{"id":12778,"date":"2014-07-10T16:58:02","date_gmt":"2014-07-10T15:58:02","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=12778"},"modified":"2014-07-10T17:50:31","modified_gmt":"2014-07-10T16:50:31","slug":"svetkovina-sv-nedjeljice-u-vrani-propovijed-mons-zelimir-puljic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=12778","title":{"rendered":"SVETKOVINA SV. NEDJELJICE U VRANI – PROPOVIJED, MONS. \u017dELIMIR PULJI\u0106"},"content":{"rendered":"

\"OLYMPUS<\/a>1.<\/b> Kad god se na\u0111emo na ovom Vranskom prostoru, osjetimo jeku stolje\u0107\u00e2. Ovaj dio Lijepe Na\u0161e, naime, bio je u Srednjem vijeku posjed hrvatskih kraljeva. Tu je u 11. stolje\u0107u bio benediktinski samostan koji je hrvatski kralj Zvonimir 1076. darovao Papi pa je samostan postao sastavnim dijelom Petrova naslje\u0111a, “Patrimonium Sancti Petri”. A Vranski prior imao je tijekom Srednjega vijeka prvorazrednu duhovnu i politi\u010dku ulogu, sve do turskog doba. Poslije benediktinaca samostan preuzimaju Templari koji \u017eive vojni\u010dki i mona\u0161ki. Budu\u0107i da je samostan imao jurisdikciju na cijelom podru\u010dju Hrvatske i Ugarske, Vrana je bila u nekom smislu prvo veleposlanstvo Vatikana.<\/p>\n

Pozdravljam \u017eupnika don \u0160imuna, koji je sa svojim suradnicima pripremio dana\u0161nju sve\u010danost. Pozdravljam dekana don Tomislava Bari\u010devi\u0107a i sve sve\u0107enike koji su doveli vjernike u ovo sveti\u0161te, te stoje na raspolaganju hodo\u010dasnicima za sakrament svete ispovijedi. Zapravo to i jest smisao na\u0161ih hodo\u010da\u0161\u0107a. Kad se ide na hodo\u010da\u0161\u0107e, narod veli: ‘Idemo na pro\u0161tenje’. Idemo tra\u017eiti opro\u0161tenje na\u0161ih grijeha. Idemo se pokajati za svoje propuste, uvrjede i grijehe. Za to su sve\u0107enici re\u0111eni i ovla\u0161teni. Oni vam danas ovdje stoje na raspolaganju. Iskoristite prigodu i tra\u017eite opro\u0161tenje. Pozdravljam i sve vas, dragi hodo\u010dasnici, koji ste odlu\u010dili danas do\u0107i ovamo. Neka vam sveta Nediljica usli\u0161a va\u0161e molitve i preporuke. A Gospodin koji vas je okupio na svoju gozbu Rije\u010di i Euharistije, neka vas prati svojim blagoslovom.<\/p>\n

2.<\/b> Jo\u0161 smo u godini obitelji, pa mi se u\u010dinilo korisnim progovoriti\u00a0 ne\u0161to o radostima, nadama i te\u0161ko\u0107ama na\u0161ih obitelji. \u0160to Crkva o tomu govori i nau\u010dava? Bog ima veliko povjerenje u \u010dovjeka i u ljudsku obitelj kao osnovnu stanicu ljudskog \u017eivota. Utjelovio se u Nazaretskoj obitelji pa time posvetio svaku ljudsku obitelj. Ta Bo\u017eja smjelost pokazuje koliko Bog voli obitelji. On sura\u0111uje s obiteljima, na njih ra\u010duna i smatra ih svojim prvi suradnicima.<\/p>\n

