{"id":11785,"date":"2014-02-28T08:31:48","date_gmt":"2014-02-28T07:31:48","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=11785"},"modified":"2014-02-28T08:36:49","modified_gmt":"2014-02-28T07:36:49","slug":"vjeronaucni-susret","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=11785","title":{"rendered":"Od potvrde vjere prema inicijaciji u \u017eupnu zajednicu"},"content":{"rendered":"

\"msgr.<\/a><\/b>1.<\/b> \u0160to re\u0107i na koncu ovog dvodnevnog kolokvija s izazovnom i suvremenom temom “od potvrde vjere prema inicijaciji u \u017eupnu zajednicu”?! \u010cini mi se najprije uputnim i korisnim zahvaliti i pohvaliti sve sudionike ovog kolokvija: Od na\u0161ih Vije\u0107a za kler i katehizacije, te odbora za mlade i predava\u010da, do organizatora i doma\u0107ina ovog susreta, HBK i Nadbiskupijskog pastoralnog instituta. Osobita pohvala ide vama, po\u0161tovani sve\u0107enici i redovnici, koji ste kao predstavnici svojih biskupija uzeli u\u010de\u0161\u0107a na ovom kolokviju. U sredi\u0161tu predavanja i razgovora bili su mladi. Veseli me \u0161to su se i oni aktivno uklju\u010dili u rad kolokvija ovom prikladnom bro\u0161urom koja \u0107e biti na korist svima pastoralnim djelatnicima u radu s mladima. I ne mo\u017ee se stoga prigovoriti kako se govrilo i raspravljalo o njima bez njih.<\/p>\n

\u00a0Uz ovaj govor o mladima i o radu s njima, osobito mi je zapela za oko tema okruglog stola u kojoj ih se oslovljava kao “metafizi\u010dke azilante” u dijalogu s Crkvom. Osje\u0107am kako se takvom kvalifikacijom htjelo puno toga dati naslutiti. Ali, isto tako osje\u0107am kako ostaje puno toga \u0161to treba razjasniti. I razumjeti a to nije jednostavno, a ni lako. Nije bez razloga Fischer davno negdje zapisao kako onaj “tko misli da ima mlade, ne zna zapravo \u0161to ima”. Time je htio dati do znanja da su mladi velika nepoznanica, vrlo slo\u017een “socijalni entitet” i velika zagonetka suvremene civilizacije.<\/p>\n

\u00a02.<\/b> Kad ve\u0107 spominjem suvremenu civilizaciju ne treba nam puno da vidimo kako smo suvremenici naglih promjena. Pratimo, naime, kako se u dru\u0161tvu tope i nestaju mitovi na kojima je nastajala i stasala zapadna kultura. Dvije nosive okosnice kr\u0161\u0107anskoga zapada pro\u017eivljavaju svoju krizu. To je s jedne strane “demitizacija Krista i kr\u0161\u0107anstva”, a s druge “uru\u0161avanje Zapadne civilizacije”. (Gledom na demitizaciju Krista sjetimo se filmova: “Da Vincijeva koda” i “Isusovih isku\u0161enja”). Te\u017eina krize osobito se osje\u0107a na ovom starom kontinentu, u Europi, gdje su se poklopile i umre\u017eile u isto vrijeme tri stvari: Kriza vrjednota u koje se stolje\u0107ima vjerovalo i po njima zakone stvaralo, zatim pomanjkanje pu\u010danstva, te velika ekonomska kriza koja ve\u0107 vi\u0161e godina trese \u010ditavim svijetom. Europa, za koju Oriana Fallaci veli, da \u010dudno prezire sebe i svoju pro\u0161losti, osobito pati zbog toga.<\/p>\n

\u00a0Zato je papa u miru Benedikt XVI. pisao (21. sijenja 2008.) da nas “zapljuskuju valovi pesimizma, a trajne i vje\u010dne vrjednote bivaju pomra\u010dene”. Sve to navodi ljude da “po\u010dinjemo sumnjati u vrijednost osobe, u zna\u010denje istine i dobra, te u\u00a0 krajnjoj liniji i u smisao \u017eivota”. A pred njima se otvara nova kulturna stvarnost kao mje\u0161avina novopoganstva i kr\u0161\u0107anstva.<\/p>\n

Ne treba se onda \u010duditi \u0161to su dana\u0161nji mladi poput “metafizi\u010dkih azilanata” koji tra\u017ee smisao i \u010dvrstu upori\u0161nu to\u010dku. U tom vidu i govori Benedikt XVI. o potrebi “povratka k vrjednotama”. Jer, veli on, “to tra\u017ee roditelji koji su zabrinuti za budu\u0107nost svoje djece. To tra\u017ee u\u010ditelji i odgojitelji koji pro\u017eivljavaju krizu \u0161kolstva. To tra\u017ei dru\u0161tvo u cjelini, a posebice mladi koji ne \u017eele da ih se prepusti \u017eivotnim izazovima” (Iz pisma od 11. lipnja 2007.).<\/p>\n

