{"id":12508,"date":"2014-05-23T20:57:50","date_gmt":"2014-05-23T19:57:50","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=12508"},"modified":"2014-05-28T21:07:31","modified_gmt":"2014-05-28T20:07:31","slug":"obitelj-u-socijalnom-nauku-crkve-prof-dr-josip-grbac-izlaganje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=12508","title":{"rendered":"OBITELJ U SOCIJALNOM NAUKU CRKVE – PROF. DR. JOSIP GRBAC – IZLAGANJE"},"content":{"rendered":"

OBITELJ U SOCIJALNOM NAUKU CRKVE<\/strong><\/p>\n

Rekolekcija za sve\u0107enike, Zadar, 14. svibnja 2014.<\/strong><\/em><\/p>\n

\"F2\"<\/a>Kada bih govorio samo o tome kako crkveni nauk govori o obitelji, proma\u0161io bih cilj barem iz dva razloga. Prvi je svakako taj da svi vi uglavnom znate temeljne odrednice crkvenog nauka o obitelji. Drugi je razlog u tome da sve\u0107enicima koji rade u pastoralu nije dovoljno puno znati sadr\u017eaj. Va\u017enije im je znati kako ono \u0161to znaju operacionalizirati. Nema puno smisla izgovarati teze o crkvenom nauku o obitelji jer su one sve\u0107enicima poznate. Va\u017enije je iznijeti nekoliko hipoteza o tome \u0161to nam je \u010diniti, pa makar su te hipoteze te\u0161ko ostvarive u sada\u0161njem trenutku. (Primjer biskup nakon predavanja o RPO).<\/p>\n

Jednostavno re\u010deno, poku\u0161ajmo interpretirati stav Crkvenog u\u010diteljstva o obitelji i uvidjeti eventualno neke probleme i neka pitanja koja nam se name\u0107u.<\/p>\n

Magisterij Crkve <\/b>(Zamboni, RTM (2012)175, 381-387.) <\/b><\/p>\n

\n

\n

Gaudium et Spes<\/b><\/p>\n

Postoji nekoliko nezaobilaznih koraka u razmatranju pitanja kako Magisterij Crkve govori o braku i obitelji. Prvi korak je svakako Gaudium et Spes. Nadila\u017eenje juridi\u010dke koncepcije braka, vrjednovanje bra\u010dne ljubavi kao strukturalne dimenzije braka i obitelji, smje\u0161taj cjelokupne problematike u kontekst odnosa Krista i Crkve. Iz poimanja braka kao \u201enaravne\u201c stvarnosti prelazi se na poimanje braka kao sakramenta. Koncil preferira govoriti o braku i obitelji kao naravnim stvarnostima, \u017eele\u0107i biti prihvatljiv svima. Tek kasnije dolazi biblijska i povijesno-spasenjska perspektiva. Logi\u010dno je da GS, pogotovo u vidu nekih specifi\u010dnih pitanja braka i obitelji, nije izri\u010dito namjeravala predlagati konkretna rje\u0161enja.<\/p>\n

Humanae vitae<\/b><\/p>\n

To pak \u010dini drugi korak, tj. enciklika Humanae vitae. Unato\u010d mi\u0161ljenju ve\u0107ine na Koncilu kako pojam \u201enaravi\u201c nije nedodirljiv, jer je usmjeren na kona\u010dni cilj ljudskog bi\u0107a gdje va\u017enu ulogu ima i ljudski razum, Pavao VI problematiku braka i obitelji povjerava posebnom odboru, gdje je usvojena teza kako su neka pitanja bra\u010dnog \u017eivota \u201ein se\u201c protivna naravi (naravnom moralnom zakonu) pa prema tome zla. \u201eNarav\u201c je, dakle, nedodirljiva i vrijednosti koje iz nje proizlaze \u201ea priori\u201c su nedodirljive.<\/p>\n

Unato\u010d velikim polemikama koje je ova enciklika izazvala, pogotovo po pitanju kompetencije Magisterija u konkretnim pitanjima bra\u010dnog \u017eivota, jasno je da je cilj Pavla VI bio da u eri dubokih promjena na vidjelo iznese neke strukturalne probleme koje oduvijek pa sve do danas prate raspravu o braku i obitelji: smisao naravnog zakona i naravi, kakav odnos postoji izme\u0111u naravi i slobode, naravi i kulture, razlikovanje izme\u0111u onoga \u0161to je \u201enaravno\u201c i onoga \u0161to je \u201eumjetno\u201c, smisao ljudske osobe i njezinog poziva na darivanje i ljubav.<\/p>\n

\u00a0Ivan Pavao II.<\/b><\/p>\n

Tre\u0107i korak je nauk Ivana Pavla\u00a0 II.<\/p>\n

Teologija tijela<\/b><\/p>\n

Svjestan krize koja je nastupila nakon HV u pogledu poimanja braka i obitelji, papa odlazi na izvore u potrazi za identitetom \u010dovjeka, braka i obitelji. A \u0161to se nalazi na po\u010detku? Na po\u010detku postoji objavljena istina kako je \u010dovjek slika Bo\u017eja, i to ne samo u svom individualitetu, nego u dualnosti mu\u0161karca i \u017eene. Ovakva dualnost zna\u010di da je tijelo po svojoj strukturi usmjereno na\u00a0 drugoga. Sama tjelesnost istovremeno je strukturalni dio \u010dovjeka jo\u0161 prije nego se ona ispoljava na mu\u0161ko i \u017eensko, ali je isto tako dio Bo\u017ejeg plana s \u010dovjekom. Ovaj nauk Ivana Pavla II zavrje\u0111uje pozornost jer se odmah postavlja pitanje kako ovakvo visoko vrjednovanu tjelesnost integrirati u moralne prosudbe.\u00a0 Izgleda da teologija i crkveno pravo nisu izna\u0161li na\u010dina kako ovakvu tjelesnost, pogotovo u pogledu braka i obitelji, uva\u017eiti i vrjednovati.<\/p>\n

Naime, koliko god izgledalo kako je stolje\u0107ima kr\u0161\u0107anska teologija premalo uva\u017eavala tijelo i tjelesnost, uzdi\u017eu\u0107i na razinu svetoga samo duhovnu dimenziju, a shva\u0107aju\u0107i tijelo samo kao nu\u017eni okvir razvoja te duhovne dimenzije, situacija nije tako jednostavna kako se to na prvi pogled \u010dini. Ovakvo stavljanje tjelesnog aspekta u drugi plan pokazuje da ono nije bilo samo povijesno uvjetovano, samo plod odre\u0111enog teolo\u0161kog razmi\u0161ljanja koje je definitivno stvar pro\u0161losti, nego se pokazuje kao nu\u017ena pretpostavka dana\u0161njeg teolo\u0161kog razmi\u0161ljanja, pogotovo ako ono ima namjeru utemeljiti nekakve norme kr\u0161\u0107anske etike. Danas nije prvenstveni problem kako teolo\u0161ki govoriti o tijelu koje malo-pomalo postaje vrhunska vrednota, nego je problem kako teolo\u0161ki tijelo realno vrjednovati, kako utkati tijelo u sveukupni govor teologije o \u010dovjeku, svijetu, svemu stvorenom, a da ne upadnemo u augustinovski pesimizam, s jedne strane, ili u apsolutiziranje \u00abgr\u010dkog kanona\u00bb, s druge strane.<\/p>\n

Teologija tijela novijeg je datuma u teolo\u0161kom razmi\u0161ljanju, ali nas ona upu\u0107uje na definiranje uloge obitelji ovisno o svemu onome \u0161to nazivamo \u201ematerijalnom infrastrukturom\u201c \u017eivota.<\/p>\n

Poziv na ljubav<\/b><\/p>\n

Cjelokupni magisterij Ivana Pavla II u pogledu obitelji svodi se na jednu klju\u010dnu tezu: na primat ljubavi. Sve je njoj podre\u0111eno. I norme proizlaze iz ljubavi. I opslu\u017eivanje normi ovisi o ljubavi. Ako je za papu ljubav centar svega, nije onda \u010dudno da je jedan od nosivih stupova njegova nauka nagla\u0161avanje analogije izme\u0111u \u00a0obitelji i Trojstva. Kao \u0161to tri bo\u017eanske osobe ve\u017ee ljubav takva veza postoji i u braku i obitelji.<\/p>\n

U svezi bra\u010dnog i obiteljskog \u017eivota te bra\u010dnog morala Drugi vatikanski sabor, Humanae vitae i Ivan Pavao II svakako su u\u010dinili svojevrsni pomak nagla\u0161avaju\u0107i kako je ljubav temeljni kriterij normi na tom planu. Ne samo plod toga braka i te spolnosti, tj. rezultat njihova sjedinjenja, nego ljubav, koja nije samo tjelesnost, biva revalorizirana. Me\u0111utim, iako su, na tragu Drugog Vatikanskog sabora[1]<\/a> enciklika Humanae vitae i Ivan Pavao II ljubav postavili kao vrhunski kriterij braka i time definitivno nadi\u0161li augustinovsko poimanje braka kao \u00abremedium concupiscientiae\u00bb, moramo ustvrditi da na razini kako moralne teologije tako i Crkvenog u\u010diteljstva, ova pozitivna usmjerenja spolne antropologije jo\u0161 uvijek tra\u017ee na\u010din kako ih operacionalizirati na planu normi spolnoga morala.[2]<\/a> (Tko \u0107e poni\u0161titi brak samo zato jer je nedostajala prava ljubav???)<\/p>\n

\u00a0Kriza obitelji <\/b>(Belletti, RTM 2012) 175, 375-380.)<\/p>\n

Levi-Strauss 1952. donosi definiciju obitelji iz lai\u010dke (ne vjerske) perspektive. \u201eObitelj je vi\u0161e- manje trajna zajednica, dru\u0161tveno priznata, izme\u0111u mu\u0161karca i \u017eene te njihove djece, ona je univerzalni fenomen kojega nalazimo u svim mogu\u0107im oblicima dru\u0161tva\u201c.<\/p>\n

