![\"OLYMPUS](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2014\/06\/P6210898.jpg\")
<\/a>1. Bog bira, a \u010dovjek odgovara<\/b>. Ovaj po\u010detni razgovor, bra\u0107o i sestre, uvodi nas u misterij svetog re\u0111enja, koje se odvija pred na\u0161im o\u010dima. \u0110akon don Zvonimir malo\u010das je izrekao svjesno i slobodno svoj: “Evo me!”\u00a0 Prekju\u010der je u mojoj kapelici potpisao izjavu kako bez vanjske prisile i straha, svjesno i slobodno \u017eeli primiti sveti red prezbiterata, da crkvenu disciplinu celibata dragovoljno prihva\u0107a do kraja \u017eivota, te kako je svjestan obveze poslu\u0161nosti i pokoravanja zakonitoj crkvenoj vlasti. To je izjavio i obe\u0107ao uz prisegu na Evan\u0111elje. Sve\u0107eni\u010dko zvanje, doista je, \u00abmisterij vjere\u00bb, \u00abdar i otajstvo\u00bb kako je govorio sveti Ivan Pavao II. U njegovu \u00abro\u0111enju i hodu\u00bb uklju\u010deni su Bog i \u010dovjek, obitelj i zajednica vjernika. Bog prvi zapo\u010dinje razgovor i o\u010dekuje odgovor. On \u010dovjeka osobno zna i slobodno poziva.<\/p>\nIako je Bog onaj koji bira i poziva, nije uvijek lako ni jednostavno odlu\u010diti se i prihvatiti Bo\u017eji poziv. Re\u0111enik to najbolje zna. Koliko je samo bilo razgovora, molitve, premi\u0161ljanja, seminara, duhovnih vje\u017ebi. Koliko nagovora i vrludanja, sumnji, napasti, borbi i tra\u017eenja. I ne bi se trebalo \u010duditi ako bi nam kandidat ispovjedio kako je \u010desto bilo i bojazni strahova koji su spopadali du\u0161u njegovu. Odlu\u010duju\u0107e je bilo nadahnu\u0107e i poticaj: Ne boj se i odva\u017ei se, kako slikovito veli jedna latinska fraza: Munus tuum grave, aude= Zada\u0107a je velika i te\u0161ka! Ali, samo naprijed. Odva\u017ei se i ne boj se!\u00a0 Ne boj se, Abrahame, krenuti tamo kamo te \u0161aljem! (Post 15,1) Ne boj se, narode; Bog sam hita da te spasi, veli Izaija,\u00a0 (Iz 35, 4). Ja sam te otkupio. Imenom sam te zazvao: Ti si moj! (Iz 43, 1). Ne boj se!\u00a0 Ne boj se svoje slabosti, kad Bog zove. Predaj mu se, jer on te tje\u0161i i hrabri. I sve \u0107e\u0161 mo\u0107i u Onome koji te ja\u010da.<\/p>\n
I Kristov u\u010denik mora biti strpljiv. I onda kad ga nervira kucanje i telefonski pozivi. Kao i onda kad mu se \u010dini da su ljudi Boga zaboravili, da ne dolaze na Misu i ne ispovijedaju se. On strpljivo \u010deka u crkvi, u ispovjedaonici, u uredu. Biti miran i u uredu, i na radu, u mladosti i u starosti. Eto, to je Bo\u017eji ribar koji \u0107e ustrajno poku\u0161ati opet, iznova baciti mre\u017eu. Jo\u0161 jednom zaveslati i prije\u0107i na drugu stranu. Vratiti se poslije podne, predve\u010der! I onda kad o\u010dito ne ide, on opet ku\u0161a. I baca se na koljena, poput apostola Pavla u Miletu, kako smo \u010duli u drugom \u010ditanju. Svjestan je, naime, da ga je Gospodin pomazao i da ga \u0161alje kako nas je izvijestio prorok Izaija u prvom \u010ditanju. \u0160alje ga jo\u0161 jednom izmoliti jo\u0161 jedan ru\u017earij, u\u010diniti jo\u0161 jedan posjet bolesniku. Mo\u017eda se ipak ne\u0161to dogodi i promijeni. Isusov u\u010denik je ustrajan i spreman do\u010dekati buru, jugo, valove i oluju, te riskirati ne samo mre\u017eu, ribe i brodicu, nego i vlastiti \u017eivot. Kao pravi ribar on je svemu vi\u010dan. Spreman je i posve hrabro su\u010deliti se s nevoljama i olujama \u017eivota.<\/p>\n<\/a>2. Isusov u\u010denik je spreman je su\u010deliti se s olujama \u017eivota. <\/b>Kad \u010ditamo evan\u0111eoska izvje\u0161\u0107a, opa\u017eamo jednu zanimljivost da je me\u0111u Isusovim u\u010denicima bilo najvi\u0161e ribara. “Prolaze\u0107i pokraj Galilejskog mora, opazi \u0160imuna i Andriju kako bacaju mre\u017ee u more -bijahu, naime, ribari. Po\u0161av malo naprijed ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u la\u0111i su krpali mre\u017ee. Odmah ih pozva, i oni po\u0111o\u0161e za njim” (Mk 1, 16 – 20). Za\u0161to je Isus birao svoje u\u010denike me\u0111u ribarima?! Ako analiziramo njihov stil \u017eivota, otkrit \u0107emo kako su oni uglavnom strpljivi, ustrajni, hrabri i skroviti. Te\u017eak \u017eivot na moru nau\u010dio ih je biti strpljivima. Primorani su satima i satima \u010dekati kako bi ne\u0161to ulovili. Zato se i veli da ribar imaju mirne i debele \u017eivce.<\/p>\n