\u00a03. <\/b>Potrebno je, dakle, iznova prona\u0107i vrjednote. No, njih se ne proizvodi u znanstvenim kabinetima sveu\u010dili\u0161ta, niti ih se mo\u017ee “presnimiti” ili kopirati. \u017divi ljudi ih stvaraju i “proizvode”. A prenose se vi\u0161e \u017eivotom, nego znanjem. Zato je davno pisao sv. Ignacije Antiohijski da se mlade “odgaja ne samo po onome \u0161to im se govori i \u010dini, nego najvi\u0161e po onome \u0161to su u dubini svoga bi\u0107a oni koji odgajaju”. Budu\u0107i da su mladi vrlo slo\u017een “socijalni entitet”, sociolozi su ih opisivali i trpali u razli\u010dite sheme povezano s odre\u0111enim vremenskim razdobljima. Tako su govorili o mladena\u010dkom razdoblju utopije<\/span> koje je bilo izme\u0111u \u0161ezdesetih i sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Ono je poznato po buntu i kontestaciji kada su mladi, no\u0161eni idejom bolje sutra\u0161njice, iskrsnuli sa svojim zahtjevima po trgovima europskih i svjetskih metropola. Dok su ameri\u010dki marinci bombardirali Vijetnam, a Crvena Armija gu\u0161ila Pra\u0161ko prolje\u0107e, oni su u punoj naivnosti pjevali “mi \u0107emo pobijediti” (we shall overcome). Bilo je to vrijeme “velikog poleta, ogromnih gluposti i stra\u0161nih proma\u0161aja”, pisao je o tom razdoblju\u00a0 talijanski pisac Gian Paolo Pensa.<\/p>\n

\u00a0Nakon toga nastupilo je doba izme\u0111u sedamdesetih i osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. To su razdoblje nazvali periodom olova i krv<\/span>i. Mladi su, naime, po\u010deli osnivati “teroristi\u010dke udruge (bande)”. Nisu se ustru\u010davali plja\u010dkati banke i vr\u0161iti otmicu ljudi kako bi ostvarili svoje ciljeve. A onda konac pro\u0161log i po\u010detak ovog stolje\u0107a povukli su se s trgova u privatnost.<\/p>\n

Tako je nastupilo tre\u0107e razdoblje koje sociolozi opisuju kao vrijeme razo\u010daranih i povu\u010deni<\/span>h. Zbog toga su ih prikazivali kao “potonolu generaciju”. Uspore\u0111ivali su ih s “nevidljivom glaksijom” i opisivali kao suvremene pragmati\u010dare, kao generaciju “otpisanih”, “razo\u010daranih” i “na izdisaju” (dead – end – generation).<\/p>\n

\u00a04.<\/b> Mo\u017eemo se mi slo\u017eiti ili ne slo\u017eiti s ovima prikazom. Ali, kao navjestitelji Bo\u017eje Rije\u010di i odgojitelji u vjeri ne mo\u017eemo ostati indiferentni kad su u pitanju mladi i njihovo spasenje. Dapa\u010de, jo\u0161 vi\u0161e nam se truditi i u takvim okolnostima biti “kvasac, sol zemlje i svjetlo svijeta”. \u017delimo u suradnji i dijalogu s mladima, ne samo slu\u0161ati njihova “azilantska pitanja i probleme”, nego skupa s njima biti subjektom povijesnih zbivanja. Onako jednostavno i prijateljski kako je to \u010dinio bla\u017eeni Ivan Pavao II. koji je u njima otkrio “zoru jutarnju”. Brojnim zavodljivim “izmima” usprkos valja nam se truditi biti \u010duvarima otajstava koje\u00a0 je Bog objavio u Isus Kristu. Pred ideologijama mo\u0107i i vladanja valja nuditi alternativu ljubavi i slu\u017eenja (diakonija). Nezdravom nadmetanju i suparni\u0161tvu usprkos valja nam u\u010diti mlade da zavole i u Crkvi otkrivaju bratstvo i zajedni\u0161tvo (koinonija). A pred zavodljivim ponudama svijeta putem hedonizma i u\u017eivanja, treba im pomo\u0107i da do\u017eive istinska slavlja koja se zbivaju u liturgiji. Tom trostrukom nazo\u010dno\u0161\u0107u, diakonija-koinonija-liturgia, ostvaruje Krist po nama svoje posvetiteljsko djelo u svijetu.<\/p>\n

