{"id":12441,"date":"2014-04-28T17:22:31","date_gmt":"2014-04-28T16:22:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=12441"},"modified":"2014-05-27T17:25:09","modified_gmt":"2014-05-27T16:25:09","slug":"shkm-u-dubrovniku-drugi-dan-susreta-propovijed-mons-zelimira-puljica-u-luci-gruz","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=12441","title":{"rendered":"SHKM U DUBROVNIKU, DRUGI DAN SUSRETA – PROPOVIJED MONS. \u017dELIMIRA PULJI\u0106A U LUCI GRU\u017d"},"content":{"rendered":"

Apostol Toma provjerava i pita <\/b>– njegova iskrenost i odanost prema Kristu<\/strong><\/p>\n

\"BC4A2454\"<\/a>1.<\/b> Dana\u0161nji nam evan\u0111eoski odlomak donosi divnu zgodu susreta apostola Tome s Uskrsnulim Gospodinom. Naime, tog prvog dana u tjednu rano u jutro svi Isusovi u\u010denici bili su zajedno, zaklju\u010dani u strahu od \u017didova. Nije bilo samo Jude, koji se objesio na Ve\u00adliki \u010catvrtak i Tome koji je oti\u0161ao za svojim poslom i napustio apostolski zbor jer je pesimizam pobijedio. U\u010ditelj se ukazuje apostolima, ali Toma se sklonio da ga nitko ne vidi. Tko je zapravo Toma najbolje \u0107emo upoznati iz onoga \u0161to je zabilje\u017eio apostol Ivan. Prva je zgoda kad Isus objavljuje apostolima da je Lazar umro i poziva ih da po\u0111u tamo. Nato se javlja Toma pa kolegama veli: \u201eHajdemo i mi da umremo s njime!\u201c (Iv 11, 16). Ovaj detalj pokazuje koliko se Isus svidio Tomi, te kako je bio spreman dati \u017eivot za njega. Druga je zgoda ona s Posljednje Ve\u010dere kada Isus izme\u0111u ostalog povjerava apostolima kako uskoro odlazi pripraviti im mjesto. I na kraju dodaje kako oni znaju put kamo on odlazi. Ve\u0107 im je u nekoliko navrata obja\u0161njavao put kojim mu je po\u0107i i smrt kojom \u0107e umrijeti. Apostoli slu\u0161aju i \u010dini se kao da razumiju. A zapravo ne razumiju. No, nitko se ne usu\u0111uje pitati obja\u0161njenje. No, onda jedan ‘izme\u0111u\u00a0 njih, Toma zvani Blizanac, ustade i podi\u017ee glas s tvrdnjom da oni ‘ne znaju kamo on ide i prema tome ne znaju ni puta’ (Iv 14, 5).<\/p>\n

\u0160to mislite \u0161to su drugi apostoli uradili? Nasmijali su se i po\u010deli govoriti neka takve stvari ne pita. Toma zbunjen Isusovom najavom i reakcijom kolega obja\u0161njava kako on doista ne zna kamo to Krist odlazi. A onda se okrene Isusu s rije\u010dima: Meni nije jasno, Gospodine, kojim to putem ide\u0161 k Ocu. A ni puta ne znam. Kroz ove dvije biblijske slike mi upoznajemo Tomu kao odanog i iskrenog Isusova u\u010denika. Dapa\u010de, on je spreman po\u0107i s njime i u smrt. \u0160to osje\u0107a, to i ka\u017ee. On napros\u00adto ne mo\u017ee tvrditi da u ne\u0161to vjeruje, ako ne vjeruje. Zahvalni smo Tomi \u0161to je poka\u00adzao svoju radoznalost, \u0161to je priznao da ne zna kamo to Isus ide, te imao hrabrosti pitati ga. Ostala bi nam, naime, nejasna temeljna spoznaja da je Krist na\u0161 Put, Istina i \u017divot.<\/p>\n

2.<\/b> Tomina znati\u017eelja osobito \u0107e se pokazati nakon Uskrsnu\u0107a kako smo maloprije \u010duli. Uskrsnuli se, naime, o\u010ditovao u\u010denicima kad Tome nije bilo. Oni su ga poku\u0161avali uvjeriti da su vidjeli Gospodina, ali uzalud. On im sam priznaje da ne mo\u017ee vjerovati. I dodaje: Kolege apostoli, vjerovat \u0107u samo ono \u0161to svojim rukama opipam i o\u010dima svojim vidim. Mo\u017eete re\u0107i da sam tvrdoglav, sumnji\u010dav i nevjernik. To nije moja huja ili hirovitost. Dok ne stavim svoje prste u mjesto Isusovih \u010davala i ruku u njegov bok, ne\u0107u vjerovati\u2026Toma je \u010dovjek koji tra\u017ei, ispituje, mu\u010di se, provjerava sumnja i traga. Ali, kad je upoznao i iskusio Isusovu dobrotu i strpljivost, onda prihva\u0107a potpuno, bez pridr\u017eaja, svim bi\u0107em svojim, svim umom i srcem svojim. I prigodom dana\u0161njeg susreta pada na koljena pa izgovara najljep\u0161u ispovijed vjere koju netko mo\u017ee izmoliti: Gospodin moj, i Bog moj!<\/p>\n