Ovo je \u201enaravna\u201c definicija obitelji, bez pretenzija da ju se teolo\u0161ki vrjednuje. Podsjetimo se da je cjelokupni Socijalni nauk Crkve, kada je govorio o raznim vidicima ljudskog postojanja i raznih problema koji su s tim povezani, govorio ne iz biblijsko-spasenjske ili teolo\u0161ke perspektive, nego prvenstveno iz perspektive naravnog zakona, \u017eele\u0107i time biti prihvatljivi svima. Pokazalo se da je to nedostatno, pogotovo \u0161to se obitelji ti\u010de. Stoga je razumljivo da su Sabor, a pogotovo Ivan Pavao II, posegnuli za teolo\u0161kom i biblijskom interpretacijom. Jer, prvo \u0161to danas uo\u010davamo je kriza obitelji upravo u onim segmentima koji su joj \u201enaravni\u201c, koji \u010dine njezinu strukturalnu narav bez obzira na bilo kakvu teolo\u0161ku nadgradnju.<\/p>\n

Naime, ako ovu definiciju ra\u0161\u010dlanimo, kristalno jasne postaje promjene kroz koje je pro\u0161la obitelj unazad 50 godina, ali je mogu\u0107e nazrijeti i njezinu budu\u0107nost.<\/p>\n

\u201eVi\u0161e- manje trajna zajednica\u201c<\/b> \u2013 da ova tvrdnja danas ne stoji proizlazi iz svakog elementarnog istra\u017eivanja o broju razvoda. \u00abNi\u0161ta dugoro\u010dno\u00bb je definicija kojom Richard Sennett opisuje aktualno stanje na tr\u017ei\u0161tu rada.[3]<\/a> Ali ovo vrijedi i za mentalni sklop modernog \u010dovjeka kada su u pitanju brak i obitelj.<\/p>\n

\u201eDru\u0161tveno priznata\u201c<\/b> – da ova tvrdnja danas ne stoji dokazuje sve ve\u0107i broj veza koje se ne temelje na braku. Zadnjih 50 godina svjedo\u010de o trajnom srozavanju vrijednosti braka. Obiteljsko iskustvo ekstremno je privatizirano. Posljedice su lo\u0161e ne samo sa stanovi\u0161ta kr\u0161\u0107anske etike. Npr. pitanje nasilja u obitelji = Crkva je uvijek bila za uva\u017eavanje dru\u0161tvenog zna\u010daja obitelji (zna\u010di da dru\u0161tvo mora imati uvida u stanje obitelji); drugi su inzistirali na intimnosti obitelji (iza zidova se krilo nasilje za koje nismo znali).<\/p>\n

\u201eMu\u0161karca i \u017eene\u201c<\/b> \u2013 Sve ve\u0107i teror koje istospolne zajednice vr\u0161e u dru\u0161tvu (i hrvatskom), njihovo inzistiranje da budu priznate kao obitelj, sve ve\u0107i broj zemalja koje uvode homoseksualne brakove, sve to govori da ova teza ne stoji, da je pojam obitelji uvelike sveden na svijet afekta i osje\u0107aja. To zna\u010di da je svaki afekt obitelj.<\/p>\n

\u201eNjihove djece\u201c<\/b> \u2013 protiv ove teze govore podaci o konstantnom padanju nataliteta u gotovo svim zemljama Zapada. (Jakov Gelo: za dvjestotinjak godina Kinez \u0107e pokopati zadnjeg Njemca).<\/p>\n

Hrvatska svakako prednja\u010di u upornom odbijanju jasne definicije obitelji, i to svakako ne ovisi o politi\u010dkim opcijama koje su na vlasti.<\/p>\n

Primjer: Pitanje definicije obitelji u Nacrtu programa nacionalne obiteljske politike. <\/b><\/p>\n

Tada sam predlo\u017eio: Mislim da bi dokument NOP mogao prihvatiti model koji obitelj shva\u0107a kao \u00ab\u0107eliju\u00bb, tj. kao zajednicu koja je u principu malena (roditelji i nekoliko djece), za razliku od molekularne ili patrijarhalne obitelji kakva je postojala u pro\u0161losti.<\/p>\n

Iako postoji mogu\u0107nost da obitelj poprimi razli\u010dita obilje\u017eja i da razne dru\u0161tvene skupine nagla\u0161avaju razli\u010dite modele obitelji, ono \u0161to bi trebalo ostati konstanta u definiranju \u0161to je obitelj i u dirigiranju strategije njezine za\u0161tite i promocije jesu tri \u010dimbenika: 1. bra\u010dno zajedni\u0161tvo (zajedni\u010dka volja); 2. funkcija odgoja i obrazovanja; 3. stabilitet konvivencije bez koje izvr\u0161avanje tih funkcija i uzajamno pomaganje \u010dlanova postaje nemogu\u0107e.<\/p>\n

Jedinstvo i nerazrje\u0161ivost jesu temeljne karakteristike obitelji. Sve ostalo mo\u017eemo smatrati poreme\u0107ajima koje valja nekako ubla\u017eiti dodatnim mjerama (npr. razvod, situacija obitelji nakon razvoda, pogotovo djece, pitanje samohranih roditelja\u2026)<\/p>\n

\u0160to se definicije ti\u010de mogli bi citirati Levi-Straussa: Obitelj je dru\u0161tvena grupa koja ima tri karakteristike: 1. ima svoj izvor u braku; 2. u su\u0161tini sastavljena je od mu\u017ea, \u017eene i djece; 3. \u010dlanovi obitelji povezani su me\u0111usobno: a) juridi\u010dkim vezama; b) ekonomskim, vjerskim i drugim\u00a0 pravima i du\u017enostima; c) jednom mre\u017eom osje\u0107aja kao npr. ljubavlju, respektom, strahom, itd. <\/i><\/p>\n

Mogli bi obitelj definirati i po onome \u0161to je eti\u010dki ideal obitelji: <\/i>Obitelj je povla\u0161teno podru\u010dje zajedni\u0161tva i sudioni\u0161tva te \u0161kola dru\u0161tvenosti i najbogatije \u010dovje\u010dnosti.<\/p>\n

Hrvatski zakonodavac postaje rob sociolo\u0161kih podataka, s jedne strane, i rob politi\u010dko-trendovskih utjecaja koji imaju dalekose\u017ene posljedice na razmi\u0161ljanje hrvatskog \u010dovjeka o braku i obitelji.<\/p>\n

Da to nije samo teorija nego kruta praksa, i to hrvatska praksa, pokazuju podaci nedavnog istra\u017eivanja.<\/p>\n

Sociolo\u0161ki podatci<\/b><\/p>\n

Najnovija istra\u017eivanja o vrijednostima u Europi i Hrvatskoj (koja \u0107e uskoro biti objavljena) pokazuju da \u201epitanje va\u017enosti obitelji u \u017eivotu pokazuje izrazitu va\u017enost obitelji u svim promatranim zemljama. Primjetno je da u Hrvatskoj, izuzev \u0160vedske koja ima najni\u017ei postotak od svih zemalja uklju\u010denih u istra\u017eivanje (54,4%), ima najmanje onih koji isti\u010du da je obitelj u njihovom \u017eivotu ‘vrlo va\u017ena’\u201c (75,4%). ( J. Baloban, Nikodem, Crni\u0107 10)<\/p>\n

Hrvatska je tako\u0111er me\u0111u zemljama s ni\u017eim postotkom onih koji se sla\u017eu s tvrdnjom da su brak i stabilna veza nu\u017eni za sre\u0107u (57,6%) Isto 11<\/p>\n

Sli\u010dno vrijedi i za tvrdnju kako su roditelji va\u017eni za odrastanje djece (76,8). Od zemalja biv\u0161e federacije ovo je najni\u017ei postotak Isto 14<\/p>\n

Oko petine ispitanika u Hrvatskoj smatra da razvod mo\u017ee biti opravdan (20,6%) Isto 17<\/p>\n

Oko polovice ispitanika u Hrvatskoj (54,6%) smatra da je u redu da dvoje ljudi \u017eivi zajedno bez stupanja u brak. Isto 20<\/p>\n

Ve\u0107ina stanovnika u Hrvatskoj (68,1%) odobrava \u017eelju \u017eene za djecom, a bez stabilne veze s mu\u0161karcem, \u0161to je jedan od najvi\u0161ih postotaka od svih odabranih zemalja (vi\u0161i rezultati samo u \u0160panjolskoj i Islandu). Isto 22-23<\/p>\n

U razmaku od deset godina podaci se mijenjaju u negativnom smislu.<\/p>\n

Sukob tradicije i moderniteta jedna je od klju\u010dnih karakteristika percepcije, ali i prakse bra\u010dnog i obiteljskog \u017eivota u suvremenom hrvatskom dru\u0161tvu. Isto 28<\/p>\n

U ve\u0107ini promatranih zemalja religioznost zna\u010dajno utje\u010de na stavove o braku i obitelji.<\/p>\n

Jedno drugo istra\u017eivanje pokazuje da u Europi \u010dak 85% ispitanika ka\u017eu da im je obitelj veoma va\u017ena. Dakle, mo\u017eda sama institucija braka i obitelji nije u tolikoj krizi, ali je na djelu raskorak izme\u0111u \u017eivotnog ideala i konkretno \u017eivljene i na du\u017ei rok ostvarene \u017eivotne zbilje. Isto 30<\/p>\n

Obitelj i Crkva<\/b><\/p>\n

Za dana\u0161nje vrijeme tipi\u010dno je da se me\u0111usobna o\u010dekivanja obitelji i Crkve veoma razlikuju. Ako pogledamo \u0161to o obitelji govore kako Katekizam katoli\u010dke crkve (2251-2253) tako i Lumen Gentium (11) stje\u010de se dojam da se ovdje govori o obitelji kao svojevrsnoj bezvremenskoj prirodnoj datosti. Radi se o nekakvom nadpovijesnom gledanju na obitelj, u skladu s svojevrsnom sakralizacijom pojma \u201eprirodno\u201c koji predstavlja nosivi stup HV. Zato mnogi mislioci govore o tome da klasi\u010dna koalicija izme\u0111u Crkve i obitelji do\u017eivljava ozbiljnu krizu ili \u010dak vi\u0161e ne postoji. Obitelj kao da se emancipirala od Crkve. Obitelji su sve manje upu\u0107ene na Crkvu, ali je Crkva su\u0161tinski upu\u0107ena na obitelj. Nekakva koalicija obitelji i Crkve postoji jo\u0161, ali na druga\u010dijim i specifi\u010dnim temeljima. Tako npr. postoji velika povezanost obitelji s Crkvom u dijaspori, kada Crkva postaje mjesto obilje\u017eavanja nacionalnog identiteta.<\/p>\n

