1.<\/b> Kad je u Zagrebu predstavljena trilogija ‘Bla\u017eeni Alojzije Stepinac \u2013 svjedok evan\u0111elja ljubavi’, jedan od predstavlja\u010da, dr. Jur\u010devi\u0107, istaknuo kako je trilogija od 1872 stranice kapitalno djelo hrvatske historiografije. I dodao je kako svi povijesni izvori nedvojbeno svjedo\u010de da se u tako krajnje nepovoljnim okolnostima nadbiskup Stepinac, bez ikakve zadr\u0161ke i straha, cijelim svojim bi\u0107em i utjecajnim polo\u017eajem stavio na stranu ugro\u017eenih, obespravljenih i progonjenih pojedinaca, zajednica, naroda i institucija. S punom svije\u0161\u0107u o rizicima on je odabrao dosljedno, mi\u0161lju, rije\u010dju i djelom, zastupati vjerska i op\u0107ecivilizacijska vrijednosna na\u010dela, me\u0111u kojima se posebno isti\u010du ljubav, op\u0107e dobro, pravednost i jednakost svih. Knjigu koja rasvjetljava ulogu kard. Stepinca prije, u tijeku i poslije II. svjetskog rata priredio je postulator kauze mons. Juraj Batelja.<\/p>\n
Kardinal Stepinac je \u017eivio kako to spomenuta trilogija opisuje u vrlo te\u0161kom i kompleksnom povijesnom vremenu. Bio je nadbiskup u Zagrebu u tri susljedne diktature. Kad je preuzeo upravu zagreba\u010dke crkve, iz Njema\u010dke se \u0161irio zadah nacizma i fa\u0161izma, a iz Rusije bezbo\u017ena ideologija komunizma. On se \u017eestoko usprotivio i jednoj i drugoj i tre\u0107oj ideologiji, te s punim uvjerenjem branio ljudska i narodna prava. Izlo\u017eio se brojnim opasnostima, te radije po\u0161ao u tamnicu i u smrt, nego da prihvati odvajanje Katoli\u010dke Crkve od Svete Stolice. Stepin\u010deva hrabrost u tom te\u0161kom i mra\u010dnom razdoblju bila je izvorom nade za potla\u010dene i ugro\u017eene.<\/p>\n
2.<\/b> U tijeku \u017eestokih ratnih sukoba, u kojima su se svijetu ukazivali ovosvjetski mo\u0107nici, on je 1943. u katedrali upitao: Recite mi \u0161to je ostalo od onih silnih veli\u010dina poput D\u017eingiskana, Sulejmana, Nerona, Bajazita i kako su se sve zvale te veli\u010dine? Danas bi vjerojatno dodao Staljina i Hitlera, Mao Tce Tunga, Enver Hod\u017eu i druga Tita. Ni\u0161ta drugo nije ostalo, veli, doli \u0161aka praha, kojem mo\u017eda ni u grobu ne daju mira kletve i suze milijuna ljudi \u0161to su ih smrvili i pogazili ti \u010duveni osvaja\u010di i opaki vladari. \u0160to je ostalo od toliko razvikanih politi\u010dkih demagoga \u0161irom svijeta? Bijedna uspomena da su nekada bili i toliko zla svijetu nanijeli. Nasuprot njima Stepinac nudi sveta\u010dke likove, koje nam Crkva stavlja pred o\u010di. Pogledajte jednoga sv. Benedikta, Dominika, Franju Asi\u0161koga, Ignacija Lojolu, Vinka Paulskoga, Ivana Boska, Franju Sale\u0161koga, Ivanu Ar\u0161ku, Tereziju Veliku, Tereziju od Malog Isusa, Fracisku Chantal, svetu Klaru. Ali \u010demu dalje nabrajati, veli Stepinac, jer za svakoga od njih mogli bi ponoviti rije\u010di Svetog Pisma: “Oni su kao stablo zasa\u0111eno pokraj voda teku\u0107ica koje donosi rod u svoje vrijeme!”<\/p>\n
Zahvalni smo danas bla\u017eenom Alojziju da je bio jasan i glasan, te svakome upu\u0107ivao svoju utje\u0161nu pastirsku rije\u010d. I o\u010devima i majkama. Mladi\u0107ima i djevojkama. Studentima i radnicima. Sve\u0107enicima i redovnicima. Kulturnim djelatnicima i politi\u010darima. Branio je Bo\u017eja prava i ljudsko dostojanstvo i nije se pla\u0161io ni povijao pred mo\u0107nicima ovoga svijeta. Imao je osje\u0107aj “pomazanog sluge” koji je pozvan i poslan navije\u0161\u0107ivati su\u017enjima oslobo\u0111enje, tu\u017enima radost, a svima proglasiti godinu milosti Gospodnje i dan odmazde Boga na\u0161ega. “Na sve optu\u017ebe koje se ovdje protiv mene iznose odgovaram da je moja savjest mirna. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti prezir i poni\u017eenje.. A pripravan sam svaki \u010das i umrijeti za to..”<\/p>\n
