<\/p>\n
<\/p>\n
Sve\u0107enik pastir i stra\u017ear \u2013 Sve\u0107eni\u010dka skup\u0161tina 2014.<\/span><\/b><\/p>\n (Jak 1, 19-27; Ps 15, 2-4; Mk 8, 22-26)<\/p>\n 1.<\/b> Jakovljeva poslanica, \u010dije \u0107emo dijelove slu\u0161ati ovih dana, upravljena je \u00bbdvanaestorim plemenima Raseljeni\u0161tva\u00ab. Termin raseljeni\u0161tvo-dijaspora odnosi se na \u017didove koji se nalaze izvan Palestine. Ali ovdje Jakov misli na kr\u0161\u0107ane. Crkva je, naime, sada novi Izrael koji \u017eivi u novoj dijaspori. U poslanici apostol sabire misli koje su va\u017ene za sve. Osobito isti\u010de bogoljubnost i pobo\u017enost. Istina, Luther je ovu poslanicu nazvao \u00bbslamnatim pismom\u00ab zbog toga \u0161to povezuje vjeru s djelima, a on je nau\u010davao ‘sola fides’. Za Jakova, me\u0111utim, vjera ne mo\u017ee i ne smije biti neki prazni govor. Ovu poslanicu s jo\u0161 nekoliko drugih ubrajaju u takozvane ‘katoli\u010dke poslanice’, jer ih se pripisuje apostolima koji su smatrani \u00bbstupovima\u00ab Crkve: Jakovu, dvije Petru i tri Ivanu. Premda nema osobite dogmatske te\u017eine, kao napr. Pavlove poslanice, ona sadr\u017ee veliku pouku za sva vremena. I govori o pokladu vjere koji treba \u010duvati. U njoj se osje\u0107a glas pastira koji vodi brigu o ljudima i njihovom spasenju. A pisac kao nositelj odgovornosti poti\u010de svoje \u010ditatelje neka vjerno \u010duvaju predane istine. Ne obrazla\u017ee u detalje Isusov nauk, ve\u0107 daje jasne upute kako taj nauk \u017eivjeti i svjedo\u010diti u konkretnim okolnostima \u017eivota.<\/p>\n U tom vidu Jakov odmah nakon pozdrava prelazi na neka va\u017ena pravila kr\u0161\u0107anskog \u017eivota (1, 1-11): \u00bbPravom rado\u0161\u0107u smatrajte, bra\u0107o moja, kad upadnete u razne ku\u0161nje, znaju\u0107i da proku\u0161anost va\u0161e vjere ra\u0111a postojano\u0161\u0107u.\u00ab (1, 2). Apostol, dakle, govori o \u00bbku\u0161nji\u00ab, ne o <\/b>progonstvu, i tu ku\u0161nju treba strpljivo prihvatiti. A za to je potrebna vjera koja ima biti \u010dvrsta, jaka i nepokolebiva. Apostol blagosliva \u010dovjeka koji trpi ku\u0161nju, jer proku\u0161an \u0107e primiti vijenac \u017eivota, koji je Gospodin obe\u0107ao onima koji ga ljube.\u00ab (1, 12). U dana\u0161njem kratkom odlomku \u010duli smo tako\u0111er kako Jakov poziva neka svatko bude \u00bbbrz da slu\u0161a, a spor da govori, i spor na srd\u017ebu\u00ab. Jer, \u00bbako netko smatra sebe bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, isprazna je njegova bogoljubnost\u00ab. Apostolu je jako stalo da oni, koji su pozvani biti u\u010diteljima, budu na visini svoga zadatka. U tom kontekstu jasno ih upozorava neka se \u010duvaju slabosti i nesavr\u0161enosti jezika. Jasnim i sna\u017enim slikama otkriva zlo koje jezik mo\u017ee u\u010diniti. \u010covjek mo\u017ee ukrotiti divlje zvijeri, ptice, gmazove i morske \u017eivotinje, a \u00bbjezik – zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog nitko od ljudi ne mo\u017ee ukrotiti\u00ab (3, 7-8). Samo suradnja s Bo\u017ejom milo\u0161\u0107u to mo\u017ee u\u010diniti.