Dopustimo biblijskim tekstovima neka nas rasvijetle i pou\u010de <\/b><\/p>\n
(\u010citanja od dana: Iz 1, 10.16-20; Ps 50, 8-9 17-21; Mt 23, 1-12)<\/p>\n
\u010cetvrti pastoralno-katehetski kolokvij za sve\u0107enike:<\/b><\/p>\n
”Pastoral braka i obitelji s posebnim osvrtom na pastoral zaru\u010dni\u0161tva”<\/p>\n
1.<\/b> \u010culi smo kratki odlomak iz Matejevog evan\u0111elja, iz 23. poglavlja. Nakon \u0161to u prethodnim poglavljima\u00a0 (21. i 22.) u\u0161utkao farizeje, saduceje i pismoznance, Isus prelazi u napad koji dose\u017ee vrhunac u upravo u dana\u0161njem izvje\u0161\u0107u (Mt 23 1-12). Matej je, dakle, u ovom poglavlju sabrao prijekore i prokletstva koja je Isus izgovorio protiv farizeja i pismoznanaca tijekom svoga javnog djelovanja. Pismoznanci su se, naime, zdu\u0161no posve\u0107ivali studiju i poznavanju Zakona pa su bili utjecajni u njegovom ispravnom tuma\u010denju i pou\u010davanju, kao i u presudama i sudskim raspravama. Farizeji s druge strane kao stranka dr\u017eali su Zakon apsolutnom vrijedno\u0161\u0107u na duhovnom i profanom, na dru\u0161tvenom i osob\u00adnom polju, posebice u vremenu kad su ota\u010dke predaje bile ugro\u017eene prodorom helenskog duha. A sebe su smatrali ”\u010distima” i pravednima. I bili odvojeni od dru\u00adgih, pa odatle i ime ”farizeji’ (odvojeni). Pismoznanci i farizeji zajedni\u010dki su nametali na le\u0111a vjernika nesnosni teret zakona kako su ga oni shva\u0107ali, a sami sebe su bez \u0161krupula osloba\u0111ali obveza zakona.<\/p>\n
Imaju\u0107i to pred o\u010dima Mateje je, kako rekoh, sabrao u 23. poglavlju vrlo o\u0161tru i nesmiljenu osudu pismoznanaca i farizeja, koji su se na izvan pokazivali pravednima i svetima, a ve\u0107 su odlu\u010dili smaknuti Isusa. Stoga, Isus najprije upravlja rije\u010d svijetu i svojim u\u010denicima pa veli: ”<\/i>Na Mojsijevu stolicu zasjedo\u0161e pismoznanci i farizeji. \u010cinite i obdr\u017eavajte sve \u0161to vam ka\u017eu, ali nemojte se ravnati po njihovim djelima, jer govore, a ne \u010dine. Ve\u017eu i ljudima na ple\u0107a tovare te\u0161ka bremena, a sami ni da bi prstom makli.” (Mt 23, 1-4). ”I s<\/i>va svoja djela \u010dine da ih ljudi vide”. Sebe predstavljaju pred svijetom kao savjesne opslu\u017eitelje Zakona, da ih ljudi vide i hvale. ”Vole pro\u010delja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, po\u00adzdrave na trgovima.” Sve su to vidljivi i o\u010diti znakovi pohlepe i ta\u0161tine.<\/p>\n
2.<\/b> Ovaj Isusov govor asocira nas na rije\u010di pape Franje na tradicionalnom okupljanju Vatikanske kurije (22. prosinca 2014.). Bio je to sna\u017ean ispit savjesti, ne samo za djelatnike Kurije, nego za sve kr\u0161\u0107ane. Na svom prvom susretu 2013. godine Papa je govorio da svi koji rade u Kuriji trebaju se ”isticati stru\u010dno\u0161\u0107u, predanim slu\u017eenjem i sveto\u0161\u0107u \u017eivota”, te ih pozvao da ne budu ”birokratski carinici” koji prije\u010de djelovanje Duha Svetoga. Na Novogodi\u0161njem pak susretu Papa je govorio o ”bolestima” me\u0111uljudskih odnosa, pa naveo ni\u0161ta manje nego 15 te\u0161kih bole\u0161\u0107urina, me\u0111u kojima je spomenu ”zakre\u010denost” pameti i uma, ”duhovni Alzheimer”, egzistencijalnu shizofreniju, funkcionalizam, ravnodu\u0161nost prema drugima, klevetanje, tra\u010d i ogovaranje.<\/p>\n
Zadr\u017eimo se trenutak na tra\u010du, to velikom neprijatelju me\u0111uljudskih odnosa kako veli Papa. Tra\u010d je prema njemu znak je ”duhovne praznine”, jer, kad celibatarac nema duhovnih i pastoralnih plodova, \u00a0sklon je u svojoj ”ogor\u010denosti” tra\u010dati druge. On time, veli Papa, truje zrak pa se stvaraju prepreke za evan\u0111eosko, duhovno i plodno ozra\u010dje. Zato kad primijeti\u0161 da ima ne\u0161to kod brata sve\u0107enika \u0161to te smeta i \u0161to misli\u0161 da nije dobro ni za njega ni za ugled klera, po\u0111i i reci mu to. Ako te ozbiljno ne shvati, reci to svom biskupu ili kojem njegovom intimnom prijatelju kako bi mu se pomoglo da se izvu\u010de i popravi. I ne tra\u010daj o tomu prije nego se \u0161to poku\u0161alo u\u010diniti u vidu popravka. \u0110avlu je najdra\u017ee kad se na\u0111e na banketu gdje se tra\u010da i pretresa tu\u0111e grijehe, mane i propuste. On se tada veseli i likuje. Tra\u010d, naime, nanosi veliku \u0161tetu kleru i biskupiji, a napasnik ne \u017eeli da Crkva bude plodna, slo\u017ena i radosna majka.<\/p>\n
