1.<\/b> Svetkovina Duha Svetoga i podjeljivanje svete Potvrde vodi nas na same po\u010detke Crkve koje je opisao Luka u Djelima Apostolskim. 50 dana nakon Uskrsnu\u0107a obilje\u017eavamo taj va\u017eni povijesni doga\u0111aj spasenja, posve\u0107en Duhu Svetome. Evan\u0111elist Ivan opisuje ga s jednom gestom i jednom odredbom. Gesta se zbiva u Dvorani gdje pozdravlja upla\u0161ene u\u010denike rije\u010dima: ‘Mir vama. Primite Duha Svetoga’. A onda im izri\u010de nalog i odredbu poslanja: ‘Kao \u0161to je mene poslao Otac, tako i ja \u0161aljem vas’ (Iv 20,21). Opisani doga\u0111aj iz evan\u0111elja ponavlja se i danas. I vi \u0107ete, dragi krizmanici, nakon pomazanja dobiti nalog: ‘Kao \u0161to je mene poslao Otac, tako i ja \u0161aljem vas’ (Iv 20,21). Normalno je stoga da se poput Petrovih slu\u0161atelja pitate: Gospodine, \u0161to nam je \u010diniti? \u0160to mi konkretno mo\u017eemo uraditi u svojoj okolini, obitelji, \u0161koli? Jesmo li sretni zbog ovog dana\u0161njeg slavlja? Znademo li zapravo gdje su izvori prave sre\u0107e?<\/p>\n
Sli\u010dno pitanje vrijedi i za vas, dragi roditelji. Gdje su vama izvori sre\u0107e kad razgovarate sa svojom djecom? \u0160to oni upijaju iz va\u0161e du\u0161e i va\u0161eg srca? Kakav im primjer me\u0111usobne ljubavi, strpljenja, pa\u017enje, dobrote i po\u017ertvovnosti nudite? Na \u0161to ih poti\u010dete i upozoravate? Za \u0161to ih odgajate? Od \u010dega ih \u010duvate? Kakve im tiskovine kupujete i literaturu nabavljate? Reci mi s kim se dru\u017ei\u0161, gdje zalazi\u0161, \u0161to gleda\u0161 i \u010dita\u0161, pa \u0107u ti re\u0107i kakav si, veli narodna mudrost. -Kumovi, Vi ste danas svjedoci i “\u017eiranti” ovih krizmanika. Oni su vas izabrali pa na taj na\u010din pokazali da imaju povjerenja u vas. Oni s pravom o\u010dekuju da ih volite, pratite, ukoravate i upu\u0107ujete na pravi put spasenja. Nemojte ih ostaviti same i nemojte ih razo\u010darati svojim pona\u0161anjem. Poti\u010dite ih na dobro i vodite ih “stazama pravim” gdje \u0107e Gospodin okrijepiti du\u0161e njihove. Ne umarajte se napominjati kako “oko Gospodnje bdije nad onima koji se njega boje” (Ps 33, 19).<\/p>\n
2. <\/b>\u010citanja o silasku Duha Svetoga i Isusovoj odredbi apostolima ‘tako i ja \u0161aljem vas’ (Iv 20,21), protuteza su onom izvje\u0161\u0107u iz knjige Postanka koja nas vodi na po\u010detke ure\u0111enja zemlje i opisuje ljude koji su gradili svoje ku\u0107e i odlu\u010dili ‘podi\u0107i toranj do neba’. Tu je opisana nakana ljudi da sagrade Babilonsku kulu i u\u010dine Boga suvi\u0161nim u njihovom kraju. Iako se taj doga\u0111aj davno zbio, on ima svoju poruku za nas i za na\u0161e vrijeme. I ovo na\u0161e hrvatsko dru\u0161tvo, kao uostalom i brojni narodi europskog kontinenta ve\u0107 pola stolje\u0107a raspravlja o ‘novoj gradnji’, o dru\u0161tvu i novoj zajednici. O kakvoj to zajednici govore? Na kakvim je temeljima \u017eele graditi? Od kakvog su materijala njezine opeka kojom zidari grade dana\u0161nje nebodere?<\/p>\n
Zemlja koju izgra\u0111ujemo prolazna je kategorija. Ona je na\u0161 dom i na\u0161e prolazno gnijezdo; teren i prostor u kojem s ra\u0111amo, rastemo, starimo i umiremo. No, taj ‘prostorni plan’ koji ovdje u slobodi stvaramo, mora biti ‘ekolo\u0161ki obilje\u017een’ i dati prostora ne samo biljkama i drugim \u017eivim stvorenjima na zemlji. On mora predvidjeti mjesto Bogu i an\u0111elima njegovim. Ne smijemo protjerati Onoga koji je sve to divno stvorio i po Sinu svome obnovio. I svog nam Duh ostavio koji \u0107e nas uvesti u punu istinu. A jedna od tih istina je da se u ovom prolaznom svijetu za vje\u010dnost spremamo, \u0161to slikovito ‘nebom’ nazivamo. To nije ono nebo koje su graditelji Babilonske kule htjeli sebi ‘prisvojiti’, nego prostor kamo su apostoli na dan Isusovog Uza\u0161a\u0161\u0107a \u00a0netremice gledali kamo pred njihovim o\u010dima odlazi. A dvojica an\u0111ela ih upitali: ‘Ljudi Galilejci, \u0161to stojite i gledate u nebo. Ovaj Isus \u0107e isto tako do\u0107i kao \u0161to ste ga vidjeli da sada odlazi’.<\/p>\n