Kroz tri godine zemaljskog \u017eivota i dru\u017eenja Isus je odgajao svoje u\u010denike, pojedina\u010dno i za\u00adjedno, s puno strpljivosti i blagosti. Tako je nastavio i nakon Uskrsnu\u0107a, posebice s Tomom koji je ostao sumnji\u010dav, bund\u017eija, svojeglav i prkosan. A onda jednog dana oti\u0161ao iz zajednice. Ljudski gledano, mi bismo s takvim u\u010denikom izgubili strpljenje. I mo\u017eda slomili \u0161tap na njemu. Isus to ne \u010dini. On blago, milosrdno, strpljivo postupa s Tomom. Tko bi mogao vjerovati ili o\u010dekivati da \u0107e se ba\u0161 radi Tome ponovno ukazati? Dodu\u0161e, ukazao mu se zajedno s drugima. Ali, nije zaboravio Tominu veliku iskrenost i ljubav koja je sada na ispitu. Stoga, \u010dim je do\u0161ao u dvoranu, uputio se pravo k Tomi. Kao da je slu\u0161ao njegovu raspravu s kolegama prije nekoliko dana kako ne\u0107e vjerovati \u00addok ne stavi svoje prste u mjesto Isusovih \u010davala. Sada \u010duje kako mu Isus upravo to ponavlja: “Toma, prinesi prst ovamo i pogledaj ruke. Prinesi ruku i stavi je u rebra moja!” Mo\u017eemo samo naslu\u0107ivati kako je bilo pri Tominom srcu u tom trenutku. Rije\u010di Uskrsnuloga bile su dostatne da raspr\u0161e svaku sumnju i nevjeru koja je obuzimala njegovu du\u0161u i da izmame usklik najljep\u0161eg priznanja i vje\u00adre: Gospodin moj i Bog moj! Isus je nagradio Tomino traganje za istinom i ljubavlju. A Toma svojim usklikom pokazao kako je u dubini svoga bi\u0107a uz izraze sumnji, malodu\u0161ja i pesimizma trajno nosio i gajio osobitu ljubav prema Isusu sa \u017eeljom da ga jo\u0161 vi\u0161e upozna, zavoli i slijedi.<\/p>\n

3.<\/b> Draga mlade\u017ei! Danas je u Vatikanu pribrojen broju svetih va\u0161 veliki prijatelj i pokrovitelj susreta mladih, Ivan Pavao II. On je upravo ovdje, u Gru\u0161koj luci, izgovorio one nezaboravne rije\u010di “Dugo sam vremena \u017eelio posjetiti Dubrovnik. Ta se moja \u017eelja danas ispunila. Blagoslivljam va\u0161e obitelji i mlade kojima velim: Hrabro. Blagoslivljam djecu i bolesnike! Neka Bog blagoslovi rodno mjesto nove bla\u017eenice, grad Dubrovnik i cijelu Hrvatsku!” To su rije\u010di koje su uklesane u kamenu i postavljene na zvonik ove gru\u0161ke crkve, u blizini njegovoga kipa. Mi smo i danas dionici toga blagoslova, posebice vi, dragi mladi, koje je sveti Ivan Pavao II. osobito volio. Nije se, naime, umarao ponavljati kako ste vi nada Crkve, dru\u0161tva i naroda. I posebice njegova nada.<\/p>\n

Vi ste, dragi mladi, svojom pjesmom i rado\u0161\u0107u sino\u0107 pokazali da ste “zidovi jaki Bo\u017ejega hrama,\u00a0 ptice slobode Kristova jata, snovi i nada njegova kri\u017ea”. Va\u0161 nebeski za\u0161titnik i pokrovitelj sv. Ivan Pavao II. poziva vas danas da “razvijate jedra i kroz oluje, jer Kristove vas \u010dekaju ruke”. A kad se ku\u0161nja ponekad javi ne zaboravite da Kristovo lice ljubavlju sjaji; te kako je samo jedna sigurna luka kamo vas vodi njegova Pastirska ruka. Vi ste, naime, kao djeca Bo\u017eja “na slobodu od Boga pozvani da budete svjetlo svijeta i novi dani”, kako lijepo zbori himna ovog susreta.\u00a0\u00a0 Budite i ostanite “zidovi jaki Bo\u017ejega hrama i ptice slobode Kristova jata”. Budite i ostanite uzdanica svetog Ivana Pavla II. i nada Crkve, dru\u0161tva i na\u0161ega naroda. Ne bojte se pote\u0161ko\u0107a, ku\u0161nja i \u017eivotnih izazova, jer Krist vas poziva, podr\u017eava i poti\u010de da budete njegovo svjetlo u ovome svijetu. Nemojte proigrati njegovo povjerenje. On vas voli i raduje se svakom va\u0161em uspjehu i pobjedi. Budite mu vjerni i postojani u onome \u0161to ste primili. Budite zahvalni za sve \u0161to ste naslijedili. I budite ponosni na svoje hrvatske i katoli\u010dke korjene. Amen.<\/p>\n

\u00a0\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n

Dubrovnik – Gru\u017e, 27. travnja 2014.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Apostol Toma provjerava i pita – njegova iskrenost i odanost prema Kristu 1. Dana\u0161nji nam evan\u0111eoski odlomak donosi divnu zgodu …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12441"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12441"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12441\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12443,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12441\/revisions\/12443"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12441"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12441"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12441"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}