![\"OLYMPUS](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2014\/04\/P4188921-300x225.jpg\")
<\/a>1.<\/b> Tijekom korizme obavio sam pastirske pohode u dekanatskim sredi\u0161tima na\u0161e Nadbiskupije. Imao sam prigode s ljudima moliti dragu nam pu\u010dku pobo\u017enost kri\u017enog puta, koja je dirljiva i ima trajnu poruku za sva vremena. Dirljivi su obredi svetoga Tjedna koji nam govore o muci Gospodina na\u0161ega Isusa Krista. A kri\u017e uzdignut na Golgoti i danas potresa, zbunjuje i uznemiruje. Posebice su potresne Isusove zadnje rijeci s kri\u017ea: ‘Bo\u017ee moj, za\u0161to si me ostavio?!’ Dira nas muka napu\u0161tenog Mesije koji na kri\u017eu pla\u010de i moli. Stra\u0161na je to drama u koju su upleteni i ljudi i priroda. Zato bih htio u sklopu ovih znakovitih obreda Velikoga Petka svratiti Va\u0161u pozornost na Isusov vapaj s Kalvarije i reakciju prirode. Jer, upravo kad je Isus izgovorio svoj vapaj, zemlju je prekrila silna tama.<\/p>\n\n
\n
Poznavatelji prirodnih fenomena vele kako se, ina\u010de, prirodu ne ti\u010du na\u0161i jadi i problemi. Mo\u017ee cijeli narod umrijeti od gladi, ali sunce \u0107e i dalje izlaziti i grijati zemlju, polja i oranice \u0161to ih su\u0161a mori. Mogu se ljudi do krvi ubijati i uni\u0161tavati, pticama nebeskim to ne\u0107e omesti njihovu spokojnu pjesmu i igru. Mo\u017ee ljudsko srce pucati od bola za izgubljenim prijateljem, to ne\u0107e umanjiti veselo propinjanje duge na nebu, niti potamniti sjaj mjeseca i zvijezda u vedroj ljetnoj no\u0107i. Ali, kad je Krist bio razapet i u svojoj boli izgovorio ove rije\u010di s kri\u017ea, sunce je uskratilo svoj sjaj i ugasilo se poput svije\u0107e. Priroda, dakle, nije mogla ostati ravnodu\u0161na. Pobunila se gledaju\u0107i najve\u0107i zlo\u010din \u0161to ga je \u010dovjek ikada u povijesti po\u010dinio. I, doista, sve je u tom trenutku bilo mra\u010dno! ‘Eli, Eli, lamma sabachtani? Bo\u017ee moj, Bo\u017ee moj, za\u0161to si me ostavio?’ Sin pla\u010de, zove Oca, a nebo \u0161uti. Neshvatljiva je to tajna i pitanje na koji nema odgovora.<\/p>\n
2.<\/b> Kad je Ivan Krstitelj izlijevao vodu na Isusovu glavu prigodom njegova kr\u0161tenja u Jordanu, nebo se otvorilo i \u010duo se glas: Ovo je Sin moj ljubljeni. Njega slu\u0161ajte. Na gori Taboru prilikom preobra\u017eenja progovorio je isti glas: Ovo je Sin moj u kojemu mi je sva milina. A, danas, kad se njegov Sin previja u bolovima, vapije i moli, nebo je zanijemilo. \u0160to se to dogodilo na Kalvariji?! Za\u0161to se Bo\u017eji Sin osje\u0107a ostavljenim i napu\u0161tenim?! U tom trenutka, naime, dogodilo ono \u0161to se doga\u0111a u prirodi kad oblaci zasjene sunce i oduzmu njegovu svjetlost i toplinu. No to ne zna\u010di da je sunce prestalo biti sunce. Premda su ga oblaci zasjenili, ono ostaje na nebu s istim svojstvima svjetla i topline. Ne\u0161to sli\u010dno moglo se zbiti i u tom u\u017easnom trenutku, kad je Isus uzeo na sebe grijehe svijeta, koji su poput tmastog oblaka sakrili O\u010devo lice.<\/p>\n
Spasitelj je tada, preuzimaju\u0107i na\u0161e grijehe na svoja ramena, za svakog od nas pretrpio muku i napu\u0161tenost. Trpio je i molio za one koji su Boga upoznali, ali \u017eive kao da za njega nikada nisu \u010duli. Isus je trpio i ispa\u0161tao i za one koji su poricali Bo\u017eju prisutnost jer su tako “drugovi propisali”. Patio je i za kr\u0161\u0107ane koji su prestali vjerovati u Boga jer ih je pogodila neka \u017eivotna nesre\u0107a. U njegovim bolovima na kri\u017eu bili su uklju\u010deni toliki skeptici i sumnjivci koji sve problematiziraju pitanjima za\u0161to: Za\u0161to zlo u svijetu? Za\u0161to Bog umire na kri\u017eu? Za\u0161to ne usli\u0161ava moje molitve? Za\u0161to mi je uzeo majku, oca, brata? Za\u0161to? Za\u0161to? Za\u0161to? Ne \u010dini li vam se, bra\u0107o i sestre, kako su takvi i sli\u010dni upiti na\u0161li mjesto u Isusovom bolnom vapaju na Kalvariji: “Bo\u017ee moj, Bo\u017ee moj, za\u0161to si me ostavio?”<\/p>\n
