{"id":1204,"date":"2010-04-13T07:12:19","date_gmt":"2010-04-13T05:12:19","guid":{"rendered":"http:\/\/zadar.hbk.hr\/?p=1204"},"modified":"2011-02-16T08:02:33","modified_gmt":"2011-02-16T08:02:33","slug":"poceo-34-medunarodni-simpozij-profesora-teologije-i-filozofije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=1204","title":{"rendered":"PO\u010cEO 34. ME\u0110UNARODNI SIMPOZIJ PROFESORA TEOLOGIJE I FILOZOFIJE"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Dvodnevni 34. Me\u0111unarodni simpozij profesora teologije i filozofije u srijedu 7. travnja u dvorani hotela ‘Alan’ u Starigrad – Paklenici otvorio je prof. dr. Josip Osli\u0107, dekan KBF-a u Zagrebu. Zagreba\u010dki KBF je organizator tog skupa koji je okupio 60 teologa iz Hrvatske i BiH. Od 14 katedri zagreba\u010dkog KBF-a, pro\u0161le godine izlaganja su bila iz prvih sedam katedri, a ovogodi\u0161nji simpozij obra\u0111uje teme iz preostalih sedam: ekumenske i pastoralne teologije, katedre za liturgiku, crkvenu povijest, kanonsko pravo, katedre religiozne pedagogije i katehetike te socijanog nauka Crkve. Prvog dana izlagali su Jure Ze\u010devi\u0107 o temi “Ekumensko stanje i glavne teme ekumenske teologije danas”, Josip Baloban i Josip \u0160imunovi\u0107 ‘Kretanje crkvenosti u hrvatskom dru\u0161tvu u posljednjih 20 godina’, Ivica \u017di\u017ei\u0107 i Ante Crn\u010devi\u0107 ‘Red ili obred. Teolo\u0161ka problematika u raspravama o dvostrukosti ‘obreda”, Valerija Macan i Slavko Sli\u0161kovi\u0107 ‘Stanje i glavne teme crkvene povijesti u Hrvata’. Pozdravnu rije\u010d uputio je dr. Osli\u0107 koji je prije otvaranja simpozija u \u017eupnoj crkvi sv. Jurja u Starigradu za sudionike predvodio misno slavlje. Izrazio je uvjerenje da \u0107e simpozij kriti\u010dki osvijetliti najaktualnije teme suvremene teologije. Pokazalo se vrijednim na razini katedri organizirati simpozij jer su profesori najbolje upu\u0107eni u specifi\u010dnu problematiku koja se istra\u017euje u sklopu doti\u010dne katedre, rekao je dr. Osli\u0107 istaknuv\u0161i da bi teologija trebala kriti\u010dki propitivati mjesto i poslanje Crkve u suvremenom dru\u0161tvu. Na tom putu treba u\u0107i u dijalog sa znano\u0161\u0107u, kulturom i u tom dijalogu vjernicima progovoriti jezikom koji razumiju ali i autenti\u010dno\u0161\u0107u koja Evan\u0111elje \u010dini privla\u010dnim i vjerodostojnim. Premda se u postmoderni isti\u010de interdisciplinarnost istra\u017eivanja, va\u017eno je istaknuti da teologija treba sa\u010duvati i svoju autonomiju istra\u017eivanja usmjerenu na kriti\u010dko vrednovanje cjeline koja se odnosi na bo\u017eansku objavu, ali i na razumijevanje i tuma\u010denje \u010dovjekova poziva i odaziva u sklopu te objave. Ta tra\u017eena autonomija daje teologiji pravo govoriti \u010dovjeku u izvornim znakovima koji u potro\u0161a\u010dkom dru\u0161tvu postaju autenti\u010dni znakovi vjere po kojima suvremeni \u010dovjek mo\u017ee prepoznati vjerodostojnost spasenjske poruke. Sudionike je Pismom pozdravio i imenovani zadarski nadbiskup \u017delimir Pulji\u0107, rekav\u0161i da teolozi sustavnom analizom i promi\u0161ljanjem \u017eele pridonijeti boljem pristupu i razumijevanju znakova vremena. “Profesori su pozvani istra\u017eivati, izgra\u0111ivati, odgajati i graditi mostove dijaloga u drugim znanostima i izme\u0111u Crkve i dru\u0161tva. U dru\u0161tvu, unato\u010d svemu, postoji interes za religijske i teolo\u0161ke teme. Uvijek iznova valja ukazivati i utvr\u0111ivati pravo mjesto teologije u suvremenoj ku\u0107i znanosti i jasnije promisliti mogu\u0107nosti ve\u0107eg anga\u017emana teologa laika u pastoralnom djelovanju unutar crkvene zajednice” poru\u010dio je mons. Pulji\u0107.<\/p>\n