Crkveni nauk o braku i obitelji ne nailazi na odjek u prakti\u010dnom \u017eivotu kr\u0161\u0107anina. Tako npr. katoli\u010dki brakovi nisu ni\u0161ta manje skloni razvodu od civilnih brakova. Stoga zvu\u010di logi\u010dnom tvrdnja jednog njema\u010dkog znanstvenika koji ka\u017ee: \u201eU budu\u0107nosti \u0107emo sve manje mo\u0107i polaziti od toga da \u0107e u obiteljima u djetinjstvu biti postavljeni temelji vjere\u201c. U opasnosti je dakle uru\u0161avanje cjelokupnog pastorala koji u obitelji vidi najja\u010deg partnera u vjerskom odgoju. Takvih partnera ima sve manje. S tom \u010dinjenicom moramo se ozbiljno suo\u010diti. Po\u010deti vi\u0161e uva\u017eavati vjeronauk u \u0161koli? U Crkvi? Smi\u0161ljati sadr\u017eaje \u201eoko Crkve\u201c koji \u0107e imati i odgojne sadr\u017eaje, neovisno o \u0161koli i obitelji, poput talijanskih oratorija ili nekih njema\u010dkih primjera gdje se oko Crkve nude mladima zanimljivi sadr\u017eaji.<\/p>\n

Posljedica ove rakinute koalicije izme\u0111u Crkve i obitelji je da se obitelji sve vi\u0161e koriste crkvenim ponudama po potrebi i vlastitim interesima. Crkvena slavlja se tuma\u010de kao obiteljska religiozna slavlja. Kr\u0161tenje se ne slavi kao primanje u Crkvu nego kao obiteljsko slavlje. Crkveni obredi koriste se kao religiozno potvr\u0111ivanje i sakraliziranje obiteljskog identiteta. Sama obitelj dobiva kvazireligiozne kvalitete, ali ne s ciljem vjerskog odgoja, nego pobolj\u0161anja obiteljskih afekata. \u00a0Kao i sve ostale ponude za obitelji (Caritas, izobrazba) tako se i liturgijska slavlja promatraju iz perspektive klijenta. Michel N. Ebertz tvrdi: \u201eNegda\u0161nje pocrkvljenje obitelji, koje je prakticirano masovno od 19. stolje\u0107a, zamjenjuje se familijariziranjem Crkve tijekom druge polovice 20. stolje\u0107a\u201c.<\/p>\n

Jesu li to mo\u017eda novi znakovi vremena?<\/p>\n

Odgojiteljska funkcija<\/b><\/p>\n

Neomarksisti\u010dke fraze o tome kako bi dr\u017eava trebala biti glavni odgovorni odgajatelj djece, a ona tu funkciju mo\u017ee povjeriti drugima, pa tako i obitelji i drgim izvanobiteljskim pedago\u0161kim ustanovama (M. Horkheimer, ministar Jovanovi\u0107) nisu toliko utopisti\u010dke kako bi mogli pomisliti. Jo\u0161 1975. u \u201eIzvje\u0161\u0107u o stanju obitelji\u201c njema\u010dke Vlade tvrdi se kako je odgajateljsku praksu obitelji potrebno nadvladati socijalizacijski usmjerenom\u201c obiteljskom politikom. Kardinal H\u00f6ffner uzvra\u0107a: \u201eTim protuobiteljskim utopijama kr\u0161\u0107anski socijalni nauk suprotstavlja obitelj kao nenadomjestivu zajednicu \u017eivota, koja ima ispuniti dvije zada\u0107e: brigu za tjelesne potrebe i njegu duhovnih, moralnih i religijskih vrijednosti.\u201c (CA 39) (H\u00f6ffner 109).<\/p>\n

Ubaciti o nedostatku odgoja u hrvatskim \u0161kolama. <\/b><\/p>\n

U Hrvatskoj je odgojiteljska funkcija obitelji utoliko va\u017enija jer je \u0161kola potpuno zatajila u tom segmentu.<\/p>\n

Ve\u0107inu programa svodi se na \u201e\u017eivjeti\u201c, a \u201epostojati\u201c postoji samu u ud\u017ebenicima vjeronauka ili eventualno etike, \u0161to je premalo, zato \u0161to se radi o izbornom kolegiju i zato jer se radi o konfesionalnom vjeronauku, a etika se do\u017eivljava kao neka vrst \u201eslobodne aktivnosti\u201c. U kurikulima drugih predmeta govor o vrijednostima svodi se na samo op\u0107enite tvrdnje, koje ostavljaju potpunu slobodu izbora. (Mrnjaus). Tako se npr. u kurikulumu biologije ka\u017ee: \u201eNastava biologije treba razviti odgovornost za vlastito zdravlje; \u017eelju za samostalnim u\u010denjem i postavljanjem pitanja; stav prema \u017eivotu kao vrijednosti,,,\u201c Ali se ne ka\u017ee kakva je to vrijednost \u017eivota. Apsolutna? Relativna? Podlo\u017ena kompromisima? Hrvatsko \u0161kolstvo \u201egetoiziralo\u201c je pitanje etike i morala u dva predmeta: vjeronauk i etiku. To nije dovoljno.<\/p>\n

Obitelj \u2013 ku\u0107na Crkva<\/b><\/p>\n

Jo\u0161 1999. godine, nakon op\u0161irne analize dru\u0161tvenih utjecaja na brak i obitelj te raznih \u010dimbenika krize kroz koje oni prolaze, Marijan Valkovi\u0107 zaklju\u010duje:\u201c Bila bi prijeka potreba izraditi teologiju obitelji. Imamo mnogo toga na liniji odgoja i socijalne etike, ali skoro ni\u0161ta u dogmatskom pogledu. Drugi vatikanski sabor je dao neke naglaske, ali dosta op\u0107enito i vi\u0161e kao \u017eelju. \u0160to zna\u010di u ekleziologiji da je obitelj \u201edoma\u0107e sveti\u0161te Crkve\u201c (AA 11) i kakve to ima posljedice u samoj Crkvi? Jo\u0161 uvijek je, strogo dogmatski uzev\u0161i, samo brak\/\u017eenidba (sakrament!) strukturni element Crkve. Valja podr\u017eavati tu sakramentalnu bra\u010dnu komponentu i nakon sklopljenog braka , jer za obitelj se sve\u010dano tvrdi da je temeljna stanica dru\u0161tva. Ali koliko se to mo\u017ee primijeniti i na Crkvu?\u201c. BS 69 (1999.) 2-3, 309-310.<\/p>\n

\u010cini se da je ova uloga obitelji \u2013 biti Crkva u malom \u2013 ostala nedore\u010dena, dogmatski nedovoljno definirana i vrjednovana. Ona ostaje kao nekakav orijentir u pastoralnom djelovanju i propovijedanju, \u010desto se ponavlja i u stru\u010dnim tekstovima, ali za konkretnog pastoralca nisu, sukladno tome, razra\u0111eni neki specifi\u010dni putokazi djelovanja i vrjednovanja obitelji kao \u201eku\u0107ne Crkve\u201c. Mo\u017eda je donekle jasno \u0161to bi roditelji trebali kao \u201eku\u0107na Crkva\u201c raditi (svjedo\u010denje, navje\u0161taj), ali nije jasno koju bi efikasnu ulogu u tome trebao imati sve\u0107enik i kako tu ulogu odigrati da pomogne obitelji. Ako je obitelj \u201eku\u0107na Crkva\u201c, zar nije \u010dudno da smo kao sve\u0107enici preuzeli ulogu blagoslova ku\u0107a, iako je to nekada vr\u0161io otac kao \u010delnik obitelji?<\/p>\n

Ovdje se name\u0107e pitanje na\u0161e ophodnje s rastavljenima i ponovno o\u017eenjenim kr\u0161\u0107anima. Je li obitelj \u201eCrkva u malom\u201c samo ako iza nje postoji valjani kr\u0161\u0107anski brak, bez obzira na atmosferu u kojoj obitelj \u017eivi? Je li mogu\u0107e pridavati naziv \u201eObitelj \u2013ku\u0107na Crkva\u201c i onim obiteljima koje su nastale nakon raspada kr\u0161\u0107anskog braka, ali su daleko bolje funkcioniraju u afektivnom i odgojnom smislu rije\u010di od onih obitelji u kojima su supru\u017enici \u017eivjeli prije? Mo\u017ee li Katoli\u010dka crkva u tom smislu posegnuti za praksom isto\u010dnih Crkava?<\/p>\n

