<\/p>\n
<\/p>\n
Sveta Sto\u0161ija – obrana Zadra nam rodnoga<\/span><\/span><\/b><\/p>\n (Sir 51, 1-12; Ps 156; Rim 8, 31-39; Iv 12, 24-26)<\/p>\n 1.<\/b> \u010culi smo u prvom \u010ditanju odlomak iz Sirahove knjige koja pripada mudrosnoj knji\u017eevnosti. Sirah se obra\u0107a svojim sunarodnjacima da ih u\u010dvrsti u vjernosti i \u0161tovanju pravoga Boga, ohrabri u ku\u0161njama, te o\u010duva od zavodljivosti poganske civilizacije. Izraelski puk, naime, pro\u017eivljava te\u0161ke dane. Dok prodire poganski gr\u010dki na\u010din \u017eivota, mnogi se odri\u010du vjere otaca i kidaju Sveti savez. U takvim te\u0161kim prilikama Sirah pru\u017ea narodu prakti\u010dne moralne opomene, pouke i smjernice, te pravila mladima i starijima, roditeljima i djeci, siromasima i bogata\u0161ima, zdravima i bolesnima, u\u010denima i priprostom narodu. Nakon toga pjevali smo psalam 126 koji je hodo\u010dasni\u010dka pjesma povratnika iz su\u017eanjstva. ‘Kad Gospodin vra\u0107a\u0161e su\u017enjeve sionske, bilo nam je ko da snivamo. Me\u0111u poganima tad se govorilo silna im djela u\u010dini Gospodin’. Ne treba se onda \u010duditi \u0161to povratnici iz su\u017eanjstva druga\u010dijim o\u010dima gledali na muke i probleme s kojima su se susretali. ‘Oni koji siju u suzama, \u017eanju u pjesmi; zato su radosni i vra\u0107aju se nose\u0107i snoplje svoje’.<\/p>\n Ovdje mi se \u010dini prikladnim u kontekstu povijesnog datuma me\u0111unarodnog priznanja R Hrvatske, od prije 22 godine (15. 01. 1992) parafrazirati spomenuti psalam pa re\u0107i ‘bilo nam je ko da snivamo’. Jo\u0161 i danas naviru sje\u0107anja ne samo na te\u0161ke dane stradanja, nego i na one divne scene na\u0161ih molitvenih skupova i pjesama koje smo tih dana upu\u0107ivali prema nebu, prema Europi i\u00a0 svijetu. ‘Bo\u017ee \u010duvaj Hrvatsku’ bila je na\u0161a jutarnja i ve\u010dernja prozbena molitva koja se orila diljem Lijepe Na\u0161e. Pa, onda ona pjesma koju su pjevali pisci i glumci, voditelji programa i pjeva\u010di. A govorila je o Domovini koja ‘ima snagu zlatnog \u017eita, a o\u010di poput mora’. I pjeva je ‘generacija koja ne spava’. Jer, nemir je u srcima, a ljubav u njima’. A u kontekstu na\u0161ih ‘narodnih psalama’, sjetimo se i one Thompsonove: ‘Oj Zagoro, lijepa li si. Slavonijo, zlatna ti si. Herceg-Bosno, srce ponosno. Pozdrav Liko, Velebita diko..’ (Posebice mi je drago \u0161to danas s nama ‘biskup Like i Krbave’). To su bili na\u0161i prozbeni, molitveni i zahvalni psalmi poput onih Davidovih: ‘Kad Gospodin vra\u0107a\u0161e su\u017enjeve sionske, bilo nam je ko da snivamo. Me\u0111u poganima tad se govorilo silna im djela u\u010dini Gospodin’.<\/p>\n 2.<\/b> Nemamo povijesnih podataka o tomu kako je Fausta odgajala svoju k\u0107erku Anastaziju. Ali, znamo da ju je dala krstiti jo\u0161 kao dijete, te da joj je usadila u srce ljubav prema Isusu i njegovim prijateljima siromasima. Mala Sto\u0161ija je tako rano ‘nau\u010dila prezirat, rasko\u0161je, bogatstvo i zamamne radosti kako bi se Kristu posvema posvetila’. Proslava njezinoga dana dobra je prigoda ispitati se kakav je na\u0161 odnos prema Isusu Kristu, Otkupitelju i Spasitelju na\u0161emu. Kad se, naime, u punini vremena (Gal 4,4) Isus rodio u obitelji, postao je trajnom ponudom spasenja svakom \u010dovjeku i svakoj obitelji. A svaka obnova zapo\u010dinje i ostvaruje se u temeljnoj zajednici Crkve i naroda, a to je obitelj. U tom vidu mi smo i u ovoj devetnici u \u010dast svete Sto\u0161ije, kao i cijelu godinu usredoto\u010dili na\u0161u pozornost prema obiteljima. A ona obuhva\u0107a obiteljsko zajedni\u0161tvo, moral, odgoj djece i mladih, sakramente i Bo\u017eje zapovijedi. U obitelji se, naime, doga\u0111a i \u017eivi otkupljenje. Jer, “na svoju sliku stvori Bog \u010dovjeka, na sliku Bo\u017eju on ga stvori, mu\u0161ko i \u017eensko stvori ih” (Post 1,27). Nema uzvi\u0161enije definicije o \u010dovjeku od ove koju Biblija navodi. Bog je zamislio i stvorio \u010dovjeka da bude njegova slika, odraz njegove svetosti, mudrosti i ljubavi. A takva bi trebala biti i obitelj.