{"id":12420,"date":"2014-05-19T16:43:58","date_gmt":"2014-05-19T15:43:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=12420"},"modified":"2014-05-27T16:49:45","modified_gmt":"2014-05-27T15:49:45","slug":"dakonsko-redenje-tomislava-vlahovica-propovijed-mons-zelimira-puljica-u-ninu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=12420","title":{"rendered":"\u0110AKONSKO RE\u0110ENJE TOMISLAVA VLAHOVI\u0106A – PROPOVIJED MONS. \u017dELIMIRA PULJI\u0106A U NINU"},"content":{"rendered":"

Sakramenti Krista i Crkve<\/strong><\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a>1.<\/strong> Re\u0111enje nas uvijek uvodi u otajstvo Bo\u017ejeg plana s ljudima i podsje\u0107a na Isusove rije\u010di: “Ne izabraste vi mene, nego sam ja vas sebi izabrao i odredio da idete i rod donosite”. Zato se Crkva u posvetnoj molitvi obra\u0107a Bogu ‘djelitelju redova i rasporeditelju slu\u017ebi’ neka milostivo pogleda na slugu svoga i neka ga ‘darom svoje milosti oja\u010da za vjerno vr\u0161enje slu\u017ebe’. Prekrasna molitva koja pokazuje da je njegova milost \u0161to smo postali ‘rod odabrani, kraljevsko sve\u0107enstvo, narod ste\u010den da navije\u0161ta silna djela Gospodnja’. Njegova je milost \u0161to je Tomislav izrekao maloprije svjesno i slobodno svoj: ‘Evo me!’ Molitva Crkve pokazuje kako Bog poziva i bira, a \u010dovjek odgovara. Stoga je duhovno zvanje ‘dar i otajstvo vjere’, a u njegovu ‘ra\u0111anju i hodu’ uklju\u010deni su Bog i \u010dovjek, obitelj i zajednica vjernika.\u00a0 Drago mi je \u0161to u ovoj prigodi mogu pozdraviti njegove roditelje, bra\u0107u i sestre i ostalu rodbinu i prijatelje. Pozdravljam i sve\u0107enike u koncelebracije, pjeva\u010de, \u010dasne sestre, na\u0161e bogoslove i sjemeni\u0161tarce, kao i sve vas bra\u0107o i sestre koji ste se okupili na ovom slavlju.<\/p>\n

Prisustvujemo, dakle, sakramentu \u0111akonskog re\u0111enja, a sakramente obi\u010dno dijelimo u tri skupine: oni koji nas uvode u puninu \u017eivota s Kristom (kr\u0161tenje, euharistija i potvrda), koji nas ozdravljaju (pomirenje i bolesni\u010dko pomazanje), te sakramenti koji su u slu\u017ebi kr\u0161\u0107anske zajednice (\u017eenidba i svet Red). Svim sakramentima je zajedni\u010dko da ih je ustanovio sam Gospodin Isus i da im je dao spasiteljski sadr\u017eaj. Rije\u010d ‘sakrament’ zna\u010di ‘sveta tajna’, ‘otajstvo’. Mi u komunikaciji s drugima imamo prepoznatljive znakove, ali i neizgovorene tajne. Poklonjeni buket cvije\u0107a nije ljubav. Ali, ona se u tom poklonu izri\u010de i otkriva. Trobojnica s grbom nije Hrvatska, ali ona se u tom znaku otkriva, a njezini se \u017eitelji po grbu i zastavi prepoznaju. I Bog ima svojih ‘tajni’ i znakova po kojima se prepoznaje i izri\u010de. Boga nitko nikada nije vidio. Nedohvatljiv je \u010dovjeku i neizreciv. Njegovu ‘otajstvenu’ prisutnost prepoznajemo u ‘\u010dudesnim djelima’ spasenja i oslobo\u0111enja. ‘Vi\u0161e puta i na vi\u0161e na\u010dina Bog neko\u0107 govora\u0161e ocima po prorocima: kona\u010dno, u ove dane, progovori nama u Sinu’<\/i> (Heb1, 1-2) koji nam se darovao u svetim sakramentima.<\/p>\n