Veliki moralni teolog Bernhard Haering bio je uvjeren da upravo duhovnost Isto\u010dnih crkava mo\u017ee pomo\u0107i u rje\u0161avanju ove problematike. On je svojevremeno potanko analizirao takvu oikonomia \u2013 duhovnost u isto\u010dnim Crkvama, duhovnost milosrdnog ku\u0107edoma\u0107ina (ekonoma – oikonomos) ili oca koji svakoga \u010dlana ku\u0107e (Crkve) poimence poznaje te katkada ostavlja po strani 99 zdravih i dobrih ovaca kako bi spasio i u ov\u010dinjak priveo jednu zalutalu ovcu. Ova duhovnost nagla\u0161ava ulogu Duha svetoga, gdje su zapovijed i zakon u uskoj svezi s milo\u0161\u0107u. U ovakvoj duhovnosti moralna, psihi\u010dka i civilna smrt braka vrjednovane su isto tako ozbiljno kao fizi\u010dka smrt jednog bra\u010dnog druga. Moralna smrt braka ne dogodi se nu\u017eno nakon jednog \u010dina brakolomstva, na \u0161to je katkada upu\u0107ivala kanonisti\u010dka i kazuisti\u010dka praksa na Zapadu. Ona zna\u010di da taj brak, nakon te\u0161kih propusta, nema apsolutno ni\u0161ta zajedni\u010dkog s onim \u0161to bi trebao biti: sakramenat spasenja. To se doga\u0111a kada jedan partner onemogu\u0107ava drugome ispovjedanje i prakticiranje vjere, kada ga prisiljava na te\u0161ko grije\u0161no djelovanje, kada ostanak zajedno zna\u010di opasnost po spasenje jednoga od partnera ili pak dovodi u pitanje s\u00e2m njegov integritet i osobnost. Moralna smrt nastupa kada se s moralnom sigurno\u0161\u0107u mo\u017ee ustvrditi da u svemu tome ne postoji nada u promjenu na bolje. Sakramentalnost braka shva\u0107ena je na puno \u0161iri na\u010din od onog obrednog. Nakon takve moralne smrti braka postojala je praksa na odre\u0111eno vrijeme (barem dvije godine) ostanka izvan svake bra\u010dne veze. Najuo\u010dljivije razlike izme\u0111u zapadne i isto\u010dne prakse vidljive su na slu\u010daju tzv. psihi\u010dke smrti braka, tj. kada je posrijedi te\u0161ka mentalna bolest jednog bra\u010dnog partnera. Na Zapadu crkveni sud mo\u017ee takav brak katkada proglasiti ni\u0161tavnim ako je mogu\u0107e ustvrditi da je psihi\u010dka bolest barem latentno bila prisutna i kod sklapanja braka. Na Istoku se ne postavlja pitanje valjanosti braka, nego prvenstveno je li brak, zbog te\u0161ke psihi\u010dke bolesti, prestao biti uzajamni spasonosni sakramenat dvije osobe. Razumljivo \u0161to se katkada u takvoj duhovnosti i do\u017eivotni zatvor smatrao dovoljnim razlogom za progla\u0161enje tzv. \u00abcivilne smrti\u00bb braka. Sukladno toj duhovnosti isto\u010dne Crkve prakticiraju blagoslov drugog braka. Liturgija takvog \u010dina protkana je prizivanjem milosrdnog Oca, sukladno biblijskom zahtjevu: \u00abBudite milosrdni kao \u0161to je Otac va\u0161 milosrdan!\u00bb<\/p>\n

Nije suvi\u0161no podsjetiti da ovakve mogu\u0107nosti u Isto\u010dnim crkvama postoje ne samo zbog specifi\u010dne duhovnosti, nego i stoga jer one ne posjeduju tako razra\u0111enu i uhodanu praksu crkvenih sudova koji rje\u0161avaju pitanje valjanosti braka u Katoli\u010dkoj crkvi. Gdje te pravne prakse nema ili je nedovoljna, slu\u010dajevi se moraju rje\u0161avati na druga\u010diji na\u010din. Zato je upitno da li bi i u kojoj mjeri bilo uputno postoje\u0107u praksu u Katoli\u010dkoj crkvi zamijeniti, s obzirom da ona svakako daje ve\u0107u garanciju u definiranju onoga \u0161to je objektivna istina. Biti milosrdan uop\u0107e ne zamjenjuje du\u017enost stremljenja prema onome \u0161to je istina. Milosr\u0111e mo\u017ee tolerirati pogre\u0161ku, pogotovo ako je u\u010dinjena u dobroj vjeri, ali ono ne osloba\u0111a du\u017enosti upu\u0107ivanja svakoga da prije ili kasnije otkrije \u0161to je ispravno. Naravno da se ovdje ne radi prvenstveno o pripu\u0161tanju sakramentima nego o jednom pistupu koji bi rastavljenima jasnije dao do znanja da Crkva s njima dijeli dramati\u010dne trenutke propasti prvog braka i odluku o sklapanju novoga. U tom smislu biti \u0107e svakako od koristi pravnicima, moralnim teolozima ali i pastoralnim djelatnicima ozbiljno razmisliti o nekim segmentima ovakve duhovnosti i prakse Isto\u010dnih crkava. Sama \u010dinjenica da ova duhovnost i praksa ne gledaju ponajprije na to da li je prvi brak bio valjan ili nije nego na to da li je brak, pa bio on i drugi, zaista sakramenat spasenja za oba partnera, ukazuje na razliku u pristupu problemu. Katoli\u010dka crkva, naime, polazi od uvjerenja da je valjanost ili nevaljanost prvog braka conditio sine qua non<\/i> svake daljnje prakse, pa tako i pristupa sakramentima ili eventualnog blagoslova ili slavljenja drugog braka. Ona zahtijeva da se to pitanje utvrdi i nedvojbeno doka\u017ee uz pomo\u0107 objektivnih kriterija. Je li dovoljno u tako va\u017enoj materiji, jer radi se o Kristovom nalogu o nerazrje\u0161ivosti, objektivne kriterije zamijeniti subjektivnim odlukama ili pak sagledavanjem stanja koje je nastupilo u vremenu nakon \u0161to je nastupio krah prvog braka? Razlika je u pitanju: tko prosu\u0111uje da li je prvi brak bio valjan ili nije? Op\u0107enito govore\u0107i \u010dini se da je isto\u010dnja\u010dka duhovnost pogodnija kao podloga stvaranju \u0161ire lepeze mogu\u0107ih pastoralnih metoda pristupa i opho\u0111enja s rastavljenima i ponovno o\u017eenjenima. Ona \u0107e sve\u0107eniku dati va\u017ene naputke kako ovakvim ljudima pristupiti, \u0161to i kako im re\u0107i, \u0161to u\u010diniti kako se ne bi osje\u0107ali vjernicima \u00abdrugog reda\u00bb. No, ona ne rje\u0161ava teolo\u0161ko pitanje valjanosti prvog braka, pa, sukladno tome, ne mo\u017ee rije\u0161iti ni pitanje njihova pristupa sakramentima ispovijedi i euharistije.<\/p>\n

Postavljam ovo pitanje stoga jer je vi\u0161e nego jasno da ovo \u201eobjektivno vrjednovanje\u201c koje bi trebali efikasno i brzo utvr\u0111ivati crkveni sudovi ne funkcionira u na\u0161oj Crkvi, \u010dast izuzecima. Poraditi na tome bio bi o\u010diti znak da obitelj vrjednujemo kao \u201eKu\u0107nu crkvu\u201c, ne samo ovisno o valjanom braku, nego i o kvaliteti obiteljskog \u017eivota i ispunjavanju njezine odgojiteljske funkcije. (Hipoteza!!!)<\/p>\n

\u00a0Obitelj i svijet rada<\/b><\/p>\n

\"F1\"<\/a>Ivan Pavao II, obzirom da je zagledan ne samo u apstraktnu objektivnu istinu o obitelji nego mu je stalo do realnog stanja u kojem obitelj \u017eivi, posebnu pozornost posve\u0107uje problemu odnosa obitelji i svijeta rada. (LE 10). Taj nauk izuzetno je danas va\u017ean za nas u Hrvatskoj jer smo suo\u010deni s problemom nepla\u0107enoga rada i nezaposleno\u0161\u0107u.<\/p>\n

U sjevernoj Italiji, gdje je postotak zaposlenih \u017eena ve\u0107i, registrira se posljednjih godina lagani porast nataliteta, za razliku od ju\u017enih dijelova zemlje gdje je postotak zaposlenih \u017eena puno manji. Kao \u0161to je to slu\u010daj i u nekim drugim zemljama sjeverne Europe, \u010dini se da ve\u0107i postotak zaposlenih \u017eena utje\u010de na ve\u0107i natalitet.[4]<\/a> Iako takav uzro\u010dni odnos valja jo\u0161 znanstveno dokazati, fleksibilizacija, koja bi omogu\u0107ila lak\u0161e i bezbolnije uklju\u010divanje \u017eena u svijet rada, pogotovo nakon poro\u0111ajne stanke, vjerojatno bi pozitivno utjecala na demografske trendove.<\/p>\n

Na politi\u010dkoj i zakonodavnoj sceni valja ustvrditi va\u017enost obitelji u stvaranju onog humanog potencijala koji postaje sve determinantniji \u010dimbenik gospodarskog razvoja. To prije svega zna\u010di ve\u0107i materijalni izdatak dru\u0161tva za obitelj, pogotovo u svezi \u0161kolovanja i stru\u010dnog obrazovanja djece.<\/p>\n

Va\u017eno je uo\u010diti da postoje ogromne razlike ovisno o broju djece u nekoj obitelji. Obitelj s ve\u0107im brojem djece predstavlja i ve\u0107i potencijal za budu\u0107i razvoj dru\u0161tva u globaliziranom svijetu, ali je i mjesto ve\u0107ih mogu\u0107ih sukoba koji nastaju upravo zbog problema koje name\u0107e novo poimanje rada. Pogotovo fleksibilizacija \u010dini da roditelji vi\u0161e djece postaju manje fleksibilni, drugim rije\u010dima diskriminirani na tr\u017ei\u0161tu rada. Zato bi se bez ustru\u010davanja trebalo pri\u0107i ve\u0107oj diferencijaciji u dru\u0161tvenim subvencijama gdje bi kriterij bio broj djece. Nije dovoljno da to pravilo vrijedi samo u sistemu dje\u010djeg doplatka, nego bi ga valjalo uvesti i pri dodjeli stipendija, dodjeli besplatnih ud\u017ebenika, kod pru\u017eanja pomo\u0107i stru\u010dnog usavr\u0161avanja, pri zapo\u0161ljavanju, kona\u010dno, kroz omogu\u0107avanje odre\u0111enih fleksibilnih na\u010dina zapo\u0161ljavanja upravo onim roditeljima koji imaju vi\u0161e djece.<\/p>\n

Kako bi se barem donekle sprije\u010dio efekt kojega direktno proizvodi novo ustrojstvo rada, tj. nastajanje alternativnih oblika obitelji koje se ne temelje na braku, nu\u017eno je\u00a0 preispitati modele stru\u010dnog usavr\u0161avanja i obrazovanja te, koliko je god to mogu\u0107e, omogu\u0107iti \u0161to ranije stjecanje tog obrazovanja, kako se mladi ljudi ne bi zbog potrebe struke odlu\u010divali za oblike zajedni\u0161tva koji ne odgovaraju klasi\u010dnom poimanju obitelji.<\/p>\n

