{"id":12047,"date":"2014-04-10T15:24:01","date_gmt":"2014-04-10T14:24:01","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=12047"},"modified":"2014-04-10T15:24:01","modified_gmt":"2014-04-10T14:24:01","slug":"povijest-i-rast-covjeka-odvija-se-preko-obitelji-izlaganje-mons-dr-zelimira-puljica-rekolekcija-9-04-2014","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=12047","title":{"rendered":"POVIJEST I RAST \u010cOVJEKA ODVIJA SE PREKO OBITELJI – Izlaganje mons. dr. \u017delimira Pulji\u0107a, Rekolekcija 9. 04. 2014."},"content":{"rendered":"
    \n
  1. Obitelj u sekulariziranom<\/b> dru\u0161tvu<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

    U listopadu pro\u0161le godine (2013.) zavr\u0161ila je Godina vjere koju je otvorio umirovljeni papa Benedikt XVI. povodom pedesete obljetnice otvorenja Drugog vatikanskog sabora i dvadesete obljetnice objave Katekizma Katoli\u010dke Crkve koji je jedan od najva\u017enijih koncilskih plodova. Crkva je, dakle, na Saboru objavila svijetu kako shva\u0107a samu sebe, te svjetlom Objave promatra svjetska zbivanja i ocjenjuje njihovu vrijednost po Kristu koji je ‘svjetlo naroda’. Kao Bo\u017eji naum ona nadilazi zemaljske zajednice, a u njima se povijesno ostvaruje. \u00a0Govore\u0107i o ‘autonomiji ovozemnih stvarnosti’. Drugi Vatikanski sabor je izrekao \u017ealjenje zbog stavova koji su bili\u00a0 ‘izvorom napetosti i sukoba’.<\/p>\n

    Zadnjih godina, na\u017ealost, zbilo se u Europi nekoliko stvari koje su me\u0111u katolicima izazvale medijske\u00a0 prijepore i rasprave. Sjetimo se odluke francuskih politi\u010dara koji su u ime ‘lai\u010dnosti’ dru\u0161tva i dr\u017eave zatra\u017eili zabranu svakog vjerskog znaka u \u0161kolama, te svim silama zauzeli se da u ustav Europe ne ulazi rije\u010d o njezinim kr\u0161\u0107anskim korijenima. U Nizozemskoj je usvojen zakon o eutanaziji, a nedavno i u Belgiji. Bernard-Henri Levy, francuski \u017didov i agnostik, pobunio se nedavno protiv ‘govora mr\u017enje u medijima, kao i protiv onih koji od Pija XII. do Benedikta XVI. optu\u017euju Crkvu za sva zla u svijetu’. On je tako javno o\u010ditovao svoje neslaganje s ‘plimom novog vala antikatolicizma’ koji se \u0161iri Europom, pa veli da on kao ‘\u017didov i agnostik’, u ‘plimnoj navali antikatolicizma, nalazi se na strani Crkve’ (‘Corriere della sera’ 24. svibnja 2006.). \u010cini se kako je ‘lai\u010dka netolerantnost’ najvi\u0161e uperena protiv odgojnih stavova i principa Crkvenog U\u010diteljstva. Kad je u svibnju 2006. papa Benedikt XVI. na susretu obitelji u Milanu progovorio o ‘kr\u0161\u0107anskom obiteljskom moralu’, javio se u talijanskom Paralemntu zastupnik neki Marko Rizzo i poru\u010dio ‘neka to Papa privatno govori i neka se dr\u017ei protokola odnosa Crkve u slobodnoj Dr\u017eavi’ (Il Giornale, 26. svibnja 2006).<\/p>\n

    U pluralnom i multikulturalnom svijetu valja se navikavati kako postoje razli\u010dite vizije, nazori i opredjeljenja koja su \u010desto razli\u010dita, pa i suprotna. I ne bi se trebalo zbog toga ‘zatvarati u svoj svijet’ i povla\u010diti se u \u0161utnju. Isto tako nije pametno ni mudro zauzimati borbeni, ‘ratni\u010dki’ stav protiv modernog svijeta. Naprotiv, valja zahtijevati punu vjersku slobodu, u\u0107i u dijalog s ljudima i pokazati im kako ono \u0161to Crkva brani i tra\u017ei, slu\u017ei op\u0107em dobru \u010dovjeka i dru\u0161tva, te kako ona time doprinosi humanizaciji dru\u0161tva koje je izlo\u017eeno brojnim patolo\u0161kim pojavama. Crkva je svjesna da joj je ‘kroz mnoge nevolje’ ploviti ovim svijetom i svjedo\u010diti za Onoga koji je \u0161alje u\u010diniti Isusovim u\u010denicima sve narode svijeta (usp. Mt 28.19). I osje\u0107a se pozvanom biti subjekt povijesnih zbivanja.<\/p>\n

    \u00a02.\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/b>Obitelj je prva \u0161kola ‘dru\u0161tvenih vrlina’<\/b><\/p>\n