2. <\/b>U Crkvi od njezina po\u010detka postoji posebna slu\u017eba ‘ministerijalnog sve\u010deni\u0161tva’ koja se povjerava onima koji slu\u017ee zajednici kao njezini predvodnici i u\u010ditelji. \u0110akonat <\/b>koji \u0107u danas podijeliti bogoslovu Tomislavu Vlahovi\u0107u prvi je stupanj sakramenta svetoga Reda. A o\u010dituje se ‘u slu\u017ebi rije\u010di i oltara’, te u ‘slu\u017eenju’. A da bi to mogao \u010diniti nepodijeljena srca, on \u0107e danas javno odabrati stale\u017e celibata radi nebeskog kraljevstva. Uz to \u0107e obe\u0107ati da \u0107e \u010duvati i razvijati duh molitve, obdr\u017eavati bogoslu\u017eje \u010dasova, te moliti za Crkvu i \u010ditav svijet. Crkva nije ni samoupravna zajednica, a niti demokratsko dru\u0161tvo, nego zajednica vjernih Isusovih u\u010denika s hijerarhijskim ustrojem s progla\u0161enim na Gori bla\u017eenstava. \u0110akon \u0107e, stoga, danas staviti svoje u moje ruke i prihvatiti takvo ure\u0111enje, te bez uvjeta obe\u0107ati po\u0161tovanje i poslu\u0161nost. Ne samo meni, nego i mojim nasljednicima. Ne samo za jedan dan, jednu godinu ili odre\u0111eno vrijeme, nego u poslu\u0161nosti i celibatu do konca \u017eivota. Otajstvo je to veliko, rekao bi sv. Pavao.<\/p>\n

Uz navje\u0161taj Rije\u010di i slu\u017ebu oko oltara u stale\u017eu celibata \u0111akoni su osobito pozvani vr\u0161iti ‘slu\u017ebu ljubavi’, poput Krista koji nije do\u0161ao da bude slu\u017een, nego da slu\u017ei. Evan\u0111elist Ivan to opisuje kad u izvje\u0161\u0107u o blagovanju Pashe dodaje kako ‘Isus ustaje, odla\u017ee haljinu, uzima vodu, u\u010denicima pere noge i otire ubrusom kojim je bio opasan’ (Iv 13, 4-5). \u010cinom pranja nogu Isus je izrazio smisao svog poslanja, a slu\u017eenje drugima u\u010dinio temeljnim zakonom u Crkvi.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a>3. <\/b>No, dok razmi\u0161ljamo o slu\u017eenju valja istaknuti da slu\u017eenje bra\u0107i kao blagoslovljeno djelo, nije prva i najva\u017enija stvar pastoralnog rada. Prva i najva\u017enija stvar jest slu\u017eenje Bogu, jer, Isus je iznad svega sluga Jahvin, a onda sluga ljudi. On je to svojim roditeljima objasnio kad su ga \u017ealosni tra\u017eili: ‘Zar niste znali da mi je boraviti u ku\u0107i Oca mojega’ (Lk 2,49). Zato kad klerik, sve\u0107enik ili \u0111akon, zanemari ono \u0161to se od njega s pravom o\u010dekuje i \u0161to on jedini mo\u017ee uraditi, ne slu\u017ei se bra\u0107i. Usljed utjecaja sekularizma i aktivizma postoji ozbiljna opasnost da se zanemari duhovnost i molitva. Stoga Crkva kao dobra majka i u\u010diteljica obvezuje i poti\u010de re\u0111enike neka ‘tuma\u010de crkveni nauk, te pobo\u017eno i vjerno slave Kristova otajstva’ u znaku onog poznatog tropleta koji \u0107emo doskora \u010duti: ‘vjeruj\u00a0 \u0161to razmatra\u0161, druge pou\u010davaj \u0161to vjeruje\u0161, i sam vr\u0161i ono \u0161to druge pou\u010dava\u0161’.<\/p>\n