Ako postoji nu\u017enost da roditelji, upravo zbog uvjetovanosti koje proizlaze iz modernog rada, sve vi\u0161e odgoj djece prepu\u0161taju javnim ustanovama, valjalo bi ove ustanove elasti\u010dnije ustrojiti: fleksibilnije radno vrijeme, mogu\u0107nost tih ustanova unutar poduze\u0107a, omogu\u0107avanje raznim neprofitnim organizacijama (npr. Katoli\u010dkoj crkvi i drugim vjerskim zajednicama) da lak\u0161e mogu otvoriti takve pred\u0161kolske ustanove.<\/p>\n

U \u0161to je mogu\u0107e ve\u0107oj mjeri treba izbjegavati obvezatni rad nedjeljom, jer je takav rad najjasniji dokaz da obitelj mora robovati radu. Rad nedjeljom u zakonskom smislu mora ostati iznimka, a ne pravilo.<\/p>\n

Treba preispitati status majke roditeljice, u smislu da valja (materijalno i zakonski) vrednovati odgojni i ku\u0107ni rad kao \u201cproizvodni rad\u201d koji stvara onaj humani kapital neophodan u na\u0161em sutra\u0161njem gospodarskom razvoju. To vrednovanje rije\u0161ilo bi i dio problema vezanih uz sukobe unutar obitelji koji proizlaze iz preraspodjele uloga roditelja i nejasnih uloga unutar obitelji.\u00a0 Ne bi bilo lo\u0161e u sveop\u0107e zakonodavstvo uvesti \u00abpoziv doma\u0107ice\u00bb, sa svim pravim i obvezama koje ima zaposlenik u poduze\u0107u.<\/p>\n

Jedan od klju\u010dnih prijedloga svakako je omogu\u0107avanje \u0161to bezbolnijeg spajanja obiteljskih i radnih obveza. Cilj je da oba partnera slobodno mognu odlu\u010diti u kakvom se obimu i na koji na\u010din mogu posvetiti radu ili obitelji. Neovisno kakva ta odluka bila valja ih jednako vrjednovati. U tom smislu, po uzoru na ve\u0107 postoje\u0107e trendove i modele u mnogim razvijenim zemljama, nu\u017eno je predlo\u017eiti izmjene u postoje\u0107em zakonodavstvu kako bi se u \u0161to ve\u0107i broj poduze\u0107a moglo uvesti tzv. klizno ili elasti\u010dno radno vrijeme (ili neki drugi alternativni model zapo\u0161ljavanja). To je pogotovo va\u017eno za samohrane roditelje.<\/p>\n

Nu\u017eno je omogu\u0107iti, u samoj organizaciji rada i gdje je god to izvedivo, da se rad iz poduze\u0107a premjesti u obiteljski dom. Potrebna je u tom smislu razrada odre\u0111ene strategije koja \u0107e, imaju\u0107i u vidu specifi\u010dnost pojedinih sektora proizvodnje, predlo\u017eiti poduzetnicima konkretne mogu\u0107nosti i rje\u0161enja.<\/p>\n

Nu\u017ena mjera je i omogu\u0107avanje skra\u0107enog radnog vremena za roditelje koji se, nakon \u0161to su u potpunosti bili posve\u0107eno obiteljskim du\u017enostima, vra\u0107aju na posao. To mora vrijediti i za one \u010dlanove obitelji koji su se kroz du\u017ee vrijeme morali brinuti za nemo\u0107ne ili bolesne uku\u0107ane.<\/p>\n

XI. TEOLO\u0160KI GOVOR O BRAKU I OBITELJI<\/strong><\/p>\n

Za teologiju i Crkvu \u010dinjenica da dana\u0161nja obitelj uglavnom \u017eivi u dru\u0161tvu koje joj nije naklonjeno ne mo\u017ee imati sporednu va\u017enost. Briga za obitelj ponajprije se dokazuje na stvaranju pogodnih uvjeta za obitelj u dru\u0161tvu[5]<\/a>. Drugim rije\u010dima, kada mi teolozi govorimo o obitelji, uglavnom zapravo govorimo o braku. Sociolo\u0161ki se o obitelji uglavnom govori imaju\u0107i u vidu djecu i roditeljstvo, a teolo\u0161ki se govor o obitelji svodi na govor o braku. Tako nije \u010dudno \u0161to \u010dak i crkveni dokumenti nagla\u0161avaju ravnopravnost \u017eene koja u braku nije upitna. Ali, govore\u0107i o obitelji, u tim istim dokumentima se \u017eenu direktnije povezuje s obitelji nego mu\u0161karca. Gotovo se automatski \u017eeni pripisuje ve\u0107a uloga u obitelji. Tako i papa Ivan Pavao II inzistira vi\u0161e na definiranju \u201cspecifi\u010dne\u201d uloge \u017eene u obitelji (maj\u010dinstvo, itd.), a manje na definiranju njezine ravnopravnosti. Ta \u201cspecifi\u010dnost\u201d njezine uloge, me\u0111utim, sve vi\u0161e nestaje upravo zbog promjena nastalih u svijetu rada. Ra\u0111a se opasnost da u teolo\u0161kom razmi\u0161ljanju ponovno \u201cizgubimo korak\u201d. Teologija mora tu \u010dinjenicu uzeti ozbiljno i poku\u0161ati definirati ravnopravnost bra\u010dnih partnera imaju\u0107i u vidu da je ona ve\u0107 uvelike nastupila jednakom zastupljeno\u0161\u0107u mu\u0161karaca i \u017eena u svijetu rada. Teologija mora obuhvatiti obiteljsku svakodnevicu dana\u0161njice koja je u velikoj mjeri obilje\u017eena promjenama nastalima u shva\u0107anju i izvo\u0111enju rada.<\/p>\n

Postavlja se dakle klju\u010dno pitanje: kakva je sudbina crkvenog nauka o obitelji u svijetu naglih migracijskih i kulturolo\u0161kih promjena<\/p>\n

O\u010dito je da su se promjene dogodile, a poznate su nam i okolnosti tih promjena. Moderna je obitelj manje privr\u017eena na\u010delima crkvenog nauka nego \u0161to je to bila obitelj prije nekoliko desetlje\u0107a. U skladu s time postavlja se pitanje: radi li se samo o povr\u0161nom neslaganju, gdje bi neznatne korekture s obje strane mogle pobolj\u0161ati situaciju, ili je u pitanju strukturalno neslaganje oko nekih temeljnih na\u010dela i pitanja od kojih crkveni nauk ne\u0107e nikada odstupiti? Je li u pitanju samo na\u010din kako neko na\u010delo sprovesti u praksu, ili se dovodi u pitanje i samo na\u010delo? Ovo je klju\u010dno pitanje pogotovo kada se radi o raskoraku izme\u0111u crkvenog nauka i razmi\u0161ljanja i \u017eivota moderne obitelji u nekim temeljnim pitanjima, kao \u0161to je vrjednota \u017eivota, dostojanstvo ra\u0111anja, pitanje odgoja.<\/p>\n

Samo apologetske promjene?<\/b><\/p>\n

Jedan je od temeljnih problema u tome \u0161to crkveni nauk \u010desto iznosi idealan nauk o obitelji i jednostavno pretpostavlja ostvarenje svih onih pretpostavki bez kojih je nemogu\u0107e ovaj ideal ostvariti, kao \u0161to su pravo na pravednu pla\u0107u, na prikladne uvjete stanovanja, postojanje obiteljske politike koja \u0107e se istinski brinuti za obitelj itd. Ovdje nastaje problem iz nekoliko razloga. Ponajprije, ove pretpostavke gotovo nigdje nisu u potpunosti ostvarene. Zatim, obiteljski ideal koji nudi crkveni nauk ima u vidu odre\u0111en model obitelji, tj. onaj ustaljen u zapadnoj civilizaciji koji se zasniva na uvjerenju da je obitelj prirodni organizam, temeljna \u0107elija dru\u0161tva, s jasnom autoritarnom strukturom itd. Taj model, me\u0111utim, nije jedinstven i \u010desto se mijenjao tijekom povijesti i u raznim kulturama. Kona\u010dno, crkveni nauk govori o obitelji uglavnom kao o ne\u010demu stati\u010dnom, stavljaju\u0107i u drugi plan svu dinami\u010dnost koju ona prolazi, ako ni zbog \u010dega drugoga onda zbog dinami\u010dnih \u017eivotnih putova koje prolaze njezini \u010dlanovi. I na kraju, crkveni nauk gotovo poistovje\u0107uje obitelj s njezinim temeljem, tj. brakom, iako je obitelj samo derivacija braka. Neke aspekte ovakvog poimanja obitelji koji su utemeljeni na naravnom zakonu uspijeva nadi\u0107i Drugi vatikanski sabor, ali ostaje \u010dinjenica da ovaj koncilski napredak nije nai\u0161ao na odjek u novom Katekizmu Katoli\u010dke Crkve<\/i> u kojem ostaje naglasak na institucionalno-normativnom aspektu.[6]<\/a> Razlog tom povratku o\u010dito je zabrinutost za sudbinu crkvenog nauka u vrijeme kada je postalo jasno da obitelj, kakvu u vidu ima crkveni nauk, do\u017eivljava krizu.<\/p>\n

Valja uvidjeti<\/b> ima li ovakav apologetski na\u010din mijenjanja naglasaka u crkvenom nauku, u smislu svojevrsnog \u00abpreventivnog straha\u00bb od negativnih u\u010dinaka koje moderno doba sa sobom nosi po pitanju opstojnosti obitelji, i svoju pozitivnu varijantu<\/b>, tj. mijenjaju li se naglasci i sadr\u017eaji ovisno o promjenama kroz koje prolazi obitelj u na\u0161e vrijeme.[7]<\/a><\/p>\n