<\/p>\n 2.<\/b> A nama je, bra\u0107o sve\u0107enici, povjereno uz suradnju s Bo\u017ejom milo\u0161\u0107u biti djelitelji njegovih darova, prijenosnici njegovih blagoslova i odgojitelji drugih u vjeri. U tom vidu mogu nam poslu\u017eiti dvije biblijske slike za na\u0161u sve\u0107eni\u010dku ulogu: Slika pastira i stra\u017eara. \u010cesto smo u \u00a0ulozi stra\u017eara koji je pozvan raspoznavati i u no\u0107i putove Gospodnje kako bismo ponudili nadu koja je \u017eiva i \u017eivotna. ‘Stra\u017earu, koje je doba no\u0107i?’ pita prorok Izaija slu\u010dajnog prolaznika kod promjene stra\u017ee (Iz 21, 11). Prorokovo pitanje mo\u017ee se pretvoriti u nemir i zabrinutost pred tamom no\u0107nog straha. Ali, ono mo\u017ee probuditi nadu i dati naslutiti obrise i najavu zore koja svi\u0107e? Slika pastira ve\u017ee se uz slu\u017eenje i \u010duvanje. Kao pastiri, naime, osje\u0107amo du\u017enost \u010duvati stado i biti uvijek spremni na sudar s vukovima koji ne \u0161tede stada. I dok kao pastir predosje\u0107a ili vidi vuka pa se naoru\u017ea, stra\u017ear naprotiv ne zna u koji \u010das neprijatelj sti\u017ee. Ne vidi ga i nije nikada siguran. Pastir zna za opasnost jer je ‘dolina tamna i opasna’. Stra\u017ear, naprotiv ne mo\u017ee biti mirna srca. Valja mu trajno bdjeti i motriti. U ovim slikama prepoznajemo dvostruku ulogu crkvenih voditelja (biskupa, \u017eupnika, roditelja, odgojitelja..). I dok je pastirsko djelovanje te\u0161ko, ali realno i odre\u0111eno, uloga stra\u017eara je puno delikatnija. Zasjede su, naime, nepredvidive i vi\u0161e rafinirane, pa bi se stra\u017eara moglo opisati kao onoga koji \u201ebdije, budi i predvi\u0111a.<\/p>\n Budno oko uvijek gleda, sakrit mu se ni\u0161ta ne da, veli narodna mudrost. Imati budno oko zna\u010di ‘ispravnim i \u010distim srcem’, pa\u017eljivo i spremno biti kadar uo\u010diti i shvatiti \u0161to se tu zbiva. Onaj tko ima ‘budno oko’, kadar je prodorno\u0161\u0107u duha intuirati \u0161to \u0107e se eventualno dogoditi. Za njega bi se moglo slikovito re\u0107i da ima srce i du\u0161u jedne mame koja bdije, gleda i djeluje. Kao Marija u Kani Galilejskoj koja srcem \u017eene, majke i dobre doma\u0107ice shva\u0107a potrebu: Sine vina nemaju! \u010citao sam kako je p. Gabri\u0107 1977. do\u0161ao u Zagreb i pohodio bolnicu na Rebru. Jedna je redovnica poku\u0161avali uvjeriti nekog bolesnika ateistu da se ispovjedi. \u0160to je ona vi\u0161e govorila, u njemu se ra\u0111ao jo\u0161 ve\u0107i otpor i prema Crkvi i prema Bogu. U bolnicu je jednog dana navratio p. Gabri\u0107 i slu\u010dajno do\u0161ao u to odjeljenje. Sve je bolesnike pozdravio, a tog \u201eateistu\u201c zagrlio i poljubio uz rije\u010di: “Budite strpljivi. Ne bojte se! Zbogom!” Taj kratak i munjevit posjet toliko je “zgrabio” toga bolesnika da je sutra zatra\u017eio ispovijed i pri\u010dest. Tako rade ribari obdareni nekim “\u0161estim \u010dulom” koje se ne vara.<\/p>\n 3<\/strong>.