{"id":12605,"date":"2014-06-09T13:01:39","date_gmt":"2014-06-09T12:01:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=12605"},"modified":"2014-06-10T13:11:39","modified_gmt":"2014-06-10T12:11:39","slug":"zahvala-za-kanonizaciju-dvojice-pape-propovijed-u-katedrali-sv-stosije-mons-zelimir-puljic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=12605","title":{"rendered":"ZAHVALA ZA KANONIZACIJU DVOJICE PAPE – Propovijed u katedrali sv. Sto\u0161ije, mons. \u017delimir Pulji\u0107"},"content":{"rendered":"

<\/p>\n

<\/p>\n

<\/p>\n

<\/p>\n

Tebe Boga hvalimo, za Angela Roncallija i Karola Wojtylu!<\/span><\/strong><\/p>\n

\n

\"OLYMPUS<\/a>1.<\/b> Kad su kardinali 28. listopada 1958. izabrali 77-godi\u0161njeg Angela Roncallija, njegove su prve rije\u010di bile pune \u017eara i planova: “\u017delimo pripraviti Gospodinu narod svet, poravniti mu staze, da se krivi putovi poravnaju a bregovi slegnu, da svi puci upoznaju Bo\u017eje spasenje”. Time je starac Roncalli sa\u017eeo cilj svoga kratkog pontifikata. A kad su 20 godina kasnije kardinali izabrali jednog od svojih mla\u0111ih kolega, krakovskog kardinala Karola Wojtylu (57 godina), svijet je bio iznena\u0111en jer nije bio Talijan i prvi Slaven. On je kod prvog nastupa najavio kako “\u017eeli svima do\u0107i i sve po\u00adsjetiti, te obi\u0107i beduine u pustinji i karmeli\u0107ane i cistercite u samostanima; bolesnike u krevetima i rad\u00adnike u tvornicama”. U tim rije\u010dima osjetilo se program njegovog pastoralnog plana i djelovanja. “Htio bih vidjeti i sve koji su poni\u017eeni i obe\u00adspravljeni, te zaviriti iza ku\u0107nih pragova va\u0161ih domova. Posvuda bih htio do\u0107i”.<\/p>\n

Ivan XXIII. u prigodi krunjenja u bazilici sv. Petra, najavio je kako \u0107e nastojati\u00a0\u00a0 biti dobar pastir. I dodao je kako “ljudske osobine u\u010denosti, promi\u0161ljenosti, takti\u010dnosti i organizacijske sposobnosti mogu biti od velike koristi za papu u njegovu upravljanju Crkvom. No, one ni u kom slu\u010daju ne mogu zamijeniti one odlike, zada\u0107e koje Isus opisuje u paraboli o dobrom pastiru”. Pred pesimistima koji su najavljivali “smak svijeta”, Ivan XXIII. poru\u010duje da je “potrebno distancirati se od tih proroka propasti”. Dapa\u010de, on vjeruje i ispovijeda da nas i\u00a0 “u ovom povijesnom \u010dasu Providnost vodi prema vi\u0161im i neo\u010dekivanim planovima i nacrtima”. Zbog toga su vjernici nazivali “Ivanom dobrim”, “Papom svih ljudi” i “\u017eupnikom svijeta”.<\/p>\n

2.<\/b> Okupili smo se ve\u010deras uo\u010di Duhova u na\u0161oj prvostolnici moliti, pjevati i zahvaljivati \u0161to nam je Gospodin omogu\u0107io do\u017eivjeti vrijeme velikih epohalnih\u00a0 doga\u0111aja koje su obilje\u017eili ova dvojica svetih papa, Ivan XXIII. i Ivana Pavao II., koje je papa Franjo s osobitim rije\u010dima pohvale pribrojio \u010deti nebeskih odabranika (27. travnja 2014.). Zahvalni smo Bo\u017ejoj Providnosti \u0161to je polovicom XX. stolje\u0107a na Petrovu stolicu stigao starac Ivan. On \u0107e 11. listopada 1962., uz molitveni poklik “Nek se raduje Majka Crkva”, otvoriti radove Drugog Vatikanskog sabora, te po\u017eeljeti da se o sadr\u017eaju vjere raspravlja\u00a0 duhom poniznosti i milosr\u0111a, a ne s osudama i anatemama. Jer, protuma\u010dio je Dobri Papa, Crkva se \u017eeli predstaviti svijetu kao “dobrohotna i strpljiva mati koja se radije slu\u017ei lijekovima milosr\u0111a i ljubavi, nego strogo\u0107om prijetnje i\u00a0 kazni”. A svoju odluku o sazivu koncila on je obznanio skupini kardinala\u00a0 rije\u010dima: “Srca ustreptala i ganuta duha, ali s poniznom odlu\u010dno\u0161\u0107u najavljujem sve\u010danu proslavu koncila za sveop\u0107u Crkvu” (25. sije\u010dnja 1959.).<\/p>\n