    Budu\u0107i da je \u010dovjek put Crkve i dru\u0161tva, te da se njegova povijest odvija preko obitelji koja je prva \u0161kola ‘dru\u0161tvenih vrlina’, obitelj je u sredi\u0161tu dru\u0161tvene i crkvene brige i skrbi. \u0160to je to obitelj i gdje je izvor, temelj i po\u010delo njezinog zajedni\u0161tva, odgovor mo\u017eemo na\u0107i u apostolskoj pobudnici bl. Ivana Pavla II., Obiteljska zajednica (Familiaris consortio), koja je plod rada Sinode biskupa okupljenih iz \u010ditavoga svijeta. Opisuju\u0107i Bo\u017eji naum o obitelji pobudnica odgovara na pitanje odakle potje\u010de naravna te\u017enja mu\u00ad\u0161karca i \u017eene da se ujedinjuju u zajedni\u010dki bra\u010dni \u017eivot? Korijen takve te\u017enje nisu u dru\u0161tvenoj navici, niti u dru\u0161tveno-ekonomskim razlozima. Ta te\u017enja je poziv na ljubav koja je upisana u samu narav <\/i>\u010dovjeka koja ga \u010dini slikom Bo\u017ejom. U knjizi Postanka opisan je Stvoriteljev plan rije\u010dima: \u00bbNa\u010dinimo \u010dovjeka na svoju sliku. .. i stvori Bog \u010dovjeka, na sliku Bo\u017eju, mu\u0161ko i \u017eensko stvori ih\u00ab (Post 1, 26\u201427). Zbog toga je poslanje obitelji da \u010duva, objavljuje i priop\u0107ava ljubav..’ (FC 17). U tom vidu imamo i \u010detiri ‘zada\u0107e’ kr\u0161\u00ad\u0107anske obitelji u kojima je izra\u017eeno njezino poslanje i poziv. A one su samo izra\u017eaj onog iskonskog Bo\u017ejeg nauma o \u010dovjeku i obitelji koji je zapisan na prvim stranicama Biblije .<\/p>\n

    Prva bitna zada\u0107a obitelji <\/i>jest stvaranje zajednice osoba<\/b>. Naime, koncilski su oci prije pola stolje\u0107a opisali identitet obitelji kao ‘intimnu zajednicu \u017eivota i ljubavi’ (GS 48). Druga temeljna zada\u0107a na koju Stvoritelj poziva mu\u017ea i \u017eenu jest slu\u017eenje \u017eivotu. <\/i><\/b>A to se odvija n dvije tra\u010dnice: preno\u0161enjem \u017eivota <\/i>i od\u00adgojem djece. (cfr FC 28-35).<\/p>\n

    Uz ove dvije imamentne zada\u0107e upisane u narav obitelji, imamo i dvije dru\u0161tvene zada\u0107e koje se odnose na sudjelovanje obitelji u dru\u0161tvenom \u017eivotu, te u \u017eivotu i poslanju Crkve izgradnjom kraljevstva Bo\u017ejega. Tre\u0107a zada\u0107a <\/i><\/b>o sudjelovanju u dru\u0161tvenom \u017eivotu<\/b> <\/i>poziva se tako\u0111er na bo\u017eanski naum. Snagom svoje prirode ona je ‘prva \u0161kola dru\u0161tvenih vrlina’ gdje se u\u010di zajedni\u0161tvu, po\u0161tivanju, solidarnosti, gostoljubivosti i drugo. No kr\u0161\u0107anska obitelj je pozvana i ‘u slu\u017ebu izgradnje kraljevstva Bo\u017e\u00adjega<\/b> u povijesti i to posredstvom svoga sudjelovanja u \u017eivotu i poslanju Crkve’ <\/i>(FC 49). Jer, ona je ‘Crkva u malom’ ili ‘ku\u0107na crkva’i ‘\u017eiva slika i povijesno ponazo\u010denje samoga otajstva Crkve’ (FC 49).<\/p>\n

    Crkva maj\u010dinskom skrbi navije\u0161ta istinu o ljudskom dostojanstvu. I neustra\u0161ivo osu\u0111uje mnogovrsne napade i zlo\u010dine protiv ljudskog \u017eivota: od ubojstva, genocida, poba\u010daja i eutanazije do saka\u0107enja, mu\u010denja, prisile, neljudskih uvjeta \u017eivota, hap\u0161enja, deportacije, ropstva, prostitucije i trgovine bijelim robljem (usp. GS 27). Ona svjedo\u010di da je ljudski \u017eivot svet i nepovrjediv; od za\u010detka do naravnog svr\u0161etka, koji treba braniti, po\u0161tivati i zauzimati se za njegovo dobro na svim podru\u010djima. Jer, obitelj je Bo\u017ejim darom i izborom pozvana biti ‘duhovnim gnijezdom’ i ‘ognji\u0161tem \u017eivota’.<\/p>\n

    \u00a03<\/strong>. Za rast i razvoj \u010dovjeka potrebni su odgojni ciljevi, metode i sredstva <\/b><\/p>\n