<\/b> Stra\u017ear dakle pokazuje kako zna biti pa\u017eljiv. Ali, valja mu znati ‘druge i probuditi’ i biti hrabar, te u svijetu koji nudi kompromise i zavodljive metode, pokazati na alternative. A to zna\u010di biti glas koji se ne da povesti za svijetom i njegovom logikom. To je glas koji budi, poti\u010de i opominje s dozom umjerenosti i mudrosti. A uz to mora znati i predvidjeti. Valja, dakle, upoznavati i prepoznavati znakove vremena kako nam je Vatikanski koncil preporu\u010dio. No, najva\u017enije je biti svjestan velike odgovornosti koju m u Gospodin povjerava. I velike milosti kojom nas odabire i \u0161alje. Jer, mi ne vr\u0161imo slu\u017ebu kao \u0161to to rade drugi u dru\u0161tvu. Ne, mi radimo ne\u0161to \u0161to nijedno drugo ljudsko bi\u0107e ne mo\u017ee po sebi \u010diniti: U ime Isusovo izgovaramo rije\u010di odrje\u0161enja, rije\u010di zahvale nad darovima kruha i vina, te \u010dinom pretvorbe uprisutnjujemo Krista Uskrsnuloga. Zbog toga sve\u0107eni\u0161tvo nije obi\u010dna slu\u017eba, nego sakrament: Bog se slu\u017ei siroma\u0161nim \u010dovjekom kako bi po njemu bio nazo\u010dan me\u0111u ljudima i djelovao u njegovo ime. Ova Bo\u017eja smjelost, kojom sebe povjerava ljudskim bi\u0107ima, te usprkos na\u0161e slabosti, smatra nas sposobnima da djelujemo u njegovo ime \u2013ta je Bo\u017eja smjelost koja se izri\u010de u sve\u0107eni\u0161tvu doista velika. Veli\u010dinu i otajstvo na\u0161eg zvanja posebice do\u017eivljavamo kada nakon pretvorbe objavljujemo vjernicima kako se tu na oltaru ‘doga\u0111a tajna vjere’. U tom kontekstu i na\u0161e sve\u0107eni\u0161tvo je poput euharistije ‘tajna vjere’. Jer, oba su sakramenta ro\u0111ena skupa u Bo\u017ejem Srcu na Posljednjoj ve\u010deri.<\/p>\n \u00a0Draga bra\u0107o sve\u0107enici i redovnici. Gospodin nam je povjerio veliku zada\u0107u: biti navjestitelji njegove istine koja spa\u0161ava; biti njegov glas u svijetu koji ‘bje\u017ei od Boga’ i govoriti i svjedo\u010diti o onomu \u0161to koristi istinskom dobru du\u0161a i istinskom putu vjere (usp. 1 Kor 6,12). Sveti Ivan Maria Vianney bio je \u010dovjek velike mudrosti i juna\u010dki se znao oduprijeti kulturnim i dru\u0161tvenim pritiscima svoga doba kako bi mogao du\u0161e Bogu privodit. Jednostavnost, vjernost i neposrednost bile su osobine njegova propovijedanja. Transparentno\u0161\u0107u svoje vjere i svetosti on je izgra\u0111ivao kr\u0161\u0107anski puk koji je u njemu prepoznavao svjetlo Istine. Narod je u njemu uo\u010dio ono \u0161to bi se uvijek moralo prepoznavati kod svakog sve\u0107enika, a to je glas stra\u017eara i Dobrog Pastira. \u010cesto je ponavljao sa suzama u o\u010dima, ‘kako je stra\u0161no biti sve\u0107enik!’ I dodavao ‘koliko samo treba \u017ealiti sve\u0107enika kada slavi misu rutinski’, te ‘kako je nesretan sve\u0107enik bez duhovnog \u017eivota!’ ‘Kad bi sve\u0107enik shvatio koliko je velik, umro bi; ne od straha, nego od ljubavi. Jer, sve\u0107eni\u0161tvo je ljubav Isusova srca’.<\/p>\n \u00a0Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n Zadar, 19. velja\u010de 2014.<\/p>\n Sve\u0107eni\u010dka skup\u0161tina<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"