Moderni izazovi crkvenom nauku<\/b><\/p>\n

Izazovi koje moderna kultura i stil \u017eivljenja dana\u0161nje obitelji stavljaju pred crkveni nauk jesu mnogostruki. U prvom redu, u pitanju je smisao spolnosti koju crkveni nauk ve\u017ee uz brak, dok ga moderna kultura nastoji banalizirati i stvoriti distancu izme\u0111u spolnosti, braka i obitelji. Zatim, u pitanju je povezanost izme\u0111u partnerskog odnosa dvoje ljudi i braka, tj. radi se o instituciji braka kao takvoj. Javni karakter ljubavne veze, koju izra\u017eava brak, sve je vi\u0161e u pitanju. Kultura koja gotovo apsolutizira privatnost postavlja u pitanje javni karakter institucije i njezina smisla. Na tre\u0107em mjestu u pitanju je trajanje braka. U globaliziranom na\u010dinu \u017eivota raste potreba relativiziranja svake dugotrajnosti, a nove mogu\u0107nosti i problemi koje svakodnevno susre\u0107e bra\u010dni par uzrokom su da po prvi put u povijesti bilje\u017eimo tako visoke statisti\u010dke pokazatelje broja rastavljenih. Nadalje, u pitanju je i pojam odgovornosti. Zaslugom i crkvenog nauka na\u010delo odgovornosti postalo je sastavni dio obiteljske problematike. Radi se o odgovornosti prilikom izbora \u017eivotnog partnera, ali i o prokreativnoj odgovornosti. Me\u0111utim, dogodilo se da to na\u010delo, uzdignuto gotovo do apsolutnosti, zadaje udarac samome sebi jer u kulturi individualnosti postaje \u010desto sinonimom za egoizam ili relativizam. Odgovornost, kakvu poznaje crkveni nauk, nu\u017eno ima u vidu i zajednicu, ali poznaje i eti\u010dke du\u017enosti koje nikada ne smiju do\u0107i u pitanje. U kulturi relativizma odgovornost se olako svede na komotnost. <\/b><\/p>\n

Velik izazov proizlazi i iz samosvijesti moderne \u017eene koja zahtijeva da joj jednakost me\u0111u spolovima ne bude samo juridi\u010dki zajam\u010dena, nego i osigurana u svakodnevnoj praksi. Crkveni nauk, kada govori o odnosima unutar obitelji, mora premisliti vjekovni odnos subordinacije i razmi\u0161ljati u parametrima reciprociteta me\u0111u bra\u010dnim partnerima. Kona\u010dno, u pitanju je i va\u017enost koju crkveni nauk dodjeljuje obitelji unutar dru\u0161tva. Obitelj je sve vi\u0161e suo\u010dena s poku\u0161ajima njezine marginalizacije, ponajvi\u0161e stoga \u0161to biva sve vi\u0161e privatizirana, izme\u0111u ostaloga, hedonisti\u010dkim interpretacijama obitelji od strane masmedija.<\/p>\n

V. Pravo i crkveni nauk<\/b><\/p>\n

Prava novost koja izvire iz fenomenolo\u0161kog pra\u0107enja obitelji nije u pojavi novih sociolo\u0161kih oblika obitelji (homoseksualne veze, slobodne veze), nego u njihovim zahtjevima za dru\u0161tvenim priznanjem vlastitog statusa, dakle i pravnim legitimiranjem. Zahtjevi za legitimiranjem svakakvih veza uglavnom se oslanjaju na dva obilje\u017eja modernog dru\u0161tva. S jedne strane, ra\u010dunaju s tzv. kulturom subjektivnosti koja nastoji priznati i legitimirati svaki individualni izbor, ukoliko se on drasti\u010dno ne protivi op\u0107em dobru ili ljudskim pravima drugih ljudi; s druge strane, ovi zahtjevi imaju potporu u jednom novom poimanju prava i dr\u017eave po kome ni pravo ni dr\u017eava a priori<\/i> ne optiraju ni za kakvu skalu vrijednosti nego se ograni\u010davaju na ozakonjenje statusa quo<\/i>.<\/p>\n

Sociolo\u0161ki podatci uglavnom ne ukazuju na pojavu novih vrijednosti koje bi u potpunosti zamijenile one koje zastupa i crkveni nauk. Novost na koju ukazuju podaci istra\u017eivanja je u tome \u0161to oni ukazuju na sve ve\u0107e zahtjeve oko novog na\u010dina pravnog reguliranja ovih vrijednosti. Ne postavlja se pitanje problemati\u010dnosti poba\u010daja, ali se tra\u017ei da pravo da prioritet subjektivnoj prosudbi o tome do koje granice i u kojim slu\u010dajevima \u0161tititi \u017eivot.<\/p>\n

Istina je da po svojoj strukturi i poslanju pravo ne \u017eeli zastupati neke vrijednosti nego te\u017ei uspostavi socijalnog mira. To je uvijek bio cilj i prava i dr\u017eave. No, u sada\u0161njem povijesnom trenutku \u010dini se da se ovo opravdano ograni\u010davanje kompetentnosti prava i dr\u017eave ekstremizira, tj. poistovje\u0107uje ga se s relativizmom. Na taj na\u010din crkveni moralni nauk u pogledu obitelji gubi definitivno i onu minimalnu potporu koju je u pravu i dr\u017eavi tijekom povijesti imao i kada se na vrijednosti koje brani crkveni nauk gledalo kao na dru\u0161tvu potrebne vrijednosti. Kod nas u Hrvatskoj jasan primjer takvog novog poimanja i prava i dr\u017eave dogodio se kod dono\u0161enja Zakona o obitelji u kojemu se odustalo od davanja bilo kakve definicije obitelji. Bilo je i ozbiljnih poku\u0161aja pridavanja statusa obitelji i homoseksualnim zajednicama, \u0161to se, barem za sada, nije ostvarilo.<\/p>\n

Ljudska spolnost i prokreacija<\/b><\/p>\n

Kakva sudbina o\u010dekuje crkveni nauk o obitelji u pitanjima spolnosti i prokreacije? Interpretatori rezultata istra\u017eivanja u Hrvatskoj zaklju\u010duju: \u00abRezultati pokazuju, s jedne strane, da op\u0107enito uzev\u0161i ve\u0107ina hrvatskih gra\u0111ana jo\u0161 uvijek posjeduje tradicionalni stav prema spolnosti i braku i u odnosu na seksualno pona\u0161anje prije braka. Taj se stav velikim dijelom poklapa s tradicionalnim nau\u010davanjem Katoli\u010dke Crkve. S druge strane, mla\u0111i nara\u0161taji kao i obrazovaniji sloj ljudi skloniji je vi\u0161e opravdati razli\u010dite oblike seksualnog pona\u0161anja koji odudaraju od spomenutog stava. Kr\u0161\u0107ani, koji vi\u0161e prakticiraju svoju vjeru, skloniji su tradicionalnijem stavu, iako se tendencija permisivnosti primje\u0107uje tako\u0111er kod mla\u0111eg nara\u0161taja kr\u0161\u0107ana<\/i>\u00bb.[8]<\/a> <\/b><\/p>\n

Va\u017eno je naglasiti da permisivnost ne zna\u010di da ve\u0107ina ljudi odstupa u svom pona\u0161anju od uhodanih normi. Ona zna\u010di samo to da je za ve\u0107inu normalno pona\u0161ati se sukladno vlastitoj interpretaciji norme. Mo\u017eda bi zato bilo ispravnije vi\u0161e govoriti o subjektivizmu kao obilje\u017eju dana\u0161njeg \u010dovjeka u njegovu odnosu prema crkvenom nauku, a ne o permisivizmu. Nitko, naime, sebe ne definira permisivistom. Dana\u0161nji \u010dovjek uglavnom smatra da u svemu mo\u017ee slijediti savjest.<\/p>\n

Permisivnost ne zna\u010di prvenstveno \u010dak ni da velik broj ljudi (ispitanika) ne dr\u017ei ni\u0161ta do moralnih normi ili da ih individualno interpretira. Ona zna\u010di prije svega da su ti ljudi spremni takvo jedno permisivno pona\u0161anje kod drugih tolerirati. Za na\u0161u je temu izuzetno va\u017ean podatak da u svim istra\u017eivanjima, kada su u pitanju bra\u010dni moral i spolnost uop\u0107e, odre\u0111ena permisivnost raste kod mla\u0111e populacije, dok starija populacija te\u017ee odobrava permisivnost ili liberalna pona\u0161anja na spolnom planu. To zna\u010di da, sukladno statisti\u010dkim pokazateljima, dakle, skorija budu\u0107nost mo\u017ee biti u znaku sve ve\u0107eg raskoraka izme\u0111u etosa gra\u0111ana i crkvenog nauka u tim pitanjima. I mladi su Europljani uglavnom osu\u0111ivali prijestupe i devijacije koji predstavljaju opasnost za \u017eivot zajednice i stabilnost sustava, dok su benevolentno gledali na prijestupe i devijacije koje, iako odstupaju od normi, ostaju u sferi privatnog \u017eivota pojedinca. <\/b><\/p>\n

Drugi je va\u017ean podatak onaj koji ukazuje da je stupanj permisivnosti ipak ovisan o prakticiranju religioznosti kao takve, \u0161to zna\u010di da po\u0161tivanje naputaka crkvenog nauka ovisi o tome koliki \u0107e broj gra\u0111ana u budu\u0107nosti biti i prakti\u010dni kr\u0161\u0107ani. Sli\u010dan je bio i zaklju\u010dak europskih istra\u017eivanja 90-ih godina koja ka\u017eu kako je mlada generacija problemima optere\u0107ena, ali nije demoralizirana. Kritika starih modela popra\u0107ena je jo\u0161 uvijek tra\u017eenjem novih moralnih struktura. Mlada generacija, dakle, nije areligiozna. Me\u0111utim, njihov zahtjev za po\u0161tivanjem suverenosti i autonomije nema alternative. Crkva, ako \u017eeli pomo\u0107i mladima, mora ih u tom tra\u017eenju identiteta podr\u017eati. \u010cak i po cijenu da mora promijeniti neke definicije o tome \u0161to zna\u010di crkvenost mladih ili danas uop\u0107e. I ova istra\u017eivanja pokazala su kako oni mladi koji jo\u0161 uvijek \u017eive u odre\u0111enom vjerskom okru\u017eenju i, barem donekle, dr\u017ee do crkvenog nauka, poprimaju uvelike druga\u010diji profil od onih koji s Crkvom ili vjerom nemaju nikakve veze. To vrijedi ne samo za pona\u0161anje na seksualnom planu nego i na planu socijalnog anga\u017emana, altruizma. Ovo pogotovo vrijedi za pitanja o stavovima glede poba\u010daja, homoseksualnosti itd.<\/p>\n