3.<\/b> A da budemo sigurni i ne izgubimo se, Uskrsnuli nam je poslao obe\u0107anog Duha i odredio da ga ‘ljubimo svim srcem svojim i svim umom svojim’, te ‘njegove zapovijedi \u010duvamo’. Jer, samo tako ostat \u0107emo u njemu i primiti snagu Duha Branitelja. ‘Do\u0111i Du\u0161e presveti, sa neba nas posjeti, zrakom svoje milosti’. ‘Bez Bo\u017eanstva Tvojega \u010dovjek je bez i\u010dega, tone sav u crnom zlu’. To je molitva i pjesma Crkve u kojoj je sve re\u010deno. A povijest je pokazala koliko je samo tame i zla me\u0111u ljudima posijano, jer se Bo\u017eju pomo\u0107 i svjetlo otpisivalo. Stoga je Isus na Posljednjoj ve\u010deri \u017earko molio za svoje u\u010denike: ‘O\u010de, sa\u010duvaj ih u \u00a0svom imenu. Svijet ih mrzi jer nisu od svijeta. Ne molim te da ih uzme\u0161 sa svijeta, nego da ih o\u010duva\u0161 od Zloga’.<\/p>\n
Ne \u010dini li vam se, bra\u0107o i sestre, vrlo aktualnom ova Isusova molitva. Posebice u svijetu koji se pomalo udaljava od Boga i njegovih zapovijedi. Jer, dok je stolje\u0107ima ovaj stari kontinent gradio ‘opeke’ iz biblijske riznice duhovnosti i ugra\u0111ivao ih u svoj sustav i ustav, u zakone i propise, te se trudio biti u skladu s dekalogom, moralnim vrjednotama i kr\u0161\u0107anskim zasadama, mi smo svjedoci kako zbog utjecaja ateizma i vjerske ravnodu\u0161nosti suvremeno dru\u0161tvo sve vi\u0161e je u neskladu upravo s Bo\u017ejim i kr\u0161\u0107anskim propisima i normama. Dapa\u010de, agresivnost ponovnog ateizma je toliko o\u010dita u politici i u medijima prema kr\u0161\u0107anskom moralu i stavovima Katoli\u010dke Crkve da je o tomu suvi\u0161no tro\u0161iti rije\u010di. Istina, nitko od suvremenih demokrata ne brani biti vjernicima; ali privatno, u prostorima kulta, u obitelji i u krugu istomi\u0161ljenika; ne na ulici, tribinama, \u0161koli, radiju ili\u00a0 televiziji. Tamo su, naime, nepo\u017eeljne ‘njihove opeke’, pogotovu ako su obilje\u017eene kr\u0161\u0107anskim bojama.<\/p>\n
4. <\/b>Kako onda razbuditi \u017ee\u0111 za \u00abBogom \u017eivim i pravim\u00bb u srcima ljudi gdje je ona ve\u0107 u sjemenu prisutna, ali prigu\u0161ena? Kako takve odu\u0161eviti neka slijede Isusa, \u00abjedinog otkupitelja \u010dovjeka\u00bb?! Kako unositi etiku u svijet ekonomije, politike, \u0161kole, kulture i razvoja? Kako pomo\u0107i suvremenom \u010dovjeku da se ne pla\u0161i Krista jer on jedini zna \u0161to je u srcu \u010dovjeka? Kako ponovno uspostaviti vezu izme\u0111u vjere i \u017eivota, vjere i kulture? Iako su pitanja vrlo razumljiva i aktualna, odgovarati na njih nije nimalo lako. A kad je bilo?! Zar je apostolima bilo lako suo\u010diti se s razvratno\u0161\u0107u negda\u0161nje Atene, Korinta i Rima?! Zar je prvoj Crkvi bilo lako u poganski svijet onda\u0161njeg doba unositi svetost \u017eenidbe i monogamiju?! Zar je bilo lako obra\u0107ati silnike i umirivati razbojnike?!<\/p>\n
Valja nam, dakle, kao kr\u0161\u0107anima i Kristovim u\u010denicima, dru\u0161tvu i kulturi koji su \u010desto zatvoreni nadnaravnim stvarnostima (uronjeni u potro\u0161a\u010dki mentalitet, robovi drevnih i novih idolopoklonstava), otkrivati i tuma\u010diti smisao otajstva vjere i kr\u0161\u0107anstva, obnavljati liturgijska slavlja, osiguravati prostore \u0161utnje, molitve i razmatranja. A na\u0161e obitelji valja iznova vra\u0107ati sakramentalnom \u017eivotu, posebice Euharistiji i pokori, izvorima spasenja i pomirenja, slobode i nove nade. A Bog, one koji se nadaju, nikada ne napu\u0161ta.<\/p>\n
Dragi krizmanici, kumovi i roditelji na\u0161ih krizmanika, bra\u0107o i sestre u Kristu: Vjerujmo u njegovu ljubav koja spa\u0161ava i milosr\u0111e koje pra\u0161ta i o\u017eivljava. Uzdajmo se u snagu Duha Svetoga koji danas silazi nad ove krizmanike. I budimo sigurni u Isusove rije\u010di da \u0107e biti s nama do konca svijeta. Uzdajmo se i vjerujemo, jer evan\u0111elje nade ne vara! Amen.<\/p>\n
mons. \u017delimir Pulji\u0107,<\/p>\n
nadbiskup zadarski<\/p>\n
\n
Zadar, 8. lipnja 2014.<\/p>\n
\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"