Ve\u010deras osobite izraze zahvalnosti upu\u0107ujemo Duhu Svetom \u0161to je u sredi\u0161te Rima 1978. doveo sina Poljskog naroda, Karola Wojtylu, koji je kao krakovski nadbiskup sudjelovao u stvaranju i oblikovanju koncilskih dokumenata. A kao Papa on \u0107e se aktivno zauzimati za njihovo o\u017eivotvorenje. Netko je zapisao kako “tamo gdje nisu stigle koncilske ideje, Papa putnik nosio ih osobno na svojim putovanjima”. Zahvalni smo Providnosti \u0161to ga je pred veli\u010dinom poslanja Rimske katedre u\u010dinila skromnim pa je odmah na po\u010detku molio Boga odano i \u017earko da “bude vjerni i dobri sluga njegova Veli\u010danstva; dapa\u010de, sluga slugu Bo\u017ejih!” A odmah nakon toga obratio se ljudima i rekao glasnim poklikom “neka se Kristu \u0161irom otvore vrata dr\u017eava, gospodarskih i politi\u010dkih sustava, \u0161iroka podru\u010dja kulture, uljudbe i razvitka. I neka se ne boje Krista jer on jedini zna \u0161to je u srcu \u010dovjeka”.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a>3.<\/b> Tu je i odgovor za\u0161to je toliko putovao i za\u0161to su njegovi molitveni vapaji za\u00a0 spasenjem bili veoma glasni. I dok je ostavljao dojam poniznog, pobo\u017enog i skromnog \u010dovjeka, \u010desto ga se moglo vidjeti i \u010duti kako poput starozavjetnog prorok prekorava i osu\u0111uje. Volio je samo\u0107u i prostore ti\u0161ine, molitve i sabranosti. Ali, zapamtili smo ga i kao Papu velikih i znakovitih nastupa i masovnih okupljanja. Interesantna je u tomu bila njego\u00adva eshatolo\u0161ka usmjerenost. Stalno je govorio o kraju drugog tisu\u0107lje\u0107a, o “do\u0161a\u0161\u0107u novog doba”, “o vremenu i\u0161\u010dekivanja”, o “Crkvi koja s Marijom o\u010dekuje dolazak Duha Svetoga”. Propovijedi i govori \u010desto su mu bili popra\u0107eni molitvenim vapajima i povi\u0161enim glasom. Prisjetimo se ve\u010deras onog “najja\u010dega” iz Lime (Peru), “najpotresnijeg” iz Bergama u Italiji, te “najdirljivijeg” kojeg je uputio Bosni.<\/p>\n

Najja\u010di se vapaj izgovorio je u Limi (Peru, 1985.) pred ljudima u zanosnom odu\u0161evljenju kakav Peru nije do\u017eivio, on povi\u0161enim glasom veli “da zemlja ne smije ostati bez Boga” (El hombre puede organizar la tierra sin Dios, pero sin\u00a0 Dios non puede menos de organizarla contra el hombre). Istina, \u010dovjek mo\u017ee urediti zemlju bez Boga. No, ona \u0107e tada nu\u017eno biti protiv \u010dovjeka. Najpotresniji pak vapaj izrekao je u domovini dobrog pape Ivana XXIII. (26. travnja 1981.) kad se u Italiji bila zahuktala kampanja za legalizaciju poba\u010daja. Ivan Pavao II. vapije u ime Krista pobjednika smrti u obranu \u017eivota. Zaziva i dobrog Ivana da bude za “njegovu bra\u0107u i sestre svjedokom \u017eivota, radosti i nade”. Blijedim usnama i glasom koji treperi Wojtyla potresa savjest Italijana i\u00a0 pita: “Je li dopu\u0161teno oduzeti \u017eivot \u010dedu za koje je Krist prolio svoju krv?! Ako tom \u010dinu ubijanja \u010dovjeka u utrobi majke dadnemo pravo gra\u0111anstva, onda smo na rubu provalije s nesagledivim posljedicama”.<\/p>\n