\"\"<\/a>O ekumenizmu koji poga\u0111a op\u0107u i partikularnu Crkvu, a baviti se njime zna\u010di ostvarivati \u00a0ideje II. Vatikanskog sabora, govorio je dr. Jure Ze\u010devi\u0107. Predstavio je i razvoj za na\u0161 ekumenizam zna\u010dajne Srpske pravoslavne Crkve. Postoji samo jedna Crkva Kristova koja se mora ostvarivati u pluralnosti lokalnih Crkava. Tu se radi o bogatstvu razli\u010ditosti koje su u skaldu i pomirene. Time jedinstvo nije naru\u0161eno. “Problem obi\u010dno nastaje onda kad pojedine mjesne Crkve, iz raznih, \u010desto necrkvenih razloga i sporova (politi\u010dkih, strate\u0161kih, nacionalnih, ekonomskih) prekidaju me\u0111usobno zajedni\u0161tvo” upozorio je Ze\u010devi\u0107 doda\u0161i da je to izobli\u010denje kr\u0161\u0107anskog identiteta, jer se svevremena i primarna pripadnost Kristu podre\u0111uje vremenitim i sebi\u010dnim interesima pojedinaca ili skupina, pri \u010demu se legitimne razlike i specifi\u010dnosti zloupotrebljavaju kao elementi otu\u0111enja i razdvajanja, argumenti da druga Crkva nije u pravu. “Ne radi se o tome da se uspostavi sada nepostoje\u0107e jedinstvo, nego da se ve\u0107 postoje\u0107e jedinstvo \u017eivi i ostvaruje kroz primjerene stupnjeve me\u0111ukr\u0161\u0107anskog zajedni\u0161tva te da se to jedinstvo upotpuni, usavr\u0161i do mjere da me\u0111u Crkvama bude mogu\u0107e i vidljivo zajedni\u0161tvo oltara (euharistije i pri\u010desti) i propovjedaonice (navje\u0161taja). Jedinstvo postoji – treba ga prepoznavati. Jedinstvo nije potpuno – treba ga upotpunjavati. Nepotpuno jedinstvo omogu\u0107uje nepotpuno zajedni\u0161tvo u sakramentima, u svetome” rekao je Ze\u010devi\u0107 istaknuv\u0161i: preduvjet bez kojeg puno jedinstvo ne\u0107e biti ostvarivo je ‘duhovni ekumenizam’, ekumenizam duhovnog iskustva i istinskog prianjanja svih kr\u0161\u0107ana uz Krista. “Pripadnici drugih Crkava nisu odijeljena bra\u0107a nego samo bra\u0107a s kojom nismo u punom sakramentalnom i jurisdikcijskom jedinstvu, poru\u010dio je Ze\u010devi\u0107. Temeljno jedinstvo postoji prvenstveno zahvaljuju\u0107i milosnoj povezanosti s Kristom po sakramentu krsta i po ispovijednaju temeljnih istina vjere, sadr\u017eanih npr. u Credima stare Crkve, Nicejskom, Nicejsko-carigradskom, Apostolskom. Ze\u010devi\u0107 je rekao da se prema ekumenskom pitanju postavlja izme\u0111u krajnosti: od fobi\u010dnosti i isklju\u010divosti do relativizacije svih razlika. “Danas se ne govori da jedinstvo ne postoji, nego da temeljno jedinstvo me\u0111u Crkvama postoji, ali postoje i zasjekline, uleknu\u0107a i rane koje naru\u0161avaju njegovu cjelovitost. Umjesto o raskolu i odijeljenoj bra\u0107i, nepostojanju jedinstva, primjerenije je govoriti o stanju nepotpunog i nesavr\u0161enog jedinstva. Ono je najpotpunije na doktrinarnoj razini budu\u0107i da isto\u010dni i zapadni kr\u0161\u0107ani prihva\u0107aju sve sadr\u017eaje Nicejsko-carigradskog vjerovanja, a najoskudnije je, u ve\u0107ini slu\u010dajeva \u010dak nepostoje\u0107e, na jurisdikcijskom i kanonskom podru\u010dju odnosno podru\u010dju vremenitog upravljanja Crkvom” rekao je Ze\u010devi\u0107 istaknuv\u0161i da je ono \u0161to kr\u0161\u0107ane povezuje ve\u0107e od onog \u0161to ih razdvaja.<\/p>\n