    Na upit \u0161to je odgoj, odgovaramo:\u00a0 ‘svjesno, svrsishodno, planski organizirano djelovanje’ Je li odgoj mo\u0107an ili nemo\u0107an i kako najbolje odgajati da ‘trud ne bude uzalud’? Odgovori na ova pitanja pokazuju da u odgoju valja razlikovati odgojne ciljeve<\/span> koji idu prema ljudskoj i vjerni\u010dkoj zrelosti, kao i odgojne metode<\/span> puta prema tom cilju, te\u00a0 odgojna sredstva<\/span> koja poma\u017eu na putu prema zrelosti.<\/p>\n

    \u00a04.<\/strong> Za rast djeteta najva\u017eniji su odgojitelji <\/b>(roditelji, u\u010ditelji, sve\u0107enici)<\/p>\n

    Nije lako na\u0107i idealne, zrele i savr\u0161ene odgojitelje. U pedago\u0161koj i psiholo\u0161koj li\u00adteraturi nalazimo opisne karakteristike takvih pojedinaca. Za njih se veli kako na svijet gledaju realno i vide ga ‘onakvim kakav jest, a ne kakvim bi ga oni \u017eeljeli’. S rado\u0161\u0107u se posve\u0107uju poslu kao ozbiljni radnici. Disciplinirani su i kova\u010di vlastite sre\u0107e i sudbine. Ni laskanje, ni kritike ne pomu\u0107uju njihov temeljni tijek razvoja. Tolerantni su prema svima i svjesni kako mogu u\u010diti od bilo koga. Njihov je smisao za humor bez sadizma i uvreda. Posjeduju izvrsnu moralnost i djeluju kao osobe koje ‘hodaju putovima Bo\u017ejim’. Zadovoljni su i sretni pa poti\u010du i druge neka rastu i napreduju. Bore se za pravdu i \u017eigo\u0161u la\u017e, grijeh i zlo. Vesele se kad mogu ne\u0161to dobro u\u010diniti, a izbjegavaju publicitet i popularnost. Mrze korupciju, okrutnost, podlost i ne\u00adpo\u0161tenje. \u017dale se kad vide kako ljudski darovi i talenti bivaju neiskori\u0161teni, a vesele se kad drugima mogu pomo\u0107i da se ostvare. Trude se na najbolji na\u010din izvr\u0161iti povjerene zadatke.<\/p>\n

    Bilo bi lijepo na\u0107i se u dru\u0161tvu ovako opisanih pojedinaca. Jo\u0161 bi bilo ljep\u0161e truditi se i biti jedan od tako obdarenih odgojitelja. Kako god izgledalo ovo opisivanje odvi\u0161e idealno, veliki dio ovih odlika valjalo bi staviti u torbu svakog roditelja, u\u010ditelja, sve\u0107enika i odgojitelja. Jer, po tom inventaru odre\u0111uje se njegov odnos prema \u0111acima, ljudima i vjernicima. Ali i ugled i\u00a0 autoritet u sredini gdje \u017eivi i radi. Pitamo se ima li neki recept koji bismo mogli usvojiti, nau\u010diti i provoditi? Nema ga. Ni Isus, koji je bio izvrstan psiholog i savr\u0161en odgojitelj, nije nam ostavio nikakav ‘pedago\u0161ki naputak’. Osim \u0161to nam se svojim \u017eivotom postavio kao izazov. I ne samo izazov. On nam je uputio i poziv: ‘Budite savr\u0161e\u00adni… (Mt 6,48).\u00a0 A sebe je predstavio kao ‘put, istina i \u017eivot’ (Iv 14, 6). Dakle recepta nema. Jedini recept koji bismo mogli usvojiti u odnosu na nas same jest: Rasti u krjeposti i mudrosti pred Bogom i ljudima. Trebamo biti svjesni kako smo u trajnom rastu i dozrijevanju. I zbog toga treba shvatiti, prihvatiti i u \u017eivot do\u00adslovno provoditi Isusov poziv: “Budite savr\u0161eni…” (Mt 6,48). A gledom na na\u0161 odnos prema drugima, posebice onima koji su nam povjereni da ih odgajamo, moglo bi se preporu\u010diti onaj pedago\u0161ki recept od Krecha – Chruchfilda (1978, 653): ‘Bdjeti nad drugima, ali ne gnjaviti ih! Biti \u010dvrst i na\u010delan, ali bez o\u0161trine i grubosti! I nadasve, biti smiren i u\u017eivati \u0161to si odgojitelj,u\u010ditelj, sve\u0107enik!’ Pa, u slast vam bilo!<\/p>\n

    \u00a0\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n

    Sve\u0107eni\u010dka rekolekcija, 9. travnja 2014<\/p>\n

     <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Obitelj u sekulariziranom dru\u0161tvu U listopadu pro\u0161le godine (2013.) zavr\u0161ila je Godina vjere koju je otvorio umirovljeni papa Benedikt XVI. …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12047"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12047"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12047\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12048,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12047\/revisions\/12048"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12047"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12047"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12047"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}