Draga bra\u0107o i sestre!<\/p>\n
1. U Evan\u0111elju se ka\u017ee da “obilazio je Isus sve gradove i sela\u2026 Vidjev\u0161i mno\u0161tvo, sa\u017eali mu se nad njim jer bijahu izmu\u010deni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada re\u010de svojim u\u010denicima: ‘\u017detve je mnogo, a radnika malo'” (Mt 9, 35-38). Te nas rije\u010di iznena\u0111uju jer svi znamo da najprije treba orati, sijati, obra\u0111ivati, da bi se poslije, kada za to do\u0111e vrijeme, moglo ubrati bogatu \u017eetvu. Isus naprotiv ka\u017ee da “\u017eetve je mnogo”. Ali tko je to radio da je urod tako obilan? Odgovor je samo jedan: Bog. O\u010dito je da je njiva o kojoj govori Isus \u010dovje\u010danstvo, a njiva smo mi. A plodonosni rad koji daje “obilje ploda” je Bo\u017eja milost, zajedni\u0161tvo s njim (usp. Iv 15, 5). Molitva koju Isus tra\u017ei od Crkve je molitva da se pove\u0107a broj onih koji su u slu\u017ebi njegova Kraljevstva. Sveti Pavao, koji je bio jedan od tih “Bo\u017ejih suradnika”, neumorno se posve\u0107ivao evan\u0111elju i Crkvi. Sa svije\u0161\u0107u onoga koji je osobno iskusio koliko je Bo\u017eja spasenjska volja nedoku\u010diva i kako je u temelju svakog poziva Bo\u017eji milosni zahvat, Apostol podsje\u0107a korintske kr\u0161\u0107ane: “Bo\u017eja ste njiva” (1 Kor 3, 9). Zato se u na\u0161em srcu javlja prije svega divljenje zbog obilne \u017eetve koju jedino Bog u svojoj dare\u017eljivosti mo\u017ee dati; zatim zahvalnost zbog ljubavi koja nas uvijek pretje\u010de; i, kona\u010dno, klanjanje zbog djela koje je on u\u010dinio, koje tra\u017ei na\u0161 slobodni pristanak da djelujemo s njim i za njega.<\/p>\n
2. Toliko smo puta molili rije\u010dima psalmiste: “on nas stvori, i mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce pa\u0161e njegove” (Ps 100, 3); ili: “Jer Jahve sebi odabra Jakova, Izraela za dragu svojinu” (Ps 135, 4). Me\u0111utim, mi smo Bo\u017eja “svojina” ne u smislu posjedovanja koje nas \u010dini robovima, ve\u0107 \u010dvrste povezanosti izme\u0111u Boga i nas, u skladu sa savezom koji je vje\u010dan, jer “vje\u010dna je ljubav njegova” (Ps 136). U izvje\u0161\u0107u o pozivu proroku Jeremije, na primjer, Bog podsje\u0107a da on neprestano bdije nad svakim od nas da se u nama ostvari njegova rije\u010d. U tekstu se koristi slika grane badema, stabla koje prvo procvate, najavljuju\u0107i tako ponovno ra\u0111anje \u017eivota na prolje\u0107e (usp. Jr 1, 11-12). Sve dolazi od njega i njegov je dar: svijet, \u017eivot, smrt, sada\u0161njost i budu\u0107nost, ali \u2013 umiruje apostol \u2013 “vi [ste] Kristovi, Krist Bo\u017eji” (1 Kor 3, 23). Time je obja\u0161njen na\u010din na koji pripadamo Bogu: kroz jedinstveni i osobni odnos s Isusom, koji nam je dan kr\u0161tenjem od samog po\u010detka na\u0161eg preporo\u0111enja na novi \u017eivot. Krist je, dakle, taj koji nas stalno poziva svojom rije\u010dju, da bismo se pouzdali u Njega, ljube\u0107i ga “iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage” (Mk 12, 33). Zato svaki poziv, premda su putovi razli\u010diti, uvijek zahtijeva izlazak iz sebe kako bismo u sredi\u0161te vlastitog \u017eivota stavili Krista i njegovo evan\u0111elje. I u bra\u010dnom \u017eivotu i u razli\u010ditim oblicima redovni\u010dkoga posve\u0107enja, kao i u sve\u0107eni\u010dkom \u017eivotu, treba prevladati na\u010dine razmi\u0161ljanja i pona\u0161anja koji nisu u skladu s Bo\u017ejom voljom. To je, dakle, “izlazak koji nas vodi na put klanjanja Gospodinu i slu\u017eenju njemu u na\u0161oj bra\u0107i i sestrama” (Obra\u0107anje \u010dlanovima Me\u0111unarodne unije generalnih poglavara, 8. svibnja 2013.). Svi smo zato pozvani klanjati se Kristu u na\u0161im srcima (1 Pt 3, 15), kako bi dopustili da ih zahvati svojom milo\u0161\u0107u sadr\u017eanoj u sjemenu rije\u010di, koje mora rasti u nama i pretvoriti se u konkretno slu\u017eenje na\u0161im bli\u017enjima. Ne smijemo se bojati: Bog s velikom ljubavlju i spretno prati djelo svojih ruku, u svakoj \u017eivotnoj dobi. On nas nikada ne napu\u0161ta! Stalo mu je do ostvarenja njegova nauma o nama i namjerava to ostvariti uz na\u0161 pristanak i suradnju.<\/p>\n