Prvog dana odr\u017eavanja 34. Me\u0111unarodnog simpozija profesora teologije i filozofije u srijedu 7. travnja u dvorani hotela ‘Alan’ u Starigrad – Paklenici Josip Baloban i Josip \u0160imunovi\u0107 izlagali su o ‘Kretanju crkvenosti u hrvatskom dru\u0161tvu u posljednjih 20 godina’, a Ivica \u017di\u017ei\u0107 i Ante Crn\u010devi\u0107 o temi ‘Red ili obred. Teolo\u0161ka problematika u raspravama o dvostrukosti ‘obreda”. Baloban i \u0160imunovi\u0107 su predstavili rezultate empirijskih istra\u017eivanja: Vjera i moral u Hrvatskoj 1997, te Europsko istra\u017eivanje vrednota 1999. i 2008. g. Izlagali su o crkvenosti kao vi\u0161edimenzionalnoj stvarnosti koja obuhva\u0107a konfesionalnu pripadnost, ritualnu i\u00a0 dimenziju vjerskih istina, iskustvenu, moralno eti\u010dku, dimenziju biti kr\u0161\u0107anin u dru\u0161tvu te dimenziju povjerenja u Crkvu. Za hrvatsko dru\u0161tvo u zadnjih deset godina tipi\u010dno je opadanje povjerenja u sve vrste institucija. Povjerenje je na istoj razini jedino u ustanovu socijalnog osiguranja. Povjerenje u Crkvu kontinuirano pada, no svaki peti gra\u0111anin ima vrlo veliko povjerenje u Crkvu, rekao je Baloban. Razlozi su izvancrkveni i unutarcrkveni. Zadnjih godina putem sredstava javnog priop\u0107avanja Crkvu se etiketira zastarjelom koja prije\u010di napredak. “Crkva ne ko\u010di modernitet, iako je nekad spora u njegovu pra\u0107enju, ali Crkva ne odustaje od na\u010dela prema kojem nije sve podlo\u017eno tr\u017ei\u0161tu” rekao je Baloban. U ritualnoj dimenziji Baloban je upozorio na proturje\u010dnost. Visoki postotak ljudi \u017eeli da im klju\u010dni trenuci \u017eivota, ro\u0111enje, sklapanje braka, smrt, budu i religiozno popra\u0107eni, no motivi tra\u017eenja sakramenata su kod ve\u0107ine sekularno i kulturolo\u0161ki uvjetovani, umjesto evan\u0111eoski i otajstveno. Proturje\u010dnost se doga\u0111a i u moralnoj dimenziji: \u010dak 80 %, misli da dijete za sretno i zdravo odrastanje treba imati oba roditelja, a isti ti ispitanici odobravaju da \u017eena ima dijete bez stabilne veze s mu\u017eem i ocem djeteta. “Crkveno vodstvo i pripadnici Crkve ne moraju se bojati odre\u0111enog smanjenja broja onih koji se izja\u0161njavaju pripadnicima Katoli\u010dke Crkve u Hrvatskoj. Ipak, \u010dlanovi Crkve se moraju zamisliti nad kontinuiranim opadanjem povjerenja u Crkvu u zadnjih 15 godina” upozorio je Baloban, zaklju\u010div\u0161i da hrvatski gra\u0111ani od Crkve o\u010dekuju da bude moralno-eti\u010dki korektiv u dru\u0161tvu, a manje politi\u010dki korektiv.<\/p>\n

\"\"<\/a>Crn\u010devi\u0107 je izlagao o temi koja se naslanja na novu obrednu i liturgijsku situaciju predlo\u017eenu\u00a0 na Motu Propriem Summorum Pontificum pape Benedikta XVI. iz 2007. Tema o legitimnosti dvaju obreda u pastoralnoj praksi Crkve u Hrvatskoj je malo raspravljana, a predstavlja teolo\u0161ki problem koji se ne rje\u0161ava u podru\u010dju liturgijskog promi\u0161ljanja nego zadire i u druga teolo\u0161ka podru\u010dja, rekao je Crn\u010devi\u0107. Papin Motu Propriem iz 2007. daje legitimnost i pastoralnu opravdanost vra\u0107anja na snagu predsaborskog Misala iz 1962. g. Sveti Otac je \u017eelio o\u010duvati i obnoviti jedinstvo Crkve, aktivnu zajednicu, koja se zbog drugih disciplinskih razloga na\u0161la izvan zajedni\u0161tva KC-a, ponovno privesti u zajedni\u0161tvo s njom. No pote\u0161ko\u0107e nastaju kad se povlastice kojima se \u017eeli posti\u0107i ti ciljevi pro\u0161ire na cijelu Crkvu odredbom da vi\u0161e nije rije\u010d o povlastici koja se daje nekima nego o izvanrednom obliku slavljenja liturgije koji se treba prihvatiti i omogu\u0107iti gdje zainteresirani vjernici to zatra\u017ee, rekao je Crn\u010devi\u0107. Govore\u0107i o dvostrukosti obreda unutar jedne zajednice vjernika te relativizaciji obreda i forme unutar slavljenja vjere, Crn\u010devi\u0107 je rekao da razli\u010diti povijesni izri\u010daji povijesnog Ritusa Romanusa nikad nisu poimani kao novi ritus nego kao novi ordo, novi red, novi ustroj, obredni izrijek koji izra\u017eava novi teolo\u0161ki, ponajprije dogmatski i ekleziolo\u0161ki red, novu samosvijest Crkve