A \u0161to je to zapravo obitelj? Vjerou\u010ditelj je dao djeci zadatak neka napi\u0161u pismo dragom Bogu i neka mu reknu sve \u0161to im na srcu stoji. Bilo je vrlo zanimljivih re\u010denica i izri\u010daja… Jedna je djevoj\u010dica napisala: “Hvala ti, Bo\u017ee, \u0161to si mi dao tatu i mamu. Kako je lijepo imati tatu i mamu”. Kako je lijepo imati obitelj, tu “intimnu zajednicu \u017eivota i ljubavi”, kako su o njoj govorili i pisali koncilski oci (GS 48)! Ona je, naime, prva \u0161kola dru\u0161tvenih vrlina gdje se u\u010di po\u0161tovanje, ljubav, solidarnost, prijateljstvo, gostoljubivost. Ona je u slu\u017ebi “izgradnje kraljevstva Bo\u017ejega” i poslanju Crkve. Supru\u017enici su u prigodi vjen\u010danja pred slu\u017eiteljem Crkve i okupljenom zajednicom slobodno, svjesno i bez prisile izrazili spremnost i volju ljubiti se i po\u0161tivati cijeloga \u017eivota. Kako u dobru, tako i u zlu, kako u zdravlju, tako i u bolesti. Brak tako postaje zvanjem i zadatkom \u0161to ga mladenci preuzimaju pred Bogom i pred Crkvom do\u017eivotnim obe\u0107anjem ‘vjernosti, ljubavi i po\u0161tovanja’.<\/p>\n

3.<\/b> A da se takve preporuke doista mogu ostvariti u \u017eivotu pokazuju tolike vjerne i svete obitelji. To je pokazao i bra\u010dni par Ivane i Petra Molle koji su se vjen\u010dali 1955. godine i imali \u010detvero djece. Sveti Ivan Pavao II. proglasio je 24. travnja 1994. Ivanu bla\u017eenom, upravo u tijeku Me\u0111unarodne godine obitelji koja se slavila diljem svijeta, i nazvao je Ivanu “majkom obitelji”. Isti papa je deset godina kasnije, 16. svibnja 2004., na trgu Svetog Petra u Rimu proglasio Ivanu svetom, te odredio njezin liturgijski spomendan na 28. travnja. \u0160to je to Kongregacija za progla\u0161enje svetih i bla\u017eenih “otkrila” u \u017eivotu ove mlade \u017eene koja je s mu\u017eem Petrom \u017eivjela jednostavno i skromno. Spomenut \u0107u samo dvije stvari koje otkrivaju plemenitost njezina karaktera. Jedna je zgoda iz pisma njezinom zaru\u010dniku prije vjen\u010danja, a druga je izjava u prigodi ro\u0111enja \u010detvrtog djeteta.<\/p>\n

Rije\u010di iz pisma (4. rujna 1955.) svom zaru\u010dniku Petru otkrivaju ljepotu njezine du\u0161e. “Kad pomislim na na\u0161u ljubav, mogu samo Gospodinu zahvaljivati. Jer, ljubav je najljep\u0161i osje\u0107aj, dragi moj Petre, \u0161to ga je Bog polo\u017eio u ljudsko srce. O, kad bismo je uvijek imali kao sada. Mi \u0107emo se uz Bo\u017eju pomo\u0107 i blagoslov tako pona\u0161ati da na\u0161a obitelj bude mali ‘\u0107enakul’ (dvorana posljednje ve\u010dere), gdje \u0107e Isus biti trajno iznad na\u0161ih sklonosti, \u017eelja i poslova. Jo\u0161 je samo nekoliko dana, dragi Petre, do trenutka kad \u0107emo pristupiti k oltaru i primiti sakrament na\u0161e ljubavi. Pomisao na to veoma me dira, jer mi \u0107emo postati Bo\u017eji suradnici u stvaranju. O, da mu mo\u017eemo darivati djecu koja \u0107e ga ljubiti i slu\u017eiti mu! Ho\u0107u li mo\u0107i, dragi moj Petre, postati \u017eenom i majkom kakvu si uvijek \u017eelio?! Ja takva, uistinu, \u017eelim biti, jer ti si to i zaslu\u017eio!”<\/p>\n