Okupljeni ve\u010deras u ovoj \u017eupnoj crkvi sv. Anzelma u Ninu molit \u0107emo usrdno i \u017earko Gospu na\u0161u od Ze\u010deva da sve\u0107enici i redovnici ove nadbiskupije budu vjerni i odani slu\u017ebenici njezinog Sina. Osobito \u0107emo joj preporu\u010diti neka dana\u0161njeg re\u0111enika obdari darovima poniznosti, postojanosti i pouzdanja u Boga. Neka i on poput Marije poniznim \u00a0srcem stalno ponavljaju ‘evo, slu\u017ebenika Gospodnjeg. Nisam dostojan, ali neka mi bude po tvojoj volji. Govori Gospodine, sluga Tvoj slu\u0161a! Neka postojanim duhom dadne do znanja svakomu kako ne\u0107e biti dvorjanin koji se dodvorava ljudima ovoga svijeta, a niti trstike koju razni vjetrovi ljuljaju kamo ho\u0107e, ve\u0107 poput Ivana Krstitelja proro\u010dki navjestitelji Bo\u017eje pravde i kraljevstva njegova. Neka svojim pouzdanjem u Boga poput Abrahama stupa siguran da ga on, koji ga je pozvao od utrobe majke njegove, ne\u0107e ostaviti. Stoga, neka s bla\u017eenim Alojzijem Stepincem stalno ponavlja: U Tebe sam se Gospodine pouzdao!<\/p>\n

4.<\/b> Sudjelujmo, dakle, sabrano i radosno, s molitvom i pjesmom u ovom \u00a0svetom obredu otajstva \u0111akonskog re\u0111enja. Ovo re\u0111enje je dar re\u0111eniku, ali i Nadbiskupiji, Crkvi i narodu. Zbog toga \u0107emo moliti neka u njemu obiluje svaka vrsta krjeposti i neporo\u010dno obdr\u017eavanje duhovne stege sa svjedo\u010danstvom dobre savjesti. Posebice \u0107emo moliti neka ovo bude dar njegove ljubavi bez koristoljublja, darivanje bez pridr\u017eaja i dar slu\u017eenje bez uvjetovanja. Neka ‘hitaju\u0107i ususret Gospodinu jednog dana \u010duje njegov poziv: ‘Slugo, valjani i vjerni, u\u0111i u veselje Gospodara svoga’. Neka ustraje nepokolebivo uz Krista Gospodina koji neka do kraja izvede ono \u0161to je zapo\u010deo na njegovom kr\u0161tenju u \u017eupi sv. Ante u Otoku. Tako neka bude, amen!<\/p>\n

\u00a0Mons. \u017delimir Pulji\u0107, zadarski nadbiskup<\/p>\n

Nin, 18. svibnja\u00a0 2014.<\/strong><\/p>\n

\u00a0Curiculum vitae – \u017eivotopis<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a>Tomislav Vlahovi\u0107 ro\u0111en je 17. srpnja 1987. u Vinkovcima, u obitelji Josipa i An\u010dice, ro\u0111ene Beni\u0107. Ima dva brata, Marinka i Marka, a u rodnom mjestu\u00a0 Otoku zavr\u0161io je osnovnu \u0161kolu. Maturirao je 2006. Nakon mature upisao se kao student laik na Katoli\u010dkom bogoslovnom fakultetu u \u0110akovu, te tijekom studija osjetiv\u0161i \u017eelju za sve\u0107eni\u010dkim pozivom pridru\u017eio se bogoslovnoj zajednici 2007. kao sve\u0107eni\u010dki kandidat \u0110akova\u010dko – osje\u010dke nadbiskupije i ostao do \u010detvrte godine teologije. U tom periodu primio je slu\u017ebe lektorata i akolitata. Nakon izlaska iz bogoslovije (2010.) nastavio je poha\u0111ati teolo\u0161ki studij i polagati ispite, pa je diplomirao 2011 godine. U rodnoj \u017eupi bio je cijelo vrijeme aktivno prisutan i sura\u0111ivao sa \u017eupnikom u pastoralnim i liturgijskim susretima. Budu\u0107i da ga \u017eelja za sve\u0107eni\u0161tvom nije ostavljala, u ljeto 2012. uputio molbu s preporukom rektora \u0110akova\u010dke bogoslovije zadarskom nadbiskupu koji ga je primio i poslao na bogosloviju u Rijeku. Nakon primljene molbe za \u0111akonsko re\u0111enje i preporuke rektora, sino\u0107 je pred polo\u017eio Ispovijed vjere i Izjavu pod prisegom prije primanja Svetoga Reda.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sakramenti Krista i Crkve 1. Re\u0111enje nas uvijek uvodi u otajstvo Bo\u017ejeg plana s ljudima i podsje\u0107a na Isusove rije\u010di: …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12420"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12420"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12420\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12424,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12420\/revisions\/12424"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12420"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12420"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12420"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}