u odre\u0111enim povijesnim razdobljima. “I kad su bile radikalne reforme unutar jednog obreda, nikad nisu bile nazivane novim obredom nego novim redom slavljenja. Zato nakon II. Vatikanskog sabora govorimo o novom redu slavljenja. Nazivanje terminom ritus onoga \u0161to pripada zna\u010denju tehni\u010dkog poimanja ordo nosi opasnost od krivog tuma\u010denja i usmjerenja svake obnove Crkve” upozorio je Crn\u010devi\u0107 dodav\u0161i da je povijesni razvoj liturgije na Zapadu u svim reformama i\u0161ao za ciljem \u010duvanja prepoznatljivosti rimskog obreda. “Ako se dana\u0161nja obnova Crkve, koja se ogleda u obnovi liturgije, shvati kao novi obred, u opasnosti smo izgubiti zacrtani put eklezijalnog kontinuiteta i predaje. Tako se jedan povijesni red, neva\u017eno koji, sakralizira i izdi\u017ee na razinu autenti\u010dnosti i nepromjenjivosti kr\u0161\u0107anskog nauka, daje mu se zna\u010denje obreda, nepromjenjivosti. Kako je mogu\u0107e imati istovremeno dva legitimna i teolo\u0161ki prihvatljiva, ali razli\u010dita ordines, ako red shva\u0107amo kao razvojni izrijek istog obreda i jedinstveni izrijek vjere i nauka Crkve? Je li mogu\u0107e govoriti o jedinstvu u istoj kr\u0161\u0107anskoj tradiciji ako istovremno imao dva reda” upitao je Crn\u010devi\u0107. Obredni \u010din se nalazi u za\u010detku o\u010devidnosti vjere jer je obred \u010din vjerovanja. “Dvojbe oko jedinstva ili dvostrukosti obreda uvelike po\u010divaju na teolo\u0161koj tematici prvenstva obreda pred istinom vjere, tj. oslanjaju se na klju\u010dno pitanje je li liturgija drugotni i sporedni izraz vjerovanja ili je ona \u010din vjerovanja. Fenomenologija religija obredu pridaje utemeljuju\u0107i zna\u010daj, a teolo\u0161ke dicipline, osim fundamentalne teologije, nisu jo\u0161 do\u0161le do jasne spoznaje o utemeljuju\u0107oj ulozi obreda u iskustvu o\u010devidnosti vjere. Posljedice se uo\u010davaju u pastoralnoj i \u0161iroj praksi” rekao je Crn\u010devi\u0107 upozoriv\u0161i da se obred \u010desto smatra proizvoljnim izrazom ne\u010dijih teza, \u017eelja i pastoralnih projekata. Upozorio je i na napast tuma\u010denja obreda kroz spiritualizaciju, ne daju\u0107i prostora njegovoj do\u017eivljajnosti kao mjestu objektivnosti vjere. “Obred je Bo\u017eje djelovanje spram \u010dovjeka. Zahtjev za povratkom na staru obrednu formu poku\u0161ava se opravdati \u017eeljom za spa\u0161avanje liturgijske sakralnosti i misti\u010dnosti, da se liturgijom povrati izgubljeni osje\u0107aj za sveto. No to se ne o\u010dituje samo u zajednicama koje to izrijekom tra\u017ee, nego i kod redovitih zajednica. Liturgijski formalizam koji danas dobiva predznak misticizma i estetizma najradikalniji je pokazatelj zaborava i krivog shva\u0107anja obredne forme” rekao je Crn\u010devi\u0107. Sva izlaganja pra\u0107ena su raspravama a sudionici Simpozija u popodnevnim satima posjetili su Nacionalni park ‘Paklenica’.<\/p>\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dvodnevni 34. Me\u0111unarodni simpozij profesora teologije i filozofije u srijedu 7. travnja u dvorani hotela ‘Alan’ u Starigrad – Paklenici …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[8],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1204"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1204"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1204\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3689,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1204\/revisions\/3689"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1204"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1204"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1204"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}