3.<\/b> Isuse patni\u010de, Otkupitelju svijeta! Ispovijedamo ve\u010deras na dan tvoje smrti da si svojom\u00a0 patnjom i smr\u0107u na kri\u017eu zadovoljio za sve koji su te prezreli ili sumnjali u tebe; ili pak prema tebi bili ravnodu\u0161ni. U opisu Tvoga kri\u017enog hoda i sramotnog procesa, kojeg su vodili ljudi, osje\u0107amo kako se nisi htio odre\u0107i grje\u0161nog \u010dovje\u010danstva, pa je Otac nebeski za trenutak sakrio svoje lice pred Tobom. S druge pak strane, jer se nisi htio odre\u0107i svoga nebeskoga Oca, grje\u0161no Ti je \u010dovje\u010danstvo okrenulo le\u0111a i odlu\u010dilo ukloniti iz svoje sredine. Tako si ostao visjeti na kri\u017eu, razapet izme\u0111u neba i zemlje. No, Ti si tada svojom dragovoljnom patnjom i trpljenjem doveo nebo i zemlju u sveto zajedni\u0161tvo. \u010covjek vi\u0161e ne mo\u017ee govoriti kako je Bog daleko od ljudi i kako ne poznaje napu\u0161tenost srca koje trpi. Ti si Isuse, kao Bog i \u010dovjek trpio i bio napu\u0161ten.<\/p>\n
Nakon evan\u0111eoskog izvje\u0161\u0107a Tvog ljubljenog u\u010denika Ivana, shva\u0107amo Tvoju bol, patnju i napu\u0161tenost. Bli\u017ei su nam i razumljiviji Tvoji vapaji Bogu i ljudima. Zahvalni za velike milosti koje nam Otac daje po zaslugama Tvoje muke i smrti, mi \u0107emo ve\u010deras sa strahopo\u0161tovanjem i zahvalno\u0161\u0107u poljubiti Tvoj kri\u017e i \u017earko moliti neka neizmjerna vrijednost Tvoje muke bude zalogom na\u0161eg vje\u010dnog spasenja u nebu, a\u00a0 u ovoj suznoj dolini utjeha i snaga. \u010castimo te kri\u017eu sveti, na kom umrije Isus na\u0161. Na \u017eivota tamnoj stazi, kao zvijezda ti nam sja\u0161. Ustima, srcem \u010dastimo te, sveti kri\u017eu Isusov!<\/p>\n
\u00a0\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n
Zadar-katedrala, 18. travnja 2014.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Bo\u017ee moj, Bo\u017ee moj, za\u0161to si me ostavio? Veliki petak – \u010dastimo te kri\u017eu sveti! \u00a0 \u00a01. Tijekom korizme obavio …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12185"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12185"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12185\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12188,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12185\/revisions\/12188"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12185"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12185"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12185"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
![\"OLYMPUS](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2014\/04\/P4188921.jpg\")
<\/a>1.<\/b> Tijekom korizme obavio sam pastirske pohode u dekanatskim sredi\u0161tima na\u0161e Nadbiskupije. Imao sam prigode s ljudima moliti dragu nam pu\u010dku pobo\u017enost kri\u017enog puta, koja je dirljiva i ima trajnu poruku za sva vremena. Dirljivi su obredi svetoga Tjedna koji nam govore o muci Gospodina na\u0161ega Isusa Krista. A kri\u017e uzdignut na Golgoti i danas potresa, zbunjuje i uznemiruje. Posebice su potresne Isusove zadnje rijeci s kri\u017ea: ‘Bo\u017ee moj, za\u0161to si me ostavio?!’ Dira nas muka napu\u0161tenog Mesije koji na kri\u017eu pla\u010de i moli. Stra\u0161na je to drama u koju su upleteni i ljudi i priroda. Zato bih htio u sklopu ovih znakovitih obreda Velikoga Petka svratiti Va\u0161u pozornost na Isusov vapaj s Kalvarije i reakciju prirode. Jer, upravo kad je Isus izgovorio svoj vapaj, zemlju je prekrila silna tama.<\/p>\n