Kona\u010dno, podatak koji kazuje da se op\u0107enito ve\u0107a doza permisivnosti opa\u017ea kod visokoobrazovanih ljudi ukazuje na to da \u0107e ova permisivnost rasti. Naime, globalizacija upravo name\u0107e potrebu visokog obrazovanja kao conditio sine qua non<\/i> opstanka.<\/p>\n

Dokument radne skupine Njema\u010dke biskupske konferencije smatra da stvaranje ljudskog kapitala i razina izobrazbe radne snage postaju temeljni \u010dimbenici razvoja. Ljudi niske stru\u010dne naobrazbe postaju gubitnici u globalizaciji. Drugim rije\u010dima, nezaposlenost \u0107e ostati dugotrajan problem, a ljudi bez visoke stru\u010dne spreme ostat \u0107e i sutra\u0161nji siromasi.<\/p>\n

Statisti\u010dki re\u010deno, bit \u0107e sve vi\u0161e visokoobrazovanih ljudi i u na\u0161em dru\u0161tvu, a oni su me\u0111u kategorijama ljudi koji najvi\u0161e dovode u pitanje sada\u0161nje postavke crkvenog nauka o obitelji.<\/p>\n

Va\u017enost braka i obitelji<\/b><\/p>\n

Pred desetak godina, analiziraju\u0107i tada\u0161nje podatke istra\u017eivanja, u pogledu stanja u Hrvatskoj, zaklju\u010dak je bio sljede\u0107i:<\/p>\n

Name\u0107e se zaklju\u010dak da je, barem \u0161to se Hrvatske ti\u010de, temelj crkvenog nauka o obitelji, tj. opstojnost i vrjednovanje braka, izvan opasnosti. No, prakti\u010dni na\u010dini \u017eivljenja bra\u010dnog zajedni\u0161tva nude manje optimisti\u010dnu sliku. \u00abS jedne strane izneseni podaci ohrabruju, jer se osje\u0107a \u017eivim taj iskonski trag Bo\u017eje zamisli o braku i obitelji. S druge strane, valja uo\u010diti da se u kategoriji od 28 godina na ni\u017ee nalaze sve vi\u0161e zabrinjavaju\u0107i stavovi\u2026 O\u010dita je \u010dinjenica da se u prosjeku svaki peti visokoobrazovani razilazi s crkvenim stajali\u0161tima. Uop\u0107e ovoj kategoriji\u2026 crkveno djelovanje ne uspijeva sustavno asistirati u njihovu rastu i problemima s kojima se susre\u0107u. Crkveno djelovanje treba jasno uo\u010diti da ima prosje\u010dno 20,0-25,0% onih koji imaju te\u0161ko\u0107a s prihva\u0107anjem crkvenih gledi\u0161ta o braku i obitelji.<\/i>\u00bb<\/p>\n

Nakon 10-15 godina sumnjam da mo\u017eemo re\u0107i isto.<\/p>\n

Problem poba\u010daja<\/b><\/p>\n

Svakako su zna\u010dajni podatci istra\u017eivanja iz 1999. godine me\u0111u populacijom studenata jer je to ona populacija o kojoj danas najvi\u0161e ovisi sudbina crkvenog nauka u sferi obitelji i bra\u010dnog \u017eivota.[9]<\/a> \u010cak 84,7% studenata izjasnilo se katolicima. Poba\u010daj tema koja se na temelju podataka pokazala izuzetno kontradiktornom.[10]<\/a> Naime 64,4% ispitanika uglavnom se sla\u017ee s tvrdnjom da bi poba\u010daj trebao postati pitanje izbora \u017eene, dok istovremeno 80,6% gra\u0111ana, \u0161to je prakti\u010dno postotak deklariranih katolika u Hrvatskoj, smatra da se poba\u010dajem prekida ljudski \u017eivot. Postavlja se pitanje smatraju li gra\u0111ani crkveni nauk samo \u00abneprikladnim\u00bb za rje\u0161avanje problema poba\u010daja ili je kod ve\u0107ine gra\u0111ana vrjednota \u017eivota kao takva izgubila na cijeni? Ako je ovo drugo u pitanju, onda bra\u010dni i obiteljski pastoral mora te\u017ei\u0161te jo\u0161 vi\u0161e staviti na pitanja iz sfere antropolo\u0161kog utemeljenja i kr\u0161\u0107anskog pristupa bioeti\u010dkoj problematici. Do sada je naime bio slu\u010daj da se u tom pastoralu velik naglasak stavljao na prakti\u010dne izri\u010daje vjere i religioznosti, na svjedo\u010denje vjere prakti\u010dnim obavljanjem vjerskih du\u017enosti jedne kr\u0161\u0107anske obitelji, na pravni i medicinski aspekt, a kr\u0161\u0107ansko i bioeti\u010dko poimanje \u017eivota predstavljalo je samo jednu od tema ovog pastorala. Naravno da religioznost itekako utje\u010de na poimanja o bra\u010dnom moralu, pa je va\u017eno naglasiti i ovu dimenziju. No, upravo na pitanju o vrjednoti \u017eivota \u010dini se da religioznost hrvatskog gra\u0111ana ne igra preveliku ulogu. Ovo je svakako podatak koji tjera na razmi\u0161ljanje.<\/p>\n

Crkveni nauk i dru\u0161tveni konsenzus<\/b><\/p>\n

Postaje jasno da je sudbina crkvenog nauka o obitelji nerazdvojno povezana sa sudbinom dru\u0161tva kao takvog. Sli\u010dna je situacija bila kod pitanja izjedna\u010davanja homoseksualnih veza s klasi\u010dnom obitelji. \u010cini se da \u0107e postupno postati sve jasnije kako, ako \u017eelimo nekakvu budu\u0107nost ovom dru\u0161tvu, ciljevi crkvenog nauka sve vi\u0161e postaju i op\u0107edru\u0161tveni ciljevi pred kojima nikakva politika ne mo\u017ee zatvarati o\u010di. Usprkos tendenciji razdvajanja prava i etike, \u010dini se da \u0107e pravo sve vi\u0161e morati uva\u017eavati eti\u010dke i bioeti\u010dke \u010dinjenice i postavke. Stje\u010de se, dakle, dojam da sudbina crkvenog nauka u budu\u0107nosti ne\u0107e ovisiti samo o kvaliteti predbra\u010dnih te\u010dajeva nego o spremnosti politi\u010dkih \u010dimbenika da se s ovakvim stavovima gra\u0111ana jednostavno ne mire, jer oni kompromitiraju opstanak dru\u0161tva.<\/p>\n

U raskoraku s politikom<\/b><\/p>\n

Uzimaju\u0107i u obzir sve podatke i uspore\u0111uju\u0107i ih s onima iz drugih europskih zemalja Hrvatska ipak spada u zemlje u kojima velik broj gra\u0111ana jo\u0161 uvijek dr\u017ei do crkvenog nauka, bez obzira zna\u010dilo to samo teorijsko prihva\u0107anje ili prakti\u010dno \u017eivljenje. U istinski demokratskom sustavu to bi zna\u010dilo da se na zakonodavnoj razini nastoji slijediti usmjerenja koja proizlaze iz javnog mnijenja. U posljednje vrijeme u Hrvatskoj to nije slu\u010daj. Hrvatsko zakonodavstvo u rje\u0161enjima ne prati vrijednosni sustav ve\u0107ine gra\u0111ana i tu dolazimo do fenomena novoga prosvjetiteljstva kod pojedinaca i odre\u0111enih dijelova dru\u0161tva koji na sebe preuzimaju obvezu i gotovo mesijansku ulogu da zakonima normiraju dru\u0161tvo, no ti zakoni ne slijede moralne vrijednosti ve\u0107ine i ne normiraju njih, nego postavljaju nove moralne standarde implicitno dovode\u0107i u pitanje moralne standarde ve\u0107ine gra\u0111ana<\/i>.\u00bb[11]<\/a> Ako to vrijedi za one vrijednosti koje jo\u0161 uvijek donekle visoko kotiraju u svijestima gra\u0111ana, kako je mogu\u0107e o\u010dekivati druga\u010diju praksu u politi\u010dkom odlu\u010divanju kada se radi o onim vrijednostima, kao \u0161to je vrjednota \u017eivota, koje ne kotiraju visoko u svijesti ve\u0107ine? Ako dovoljno ne \u0161titi obitelj koja visoko kotira u svijesti gra\u0111ana, kako \u0107e se odnositi na vrjednotu \u017eivota koja je poprili\u010dno relativna sukladno pokazateljima? Dokaz je \u010dinjenici da hrvatsko zakonodavstvo nastoji uglavnom ozakoniti status quo<\/i> u pogledu na one vrijednosti koje ne kotiraju visoko kod gra\u0111ana, a zapostaviti one koje imaju relevantne statisti\u010dke pokazatelje, i poku\u0161aj stvaranja zakona o potpomognutoj umjetnoj oplodnji, legalizaciji homoseksualnih veza itd. Istovremeno to isto zakonodavstvo puno je sporije u definiranju prava obitelji, poticanju obitelji s brojnom djecom, za\u0161titi nekih vrijednosti kao \u0161to su vjernost, itd. A sve ove vrijednosti jo\u0161 uvijek su gra\u0111anima va\u017ene u svim statisti\u010dkim pokazateljima.<\/p>\n

XI. Nova evangelizacija i novi moral<\/b><\/p>\n

Obzirom da smo suo\u010deni s \u010dinjenicom kako nam u nagla\u0161avanju obvezuju\u0107eg karaktera nekih vrijednosti povezanih s bra\u010dnim i obiteljskim moralom, od strane zakonodavstva, prava i politike u ovom trenutku u Hrvatskoj ne dolazi zna\u010dajna pomo\u0107, Crkva mora razmi\u0161ljati o onome \u0161to ona mora u\u010diniti kako bi crkveni nauk jo\u0161 uvijek ostao na cijeni barem kod ve\u0107eg broja obitelji i pojedinaca. Sasvim je jasno da nije dovoljna samo prilagodba evangelizacije u smislu reforme predbra\u010dnih te\u010dajeva, nego se radi i o obnovi samog moralnog nauka.<\/p>\n