4.<\/b> Ivana je susrela \u010dovjeka svojih snova, in\u017einjera Pietra Mollu, koji je tako\u0111er bio aktivan u Katoli\u010dkoj akciji i anga\u017eirani laik u svojoj \u017eupi. Providnost im je darovala troje djece, a nakon za\u010de\u0107a \u010detvrtog djeteta, u tre\u0107em mjesecu trudno\u0107e, lije\u010dnici su otkrili tumor na maternici. Bio je to po\u010detak njihova zajedni\u010dkog trpljenja i posebice po\u010detak kalvarijskog hoda za mladu majku Ivanu. To je druga crtica iz \u017eivota ove hrabre \u017eene. “\u017deli\u0161 li sa\u010duvati svoj \u017eivot, moramo prekinuti trudno\u0107u”, rekao joj je prof. Vitali. “Profesore, to nikako ne dopu\u0161tam”, odgovorila je ona odlu\u010dno. Prihvatila je operaciju i tra\u017eila izri\u010dito neka se tumor odstrani, ali nek se sa\u010duva \u017eivot \u010deda kojeg je nosila. “Ne brinite se o meni; dosta je da dijete bude spa\u0161eno”. U molitvi i i\u0161\u010dekivanju pro\u017eivjela posljednjih \u0161est mjeseci kad je na Veliku subotu, 21. travnja 1962., rodila Emanuelu.<\/p>\n

Nekoliko dana prije poroda razgovarala je s mu\u017eem i rekla mu izri\u010dito \u010dvrstim tonom \u0161to Petar nikada nije zaboravio: “Ako trebate odlu\u010diti izme\u0111u mene i djeteta, nema dvojbe: Zahtijevam, izaberite dijete. Njega spasite”. Tjedan dana poslije poroda i te\u0161kih bolova zbog rane i sepse koja se pro\u0161irila, Ivana je preminula, 28. travnja 1962. s rije\u010dima molitve, “Isuse, ljubim te”. Vrlo brzo pro\u0161irio se glas o njezinoj svetosti zbog vrhunskog \u010dina ljubavi kojim je okrunila svoj kr\u0161\u0107anski \u017eivot. Priznata su dva \u010duda po njezinu zagovoru, oba u Brazilu kamo je kao djevojka htjela po\u0107i u misije: 1977. ozdravila je majka od te\u0161ke bolesti tijekom trudno\u0107e, a tri godine kasnije (2000.) po njezinu zagovoru dijete jedne majke, usprskos velikih komplikacija i gubitka liquida amniotica, ro\u0111eno je potpuno zdravo.<\/p>\n

5.<\/b> Dragi roditelji! U\u010dite od ovih svijetlih primjera svetih obitelji. I ne zaboravite da se u \u00a0obitelji legu i ra\u0111aju heroji i ubojice, sveci i grje\u0161nici, dobri\u010dine i kriminalci. O\u010devi i majke! U va\u0161im je rukama budu\u0107nost va\u0161e djece, a time i na\u0161ega dru\u0161tva. Vi ste krivi ili zaslu\u017eni za sve \u0161to oni budu \u010dinili u \u017eivotu. Jer, oni \u0107e vjerovati uglavnom u ono u \u0161to vi vjerujete. Dr\u017eat \u0107e vrijednim ono \u0161to vi smatrate vrijednim. Ne ka\u017ee uzalud narodna mudrost: “Kakav otac, takav sin; kakva majka, takva k\u0107i”. Ne pada, naime, jabuka daleko od stabla.<\/p>\n

\u010cuvajte stoga du\u0161e svoje djece od utjecaja Zloga. Poti\u010dite ih neka se raduju \u017eivotu, hrane Euharistijom, u\u017eivaju u ljepoti Bo\u017eje prirode, sastaju se u zdravom dru\u0161tvu, vole svoju Domovinu i poznaju vjeru. To je zapravo mali obiteljski katekizam koga je mogu\u0107e provesti i ostvariti u \u017eivotu. Neka Gospodin Isus, koji je dijelio brige i radosti ljudskog roda, blagoslovi sve na\u0161e obitelji kako bi vjerno\u0161\u0107u i ljubavlju poput svete Ivane Molla bile gorljive i u molitvi postojane, te postale ono \u0161to im je po Bo\u017ejem naumu odre\u0111eno. Amen.<\/p>\n

\u00a0Mons. \u017delimir Pulji\u0107, zadarski nadbiskup<\/p>\n

Vrana, 6. srpnja 2014.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

1. Kad god se na\u0111emo na ovom Vranskom prostoru, osjetimo jeku stolje\u0107\u00e2. Ovaj dio Lijepe Na\u0161e, naime, bio je u …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12778"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12778"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12778\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12782,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12778\/revisions\/12782"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12778"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12778"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12778"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}