3.<\/b> Kako bismo razumjeli neslomivi stav ovog Bo\u017ejeg heroja i njegov optimizam usprkos crne svakodnevice, poslu\u0161ajmo nekoliko rije\u010di \u0161to ih je 1944. uputio okupljenoj mlade\u017ei u njegovoj katedrali u Zagrebu: \u201eSvi danas mrmljaju i prigovaraju Bog \u0161to nas je pohodio ovako te\u0161kim jadima. Ljudi postaju pesimistima, a morali bi zahvaljivati Bogu \u0161to nam je dao da \u017eivimo u ovako te\u0161kim vremenima. U takvim prilikama, naime, mogu pojedinci pokazati ljep\u0161a svojstva svoje du\u0161e. Nema li ba\u0161 u takvim okolnostima svatko od nas pokazati svoju su\u0107ut prema onima koji pla\u010du? Ako im ni\u010dim ne mo\u017ee pomo\u0107i, mo\u017ee im uputiti barem lijepu rije\u010d, koja \u010desto puta vi\u0161e vrijedi nego ne znam kakav dar uz namrgo\u0111eno lice.<\/p>\n
Mladi prijatelji, srca gori! Na\u0161 Bog se nije pro\u00admijenio. On je i danas bri\u017eni otac i lije\u010dnik, koji bdije nad nama. Vjera i pesimizam ne idu zajedno. Oni su u protuslovlju. U tom vidu vjernik katolik mora biti optimist, danas vi\u0161e nego ikada. Tamo gdje \u010dovjek zavr\u0161ava, Bog istom po\u010dinje! Pogledajte tepih s nutarnje strane. Ne \u0107ete ni\u0161ta vidjeti do li zbrku isprepletenih n\u00eeti. A kad pogledate isti tepih sprijeda, vidjet \u0107ete prekrasne motive i figure. Sada\u0161nji doga\u0111aji u svijetu doista su zamr\u0161eni. Nije ni \u010dudo \u0161to su takvi jer ih gledamo s obratne strane; iz preuskog vidika ovozemaljskog \u017eivota. Bog, naprotiv, gleda s druge, one prave strane. Gleda, i zadivit \u0107e nas jednom i s ovim doga\u0111ajima, jer otkrit \u0107emo kako su sve niti sada\u0161njih zbivanja bile u Njegovoj ruci, da se postigne ono, \u0161to je za nas najbolje. Zbog toga ponavljam, mlade\u017ei, sursum corda, srca gori!\u2019<\/p>\n
4.<\/b> Ovakvo dr\u017eanje, puno optimizma, usprkos tamnim oblacima koji su se bili nadvili nad Hrvatskom i Europom, i bez trunka mr\u017enje i straha pred bilo kime, uistinu zadivljuje i poti\u010de na dobro. To je zapravo i motiviralo Ivana Pavla II. da ga ubroji me\u0111u mu\u010denike Kristove Crkve i da je to u\u010dinio u na\u0161em nacionalnom sveti\u0161tu u Mariji Bistrici. A tom prigodm on \u0107e o njemu re\u0107i: ‘U njegovom liku sa\u017eeta je cijela tragedija koja je pogodila Europu tijekom XX. stolje\u0107a, obilje\u017eena velikim zlima fa\u0161izma, nacizma i komunizma. U kardinalu Stepincu blista u punini katoli\u010dki odgovor, a to je vjera u Boga, po\u0161tivanje \u010dovjeka, ljubav potvr\u0111ena pra\u0161tanjem i jedinstvom s Petrovim nasljednikom’. Zbog toga smo ponosni na njega jer je ostavio osobit primjer kr\u0161\u0107anskog svjedo\u010danstva. Slu\u017ebu navije\u0161tanja Evan\u0111elja ispunio je prije svega svojom patnjom za Crkvu. A svoju je poruku vjere zape\u010datio mu\u010deni\u010dkom smr\u0107u. Dra\u017ea mu je bila tamnica negoli sloboda, i to samo zato da bi obranio slobodu Crkve i njezino jedinstvo. Nije se stra\u0161io okova kako ne bi bile okovane rije\u010di Evan\u0111elja. Hrvao se s mo\u0107nicima da za\u0161titi nemo\u0107ne.<\/p>\n
Povijest Crkve upisat \u0107e ga u niz najhrabrijih biskupa Europe onog tragi\u010dnog vremena. Stoga ime Stepinac za nas je poruka Istine i dobrote, poruka vjernosti\u00a0 Bogu i \u010dovjeku, poruka ljubavi prema svome rodu. \u2018A u ljubavi prema hrvatskom narodu ne dam se ni od koga natkriliti\u2019, pi\u0161e na njegovom grobu u Zagrebu. Na taj grob dolaze nezaustavljivo mladi, odrasli i stari, radnici, zemljoradnici i intelektualci, sve\u0107enici, redovnici, biskupi iz domovine i svijeta. Na tom grobu u\u010de se vjerovati, nadati, ljubiti, pra\u0161tati. U\u010de se biti mirotvorci i mironosci. Jer, s tog groba \u0161iri se uvijek aktualna i sadr\u017eajna Stepin\u010deva oporuka: \u00abPredragi sinci, ljubite se me\u0111usobno! Vazda se bratski ljubite! Budite jedno srce i jedna du\u0161a!\u00bb Bla\u017eeni Alojzije, pomozi nama sve\u0107enicima i vjernicima ove Nadbiskupije da se bratski ljubimo i da budemo puni optimizma, vjere i nade. I moli za nas i za hrvatski narod. Amen.<\/p>\n
<\/p>\n
Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"