Na koji na\u010din nova evangelizacija, sposobna uo\u010diti promjene koje se reflektiraju na modernu obitelj, mo\u017ee imati svoj \u00abprodu\u017eetak\u00bb u jednom \u00abnovom\u00bb moralnom nauku? \u010cini se da je to mogu\u0107e samo ako ona usvoji neke temeljne dimenzije tradicionalne kr\u0161\u0107anske etike koje su pomalo pale u drugi plan. Radi se prvenstveno o religioznoj dimenziji i to na na\u010din da kr\u0161\u0107ani ne poku\u0161avaju pozivati se isklju\u010divo na vlastitu vjeru u osmi\u0161ljavanju moralnih vrijednosti i normi. Na taj bi se na\u010din isklju\u010dili iz ostatka svijeta, a njihov bi moralni nauk ostao konfesionalno ograni\u010den. Sukladno naputcima Crkvenog u\u010diteljstva koji svoj nauk smatra univerzalnim, kr\u0161\u0107ani moraju vlastite religijske osnove antropolo\u0161ki utemeljiti.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, uloga vjere kao temelja crkvenog nauka o obitelji, mora biti locirana unutar konteksta antropologije, tj. kr\u0161\u0107anske znanosti o \u010dovjeku, a ne na razini normativnih sadr\u017eaja. Ovi sadr\u017eaji dolaze tek na kraju, a prihvatljivi su samo ukoliko se poklapaju s antropolo\u0161kim argumentiranjem. Samo na takav na\u010din crkveni nauk o obitelji mo\u017ee biti prihvatljiv dana\u0161njem \u010dovjeku. Religiozno utemeljenje morala nije u dana\u0161nje vrijeme samo po sebi razumljivo. Ono mora biti i racionalno, tj. antropolo\u0161ki utemeljeno. Nemogu\u0107e je npr. problemati\u010dnost umjetne oplodnje efikasno prenijeti mladim parovima pozivaju\u0107i se samo na argumente vjere. Valja objasniti za\u0161to ona nije u skladu s naravnim smislom \u010dovjekove reprodukcije. Nije dovoljno u argumentaciji protiv poba\u010daja navoditi vjekovni nauk Crkve. Poba\u010daj mora biti osvijetljen kao ne\u0161to \u0161to se protivi naravnom \u010dovjekovu nagnu\u0107u za \u017eivotom.<\/p>\n

Osim religiozne, valja naglasiti i premisliti i subjektivnu dimenziju. Crkveni nauk ne mo\u017ee ostati na razmatranju moralnih \u010dina nego se mora posvetiti eti\u010dkom subjektu i njegovu sazrijevanju tijekom vlastite povijesti. Dijalo\u0161ka subjektivnost umjesto individualisti\u010dke subjektivnosti, dijalo\u0161ko sudjelovanje u eti\u010dkom usugla\u0161avanju umjesto eti\u010dkog individualizma. Smatram da jo\u0161 uvijek nije dovoljno u preno\u0161enju crkvenog nauka nagla\u0161en tzv. zakon postupnosti<\/b>. Naime, kao da polazimo od pretpostavke da mladi par, nakon sklapanja braka, automatski postaje sposoban shvatiti nauk Crkve i sukladno se pona\u0161ati. Ovo nije samo pitanje bra\u010dnog pastorala, nego se ti\u010de i moralnog nauka kao takvog. Vrjednovanje moralnog pona\u0161anja ne mo\u017ee biti jednako bez obzira na dob \u010dovjeka, bra\u010dni sta\u017e, prilike u obitelji itd. Mo\u017eda je upravo takvo nediferencirano vrjednovanje uzrokom \u00abnepopularnosti\u00bb crkvenog nauka. \u010cini se da mnogo toga \u0161to moderan \u010dovjek \u010dini, a ne odgovara moralnim normama crkvenog nauka, spada u sferu predmoralnoga, a ne moralnoga \u010dina. Naime, pre\u010desto nedostaje nakana, spoznaja, a i okolnosti su takve da onemogu\u0107avaju istinsko moralno djelovanje. Nije ispravno u svakoj situaciji tra\u017eiti potpuno ispunjenje norme ili polaziti od pretpostavke da razum uvijek shva\u0107a \u0161to treba \u010diniti u konkretnoj situaciji. Valjalo bi prvenstveno vidjeti je li ono \u0161to mladi \u010dovjek \u010dini u skladu s ispravnim nagnu\u0107em, tj. u skladu s njegovom autenti\u010dnom \u017eeljom da \u010dini dobro.<\/p>\n

Je li mogu\u0107a neka promjena crkvenog nauka u odnosu na neke teme bra\u010dnog morala? <\/b><\/p>\n

Svakako \u0107e homologna umjetna oplodnja<\/b> predstavljati izazov za razmi\u0161ljanje ukoliko\u00a0 otpadne bioeti\u010dki razlog, tj. kada ona vi\u0161e ne bude povezana uz nu\u017enost stvaranja i odbacivanja vi\u0161ka embrija. Trebat \u0107e razmisliti o teolo\u0161kom razlogu koji zabranjuje rastavljanje unitivnog i prokreativnog elementa, s obzirom da se to razdvajanje doga\u0111a i kod prirodne oplodnje.<\/p>\n

Morat \u0107emo razmi\u0161ljati i o jasnijoj moralnoj kvalifikaciji neabortivne kontracepcije<\/b> koju sada svrstavamo zajedno s onom abortivnom. Ne bi li bilo mogu\u0107e razmi\u0161ljati o razlikovanju na planu zabrane kontracepcije: nije isto koja sredstva netko upotrebljava i upotrebljava li netko kontracepcijska sredstva isklju\u010divo jer je neprijateljski raspolo\u017een prema \u017eivotu uop\u0107e, ili to netko \u010dini u ime odgovornog roditeljstva, tj. opravdano odga\u0111a za\u010de\u0107e, iako na nedopu\u0161ten na\u010din. On na taj na\u010din grije\u0161i, ali ne odbacuje potpuno ni bra\u010dnog druga ni dijete. Naime, genitalnost, seksualnost i intencionalnost trebale bi u\u0107i u procjenu \u010dina.<\/p>\n

\u010cini se ipak da neki vidljivi pomaci u crkvenom nauku ne bi bitno pridonijeli promjeni stava modernog \u010dovjeka prema tom nauku. Raskorak koji sociologija bilje\u017ei ne ti\u010de se nijansi nego su\u0161tinski poga\u0111a sr\u017e stvari. U pitanju je samo utemeljenje nauka koje nije samo racionalno. Stoga je raskorak izme\u0111u pona\u0161anja i crkvenog moralnog nauka sastavni dio krize religioznosti kao takve. Nije re\u010deno da bi razvodnjavanje tog nauka, u smislu da ga se vi\u0161e prilagodi kako bi subjektivna prosudba pojedinca bila vrhovni normativ njegove primjene, djelovala ozdravljuju\u0107e u sada\u0161njoj situaciji. Naime, jo\u0161 nije empirijski dokazano da sasvim individualna interpretacija i primjena kr\u0161\u0107anskih na\u010dela automatski djeluje i vi\u0161e motiviraju\u0107e za konkretno dobro moralno djelovanje. No, i sama svijest o stanju u kojemu se nalazimo svjedo\u010di o tome da se ne mirimo s konstatacijom kako je crkveni moralni nauk smo relikt pro\u0161losti. I to je prvi korak u nadvladavanju jaza izme\u0111u moralne teorije i prakse.<\/p>\n

\n

\n

[1]<\/a> Gudium et Spes, br. 49.<\/p>\n

\n

[2]<\/a> Usp. RIEDL, Alfons, Gesundheit \u2013 Sinnlichkeit \u2013 K\u00f6rperkultur. Theologische Aspekte einer \u00abEthik des Leibes\u00bb, u: Theologisch-praktische Quartalschrift<\/i>, 4 (2002.), str. 375-377.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[3]<\/a> Usp. SENNETT, R., Der flexible Mensch, Berlin 2000., str. 25.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[4]<\/a> Usp. ZUCCHETTI, Eugenio, Il Rapporto famiglia-lavoro: Questione aperta e snodo rilevante dell’attuale transizione sociale<\/i>, u: Vita e pensiero, 2 (2002.), str. 137.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[5]<\/a> Usp. Familiaris consortio \u00a0<\/b>86.<\/b><\/b><\/p>\n<\/div>\n

\n

[6]<\/a> Usp. METTE, N., La famiglia nel magistero della Chiesa, u: Concilium<\/i>, 4 (1995.), str. 118-121.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[7]<\/a> Usp. LEVI, R., La famiglia occidentale oggi, u: Rivista di teologia morale<\/i> 100 (1993.), str. 519-522.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[8]<\/a> BALOBAN, S.; \u010cRPI\u0106, G., Spolnost \u2013 odnos prema seksualnom pona\u0161anju, u: RAZNI AUTORI, Europsko istra\u017eivanje vrednota \u2013 EVS 1999. Podaci za Republiku Hrvatsku. Djelomi\u010dno izvje\u0161\u0107e, u: Bogoslovska smotra<\/i>, 70 (2000.) 2, str. 395.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[9]<\/a> Usp. \u010cRPI\u0106, G.; VALKOVI\u0106, M., Moral u Hrvatskoj u sociologijskoj perspektivi, u: Bogoslovska<\/i> smotra<\/i>, 70 (2000.) 1, str. 1-63.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[10]<\/a> Usp. MATULI\u0106, T., Aktualni problemi braka i obitelji, nav. dj., str. 179.<\/p>\n<\/div>\n

\n

[11]<\/a> BALOBAN, S., \u010cRPI\u0106, G., Moral u tranzicijskoj Hrvatskoj, u: BALOBAN, J. (prir.), U potrazi za identitetom<\/i>, nav. dj., str. 252.<\/p>\n

Autor: prof. dr. Josip Grbac<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

OBITELJ U SOCIJALNOM NAUKU CRKVE Rekolekcija za sve\u0107enike, Zadar, 14. svibnja 2014. Kada bih govorio samo o tome kako crkveni …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12508"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12508"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12508\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12511,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12508\/revisions\/12511"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12508"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12508"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12508"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}