4.<\/b> Tebe Boga hvalimo za ovog Kristovog neumornog apostola koji se ni\u010dega nije\u00a0 bojao. Tebe Boga hvalimo za ovog “Bo\u017ejeg generala” koji je punih 27 godina predvodio Isusovu vojsku u borbi sa zlom dok je obilazio svijetom i branio Bo\u017eja i ljudska prava. Istim osje\u0107ajima neustra\u0161ivosti htio je 1994. po\u0107i u opkoljeno Sarajevo. Znamo kako mu mo\u0107nici nisu to omogu\u0107ili. Nije mu ostalo ni\u0161ta drugo, nego iz Castel Gandolfa uputi \u017earki vapaj i nebu i ljudima. Kako se ne sjetiti one divne liturgije i najdriljivijeg vapaja koji je Papa ikad izgovorio, uzdignutim pogledom prema Bosni kad je povi\u0161enim glasom rekao: “S vama smo i bit \u0107emo sve vi\u0161e s vama!”<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a>Sli\u010dan molitveni vapaj za mir uputio je ovih dana papa Franjo kad je bio u Svetoj Zemlji, te pozvao izraelskog i palestinskog predsjednika Shimona Peresa i Mahmouda Abbasa. Oni su se odazvali i sutra u kasnim popodnevnim satima sti\u017eu u Vatikanu. Na susretu \u0107e biti prisutan i ekumenski carigradski patrijarh Bartolomej. Molitveni susret odr\u017eat \u0107e se u zelenom okru\u017eenju Vatikanskih vrtova odakle se pru\u017ea pogled na kupolu Svetog Petra. Na molitvi \u0107e biti prisutne delegacije i pjeva\u010di i bit \u0107e otvorena za medije. Glasnogovornik Svete Stolice otac Lombardi je izvijestio kako je pokrenuta prava molitvena mobilizacija diljem Svete Zemlje i svijeta kao odgovor na poziv pape Franje, koji je rekao: \u201eNemojte nas ostaviti same. Molite kako bi Gospodin podario mir blagoslovljenoj Svetoj Zemlji\u00a0 i svijetu. Neka i ovo\u00a0 na\u0161e bdijenje uo\u010di svetkovine Duhova bude na\u0161 odgovor na taj Papin poziv. Priklju\u010dujemo se milijunima kr\u0161\u0107ana i drugih vjernika i molimo Gospodina neka obdari sve narode darom mira.<\/p>\n

Svjesni Bo\u017eje trajne nazo\u010dnosti me\u0111u nama u Presvetoj euharistiji, mi \u0107emo ve\u010deras uzdi\u0107i svoju zahvalu Bogu i klicati: Tebe Boga hvalimo! Hvalimo te, Gospodine, za papu Franju koji je uzdigao na \u010dast oltara ovu dvojicu suvremenih velikana Crkve. Posebice ti hvala za neumornog misionara Wojtylu koji se do kraja istro\u0161io brane\u0107i ljudska i bo\u017eanska prava. Hvalimo te i za Dobrog Ivana koji je kratkim slu\u017eenjem u Rimu pokazao da u svijetu kraljuje milosrdni Bog. Crkva ih je obojicu uzdigla na \u010dast oltara. Zbog toga ve\u010deras usrdno molimo svetog Ivana XXIII. i svetog Ivana Pavla II. neka i nama pomognu biti i ostati glasnicima Velikoga Kralja koji su poslani na raskr\u0161\u0107a blagoslivljati ljude, obitelji i zemlju na\u0161u.<\/p>\n

Tebe Boga hvalimo, po ovoj dvojici odanih Tvojih slu\u017ebenika, Gospodine, kojima i mi ve\u010deras upu\u0107ujemo usrdnu molitvu: Sveti Ivane XXIII. i sveti Ivane Pavle II., molite za nas. Amen.<\/p>\n

\u00a0\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n

Zadar, 7. lipnja\u00a0 2014.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tebe Boga hvalimo, za Angela Roncallija i Karola Wojtylu! 1. Kad su kardinali 28. listopada 1958. izabrali 77-godi\u0161njeg Angela Roncallija, …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12605"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12605"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12605\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12609,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12605\/revisions\/12609"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12605"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12605"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12605"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}