\u00a0Ne zatvaramo, me\u0111utim, o\u010di pred opasno\u0161\u0107u profanacije svetinja i vrijednota. Ali, isto tako znamo da nitko ne mo\u017ee otvoriti vrata na\u0161eg podruma, ako mu ne bacimo klju\u010d kroz prozor. Ne zatvaramo tako\u0111er o\u010di ni pred \u010dinjenicom \u0161irenja profanog, da ne ka\u017eem poganskog mentaliteta gledom na obiteljski moral. Razvodi i “divlji” brakovi prihva\u0107aju se kao ne\u0161to normalno. Predbra\u010dni odno\u00adsi i poba\u010daj kao “nu\u017eno zlo”. Zbog toga nam se name\u0107e kao pojedincima i zajednicama ozbiljna pitanja: Kako otkriti i predstaviti suvremenom \u010dovjeku, posebice mladima ljepotu Krista i Crkve, bogatstvo molitve i sakramentlnog \u017eivota? Kako se othrvati nasrtajima profaniranja na\u0161ih svetinja i potro\u0161a\u010dkoj groznici i hedonizmu koja sve vi\u0161e prodire i zavodi?! To su “neugodna”, ali stvarna pitanja koja danas imaju svoju te\u017einu i opravdanje. Posebice pred nama koji nastupamo u Kristovo ime. Civilno i sekularno dru\u0161tvo, naime, treba i s pravom o\u010de\u00adkuje da mu ponudimo svoj obol, na nama svojstven na\u010din. I to na religioznom, duhovnom i vjerni\u010dkom polju. A tko to drugi mo\u017ee bolje u\u010diniti, ako ne mi koji smo pozvani biti djeliteljima svetih otajstava?!<\/p>\n

\u00a05. <\/b>Mi sve\u0107enici i redovnici, ali i zauzeti vjernici laici po Bo\u017ejem promislu imamo obvezu dobro “odigrati” svoju odgovornu i nezaobilaznu “rolu” (ulogu). Nama je, naime, dodijeljeno biti putokazom djeci i mladima u ovim izazovnim vremenima. Ne samo rije\u010dju i primjerom, nego posebice svojom predano\u0161\u0107u i uvjerenjem. Zavr\u0161it \u0107u mi\u0161lju biskupa iz Campobassa, mons. Bregantinija koji je u jednoj svojoj knjizi napisao kako ga je \u017eivot nau\u010dio da usvoji tri rije\u010di:<\/p>\n

– Nikada pobje\u0111ivati, nego uvjeravati (mai vincere, ma sempre convincere);<\/p>\n

– Nikada nametati, nego predlagati (mai imporre, ma sempre proporre);<\/p>\n

– Nikada suditi, nego analizirati (mai giudicare, ma analizzare).<\/p>\n

Ove tri rije\u010di, velion, ko\u0161tale su ga krvi i suza dok ih nije usvojio i posvojio. A na upit jednog provincijala, “mo\u017ee li se svetost nametnuti?”, on odgovara\u00a0 pozitivno, ali dodaje, na na\u010din da se “predla\u017ee”. To je danas zada\u0107a Crkve.<\/p>\n

\u00a0Na to nas poziva i poti\u010de i Petar na\u0161ih dana, papa Franjo, po svojoj pobudnici ‘Radost evan\u0111elja’. Usprkos izazovima i ku\u0161njama koje spominje u pobudnici, on tra\u017ei da promatramo svijet ‘kontemplativnim o\u010dima vjere’ i ‘otkrivamo Boga na ulicama i po trgovima’ (br. 71). Jer, puno je na\u0161e bra\u0107e koja su ‘izvan dometa Isusova prijateljstva’ (br. 49). ‘Ope\u010da\u0107eni svetim redom, dakle, da blagoslivljate, tje\u0161ite i lije\u010dite’ (br. 273), vi ste se, bra\u0107o sve\u0107enici, okupili u Zagrebu ovih dana iz svih na\u0161ih biskupija jer \u017eelite biti suputnici onima koji Boga tra\u017ee. <\/b>A kao navjestitelji Rije\u010di vi ste svjesni da nikada ‘ne prestajete biti u\u010denicima’ Onoga koji vas je odabrao i poslao. Neka vam ovo dru\u017eenje i rasprava bude i ostane poticajem da u svom zvanju i u Bo\u017ejoj milosti “stojite visoko”, a u svom radu i zauzetosti za brata \u010dovjeka “ciljate visoko”. Upravo u olimpijskom duhu i po geslu: “Br\u017ee, vi\u0161e i ja\u010de” (citius, altius, fortius). Neka vam je u tom duhu i na tom olimpijskom putu sretno i blagosvoljeno. Hvala na pozornosti.<\/p>\n

\n

Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n

Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

1. \u0160to re\u0107i na koncu ovog dvodnevnog kolokvija s izazovnom i suvremenom temom “od potvrde vjere prema inicijaciji u \u017eupnu …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[8],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11785"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11785"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11785\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11790,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11785\/revisions\/11790"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11785"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11785"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11785"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}