3.<\/b> Osobe koje boluju od ”bolesti ogovaranja” Papa je usporedio sa ”sija\u010dima razdora”. Ta bolest po\u010dinje mo\u017eda obi\u010dnim trivijalnim razgovorima. Ali, s vremenom toliko ”opsjedne” doti\u010dnog \u010dovjeka da on postaje ”neprijateljem”, poput onog “sija\u010d kukolja” iz evan\u0111elja (Mt 13, 24). Papa Franjo je jo\u0161 neposredniji i slikovitiji pa veli kako u mnogim slu\u010dajevima takav pojedinac postaje “hladnokrvnim ubojicom” dobroga glasa svojih kolega i svoje subra\u0107e. To je bolest kukavic\u00e2 koji nemaju hrabrosti re\u0107i u lice osobama, pa im govore iza le\u0111a. Bra\u0107o, \u010duvajmo se terorizma naklapanja, tra\u010da i ogovaranja, upozorava papa Franjo. Osim ogovaranja Papa je se posebice okomio i na ”bole\u0161tinu zatvorenih kru\u017eoka” kad je ”pripadnost zatvorenom krugu ”simpatizera i istomi\u0161ljenika” va\u017enija nego pripadnost Misti\u010dnom tijelu Kristovu.<\/p>\n
Mo\u017ee na prvi pogled izgledati ovaj govor u sve\u010danoj dvorani Clementini kao ”nespretna korizmena pouka”, kako su to neki komentirali. No, osuda oholosti, karijerizma, tra\u010da i ogovaranja, \u017eudnje za vla\u0161\u0107u, pohlepe i tvrdokornosti dobar je i prikladan ispit savjesti za sva vremena; za svakog vjernika, i posebice za svakog Isusovog sljedbenika i u\u010denika koji u njegovo ime nastupa i njegovom ovla\u0161\u0107u dijeli Svete Tajne. Papa Franjo, treba to priznati, <\/em>kao javna osoba mo\u017ee objaviti ovakve lo\u0161e vijesti, a da one ne proizvedu o\u010daj i bezna\u0111e.<\/p>\n 4.<\/b> Usudio bih se k tomu ustvrditi kako je ovaj Papin govor na tragu onoga \u0161to nam Matej donosi u dana\u0161njem \u010ditanju. To je zapravo Isusov obra\u010dun s farizejima i pismoznancima koji zavr\u0161ava sa ”sedmerostrukim jao” vama, licemjeri! <\/b>(Mt 23, 13-32). Za\u0161to ”jao vama”?! Zato \u0161to su\u00a0 svojim iskrivljenim i samo\u00advoljnim tuma\u010denjem u\u010dinili nemogu\u0107im opslu\u017eivati propise Zakona. A oni, kao slu\u017ebeni pred\u00adstavnici vjere, postali su zaprjeka u tomu. Iskrivili su sliku Boga i pre\u00adtvorili se u \u017eandare i tirane. I ne \u010dudi \u0161to danas slu\u0161aju Isusov ukor i prijetnju: Jao vama! Jao vama \u0161to ljudima zaklju\u010davate kra\u00adljevstvo nebesko, a sami ne ulazite tamo, niti dopu\u0161tate uni\u0107i onima koji bi htjeli”. (Mt 23, 13) ”Jao vama pismoznancima i fari\u00adzejima koji pro\u017edirete ku\u0107e udovi\u010dke pod izlikom dugih mo\u00adlitava; sti\u0107i \u0107e vas to o\u0161trija osuda”. (Mt 23, 14) ”Jao vama, licemjeri! Namirujete de\u00adsetinu od metvice i kopra i kima, a propu\u0161tate najva\u017enije u Za\u00adkonu: Pravednost, milosr\u0111e i vjernost. Ovo je trebalo \u010diniti, a ono ne propu\u0161tati. Slijepe vo\u0111e! Cijedite komarca, a gutate devu” (Mt, 23, 23-24).<\/p>\n Doista, potresne su, poticajne i jasne rije\u010di koje nam u ovom svetom korizmenom vremenu upu\u0107uje Isus u dana\u0161njem evan\u0111elju i papa Franjo u novogodi\u0161njem govoru. A korizma nas podsje\u0107a kako je kr\u0161\u0107anski \u017eivot trajno vojevanje protiv zla, sebi\u010dnosti i mr\u017enje, te posebice poziv da ”umiremo sebi” kako bismo \u017eivjeli u Bogu. U toj borbi i vojevanju imamo na raspolaganju ”oru\u017eje” molitve, posta i pokore. Ali, i sigurnost i obe\u0107anje da smo sjedinjeni s Njime kadri odupirati se i pobje\u0111ivati; kadri smo odupirati se zlu svojom dobrotom, istinom pobje\u0111ivati la\u017ei, te ljubavlju nadvladavati zlo i mr\u017enju. U\u0111imo, dakle, raspolo\u017eeni u ovo sveto vrijeme u kojem nas liturgija poziva da se obratimo i vjerujemo evan\u0111elju. I dopustimo biblijskim tekstovima neka nas rasvijetle i pou\u010de. A neizmjerno blago Bo\u017eje rije\u010di pohranjujmo u svojim srcima i u svojoj pameti, te s tim blagom i tom svetom prtljagom krenimo na korizmeni hod i put molitve, pokore i dobrih djela u vidu osobnog obra\u0107enja i koristi bra\u0107e koja su u nevolji. Amen.<\/p>\n \u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije<\/p>\n Zagreb, 3. o\u017eujka 2015.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"