\u00a03. I danas Isus \u017eivi i kro\u010di kroz stvarnosti na\u0161eg svakodnevnog \u017eivota da se pribli\u017ei svima, po\u010dev\u0161i od posljednjih, da nas ozdravi od na\u0161ih slabosti i bolesti. Obra\u0107am se sada onima koji su spremni \u010duti Kristov glas koji odzvanja u Crkvi i shvatiti koji je njihov poziv. Pozivam vas da slu\u0161ate i slijedite Isusa i da dopustite da vas iznutra preobraze njegove rije\u010di koje “duh su i \u017eivot su” (Iv 6, 63). Marija, Isusova i na\u0161a majka, ponavlja tako\u0111er nama: “\u0160to god vam rekne, u\u010dinite!” (Iv 2, 5). Bit \u0107e vam od velike koristi uklju\u010diti se s pouzdanjem u zajedni\u010dki hod neke zajednice koji je kadar osloboditi u vama i oko vas najbolje energije. Poziv je plod koji dozrijeva na dobro obra\u0111ivanoj njivi uzajamne ljubavi koja se pretvara u uzajamno slu\u017eenje, u kontekstu autenti\u010dnog crkvenog \u017eivota. Nijedan se poziv ne ra\u0111a ili \u017eivi sam za sebe. Poziv se ra\u0111a iz Bo\u017ejeg srca i ni\u010de u dobrom tlu vjerni\u010dkog naroda, u iskustvu bratske ljubavi. Nije li Isus rekao: “Po ovom \u0107e svi znati da ste moji u\u010denici: ako budete imali ljubavi jedni za druge” (Iv 13, 35)?<\/p>\n
4. Draga bra\u0107o i sestre, \u017eivjeti to “visoko mjerilo redovitoga kr\u0161\u0107anskog \u017eivota” (usp. Ivan Pavao II., Apost. pismo Novo millennio ineunte. Ulaskom u novo tisu\u0107lje\u0107e, 31) zna\u010di pokatkad i\u0107i protiv struje i nailaziti na svom putu na prepreke, izvan nas i u nama samima. S\u00e2m Isus nas opominje: dobro sjeme Bo\u017eje rije\u010di \u010desto otme Zli, zaprije\u010de nevolje, ugu\u0161e brige i zavodljivosti svijeta (usp. Mt 13, 19-22). Sve bi nas te te\u0161ko\u0107e mogle obeshrabriti i navesti da se priklonimo naizgled udobnijim putovima. Ali prava radost pozvanih sastoji se u vjeri i iskustvu da je on, Gospodin, vjeran. A s Njim mo\u017eemo hoditi putom \u017eivota, biti u\u010denici i svjedoci Bo\u017eje ljubavi, otvoriti srce za velike ideale, za velike stvari. “Gospodin nije izabrao nas kr\u0161\u0107ane za male stvari; uvijek te\u017eite naprijed, stremite velikim stvarima. Utro\u0161ite svoj \u017eivot za velike ideale!” (Homilija na misi s podjeljivanjem sakramenta potvrde, 28. travnja 2013.). Od vas biskup\u00e2, sve\u0107enik\u00e2, redovnik\u00e2, te kr\u0161\u0107anskih zajednic\u00e2 i obitelj\u00ee tra\u017eim da pastoral zvanja usmjerite u tom pravcu, prate\u0107i mlade na putovima svetosti koji, budu\u0107i da su osobni, “zahtijevaju istinsku i vlastitu pedagogiju svetosti, koja treba biti sposobna prilagoditi se pojedinim osobama. Ona \u0107e morati spojiti bogatstva ponude upu\u0107ene svima, dakle tradicionalne oblike osobne i zajedni\u010dke pomo\u0107i te novije oblike ponu\u0111ene u skupinama i u pokretima koje Crkva priznaje” (Ivan Pavao II., Apost. pismo Novo millennio ineunte. Ulaskom u novo tisu\u0107lje\u0107e, 31).<\/p>\n
Oraspolo\u017eimo dakle svoje srce da bude “dobro tlo”, da slu\u0161amo, prihva\u0107amo i \u017eivimo Bo\u017eju rije\u010d i tako donosimo rod. \u0160to se budemo bolje znali sjediniti s Isusom kroz molitvu, Sveto pismo, euharistiju i sakramente slavljene i \u017eivljene u Crkvi i \u017eivom bratstvu, to \u0107e vi\u0161e u nama rasti radost suradnje s Bogom u slu\u017ebi Kraljevstva milosr\u0111a i istine, pravde i mira. I \u017eetva \u0107e biti obilna, razmjerna milosti koju budemo s pou\u010dljivo\u0161\u0107u znali primiti u sebe. U toj nadi, i s molbom da molite za mene, svima od srca podjeljujem svoj apostolski blagoslov.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"