<\/p>\n Da za\u0161titi dostojanstvo ljudske osobe i sa\u010duva obiteljsko zajedni\u0161tvo i dostojanstvo braka i seksualnosti, Bog je izrekao jasna na\u010dela \u017eivota u svojim zapovijedima. Ona \u010duvaju \u010dovjeka i njegovo zajedni\u0161tvo od poni\u017eenja i razaranja. No, budu\u0107i da je \u010dovjek obdaren slobodnom, on mo\u017ee odbaciti Bo\u017eji plan. I to se je dogodilo na po\u010detku ljudske povijesti, a ponavljalo se i ponavlja tijekom pro\u0161losti i sada\u0161njosti. To je drama s kojom se suo\u010dava i suvremeni \u010dovjek i njegova savjest. Kao i na po\u010detku povijesti \u010dovjek je i danas izlo\u017een zavodljivim glasovima Napasnika koji veli: Besmislene su Bo\u017eje zapovijedi. Ljudi, “spalite sveti\u0161ta Bo\u017eja na zemlji” (Ps 74), a to je dostojanstvo \u010dovjeka i obitelji, pa\u00a0 u\u017eivajte i vladajte svijetom. Odbacite Boga i njegove propise pa \u0107ete biti potpuno slobodni! Kako nas je srce boljelo kad smo slu\u0161ali i gledali da nam ru\u0161e na\u0161a ognji\u0161ta i sveti\u0161ta i pale na\u0161e crkve. Plakali smo i snebivali se nad takvim bezakonjem. A kakva se te\u0161ka oskvrnu\u0107a hrama Bo\u017ejega doga\u0111aju po grijehu u samom \u010dovjeku i njegovoj obitelji kad ljudi slu\u0161aju glas Zavodnika. Zato su uvijek aktualne Petrove rije\u010di: \u201eNjemu, koji kao ri\u010du\u0107i lav obilazi koga da pro\u017edre, oduprite se \u010dvrsti u vjeri!\u201c<\/p>\n 3.<\/b> I mi smo danas s pjesmom Sto\u0161ijine himne, koja veli kako je ona ‘obrana Zadra nam rodnoga’,<\/i> do\u0161li pred oltar na kojem \u0107emo slaviti \u017ertvu novoga Saveza. Sto\u0161ija je kao osobita Bo\u017eja izabranica i mu\u010denica u\u0161la u molitvu Prvoga Rimskoga kanona. Vrijeme u kojem je \u017eivjela nije bilo nimalo lako za vjernike. A ona se ba\u0161 u to vrijeme proslavila po vjernosti Kristu Spasitelju, te osobitim djelima ljubavi prema siromasima, posebice u vrijeme te\u0161kih progona kr\u0161\u0107ana za vladavine cara Dioklecijana (284.-305.). Rado je priskakala u pomo\u0107 utamni\u010denima i svima koji su oskudijevali. Posebice nakon smrti svoga mu\u017ea Publija kada je mogla malo vi\u0161e posvetiti brigu kr\u0161\u0107anskoj zajednici u Rimu. Svoja dobra nesebi\u010dno je dijelila siromasima, njegovala bolesne i bodrila klonule.<\/p>\n A to \u0107e posvjedo\u010diti pred prefektom Ilirika Probom koji \u0107e joj predbaciti da ispovijeda vjeru Galilejca, da poma\u017ee utamni\u010dene kr\u0161\u0107ane i da ih u toj vjeri u\u010dvr\u0161\u0107uje. Na sve te prigovore ona bez straha odgovara: ‘Jest, pazila sam ih ko zjenicu oka i ako bi koga uhvatila malodu\u0161nost hrabrila sam ga; ako je tko bio tu\u017ean tje\u0161ila sam ga. Cjelivala sam noge nevoljnima kako izmoreni i iscrpljen ne bi klonuli’. <\/i>Kao nagradu za takva djela osu\u0111ena je na smrt i spaljena na loma\u010di 25. prosinca 304. Poput Isusa, koji je pro\u0161ao zemljom \u010dine\u0107i dobro, Anastazija je shva\u0107ala kako je milosr\u0111e izri\u010daj najuzvi\u0161enije ljubavi prema bli\u017enjemu. Svjesni, bra\u0107o i sestre, \u010dinjenice da nam je sveta Sto\u0161ija izvrstan primjer takvog sebedarja, a uz to uzvi\u0161en ures grada i Nadbiskupije, te mo\u0107na zagovornica kroz dvanaest stolje\u0107a njezine nazo\u010dnosti me\u0111u nama, mi joj i danas zahvalno pjevamo i kli\u010demo: Popjevkom veselom blagdan objavite, Sto\u0161iju bla\u017eenu, Zadrani, \u010dastite. <\/i>Amen!<\/p>\n \u00a0<\/i>Katedrala, 15. sije\u010dnja 2014.<\/p>\n Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"