo odabrani Kristov u\u010denik i posebni Marijin \u0161ti\u0107enik, bez trunke mr\u017enje i osvete prema bilo komu. Ali, i bez straha pred bilo kim. I kad se ve\u010deras pitamo \u0161to je motiviralo Ivana Pavla II\u00a0 da ovog Marijinog \u0161ti\u0107enika ubroji me\u0111u mu\u010denike Kristove Crkve i da to u\u010dini u sveti\u0161tu Marije Bistrice u koje je Stepinac rado hodo\u010dastio, naslu\u0107ujemo odgovor. Sveti Ivan Pavao II. re\u0107i \u0107e kako je u ”njegovom liku sa\u017eeta cijela tragedija koja je pogodila Europu tijekom XX. stolje\u0107a, obilje\u017eena velikim zlima fa\u0161izma, nacizma i komunizma. U kardinalu Stepincu blista u punini katoli\u010dki odgovor: Vjera u Boga, po\u0161tivanje \u010dovjeka, ljubav prema svima potvr\u0111ena pra\u0161tanjem, jedinstvom s Crkvom vo\u0111enom Petrovim nasljednikom”.<\/p>\n
Na\u0161 je bla\u017eenik ostavio osobit primjer kr\u0161\u0107anskog svjedo\u010danstva. Slu\u017ebu navije\u0161tanja Evan\u0111elja ispunio prije svega svojom patnjom za Crkvu. A svoju poruku vjere zape\u010datio je smr\u0107u. Dra\u017ea mu je bila tamnica negoli sloboda; i to samo zato da bi obranio slobodu Crkve i njezino jedinstvo. Nije se stra\u0161io okova kako ne bi bile okovane rije\u010di Evan\u0111elja. Hrvao se s mo\u0107nicima da za\u0161titi nemo\u0107ne. Povijest Crkve i svijeta upisat \u0107e ga u niz najhrabrijih biskupa Europe onog tragi\u010dnog vremena. Stoga ime Stepinac za nas je poruka: poruka Istine i dobrote, poruka vjernosti\u00a0 Bogu i \u010dovjeku, poruka ljubavi prema svome rodu. ”A u ljubavi prema hrvatskom narodu ne dam se ni od koga natkriliti”, pi\u0161e na njegovom grobu u Zagrebu. Na taj grob dolaze trajno molitelji: mladi, odrasli, stari, radnici, zemljoradnici, intelektualci, sve\u0107enici, redovnici, biskupi iz domovine i svijeta. Na tom grobu u\u010de se vjerovati, nadati, ljubiti, pra\u0161tati. U\u010de se biti mirotvorci i mironosci. Jer, s tog groba \u0161ire se sadr\u017eajne rije\u010di iz njegove oporuke: ”Predragi sinci, ljubite se me\u0111u sobno! Vazda se bratski ljubite! I budite jedno srce i jedna du\u0161a!” Bl. Alojzije moli za nas i za hrvatski narod. Amen!<\/p>\n
\u00a0Mons. \u017delimir Pulji\u0107,<\/p>\n
zadarski nadbiskup<\/p>\n
\u00a0Bili Brig, 10. velja\u010de 2015.<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"