Poruka za Dan posve\u0107enog \u017eivota 2014. Vije\u0107a Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posve\u0107enog \u017eivota i dru\u017ebe apostolskog \u017eivota i Hrvatske konferencije vi\u0161ih redovni\u010dkih poglavara i poglavarica<\/b><\/p>\n
<\/p>\n
Po\u0161tovane redovnice, redovnici i posve\u0107eni laici, drage sestre i bra\u0107o u Kristu!<\/p>\n
\u00a01. Pontifikat redovni\u010dkoga pape Franje donosi hodo\u010dasni\u010dkoj Crkvi poticaje pred kojima se ne ostaje ravnodu\u0161nim. Premda se osobama posve\u0107enog \u017eivota dosad nije odvi\u0161e obra\u0107ao na izri\u010dit na\u010din, ve\u0107 i njegovo op\u0107enito djelovanje odi\u0161e redovni\u010dkim duhom. Uz to, najavom da \u0107e 2015. godina biti godinom posve\u0107enog \u017eivota Papa daje poruku o va\u017enosti redovni\u0161tva u sada\u0161njem trenutku povijesti Crkve.<\/p>\n
2. Razmi\u0161ljaju\u0107i o Papinim poticajima, primje\u0107ujemo prije svega radosno navije\u0161tanje evan\u0111elja<\/i>, i to svakodnevno, neumorno, primjerom i rije\u010dima, s osobitim naglaskom na rubne, kako je i Isus \u010dinio. U skladu s tim je i prvi ve\u0107i dokument koji je sam pripremao Evangelii Gaudium<\/i> (Radost evan\u0111elja, <\/i>Apostolska pobudnica o navje\u0161taju evan\u0111elja, 24. studenoga 2013. [EG]). Osim toga Papa poziva na ozbiljno duhovno razlu\u010divanje<\/i>, ne boje\u0107i se upozoriti na zastranjenja, \u010desto skrivena i dobro \u00bbza\u0161ti\u0107ena\u00ab pod prividom dobra. Na kraju, Papa donosi i poziva na dono\u0161enje novih odluka<\/i> u Crkvi.<\/p>\n
Ne pokazuju li ove sastavnice (navje\u0161taj<\/i>, razlu\u010divanje<\/i> i odlu\u010divanje<\/i>) da Papa isusovac zapravo cijelu Crkvu uvodi u velike duhovne vje\u017ebe? U njima se naime poduzima navje\u0161taj evan\u0111elja<\/i>, ostvaruje duhovno razlu\u010divanje<\/i> i donose odluke<\/i>. Vjerujemo da je ovogodi\u0161nji Dan posve\u0107enog \u017eivota izuzetna prilika da posve\u0107ene osobe postanu svjesne kako su pozvane hrabro sudjelovati u tim \u00bbduhovnim vje\u017ebama\u00ab i biti prete\u010dama obnove Crkve, koju Papa gotovo nestrpljivo pri\u017eeljkuje (usp. EG 25).<\/p>\n
3. Svi smo pozvani iznova otkriti radost evan\u0111elja<\/i>, radost milosrdne ljubavi Bo\u017eje koja je ve\u0107a od svih na\u0161ih nevjernosti. To se osobito odnosi na one me\u0111u nama koji su postali umorni i tu\u017eni, koje je uhvatio strah ili su zalutali. Poziv je to \u00bbjo\u0161 danas obnoviti svoj osobni susret s Isusom Kristom…\u00ab \u00bbNema razloga zbog kojeg bi netko mogao misliti da taj poziv nije za njega, jer ‘nitko nije isklju\u010den iz radosti koju je Gospodin donio’\u00ab (EG 3). Iznova otkriti evan\u0111elje u kojemu \u00bbradost izbija iz preobilja Isusova Srca\u00ab (EG 5) zna\u010di otkriti poziv Boga ljubavi prepoznaju\u0107i ga u bli\u017enjima, osobito siroma\u0161nima, te odgovoriti na nj, izlaze\u0107i iz sebe da bismo tra\u017eili dobro svih (usp. EG 39). To je ono najva\u017enije, najljep\u0161e i najve\u0107e. To zaslu\u017euje prvenstvo pred svim drugim, osobito pred mno\u0161tvom sporednoga. Tako se \u0161iri \u00bbmiomiris evan\u0111elja\u00ab u nas kao pojedince i u na\u0161e zajednice. Udahnuti tu svje\u017einu i miris Duha Svetoga apsolutni je prioritet, osobito za osobe posve\u0107enog \u017eivota i zajednice koje su po\u010dele \u00bbote\u017eano disati\u00ab.<\/p>\n
4. Smanjeni dotok \u010distog duhovnog zraka zahtijeva ozbiljno razlu\u010divanje, propitivanje svega, uklju\u010duju\u0107i i ono \u0161to se \u010dini dobrim i \u0161to je od mnogih hvaljeno. Papa spominje stanja kao \u0161to su me\u0111usobni sukobi, neplodni pesimizam ili zavodljivo samosa\u017ealjenje i tzv. \u00bbduhovna svjetovnost\u00ab. Mo\u017eda je najte\u017ee upravo ovu potonju, \u00bbduhovnu svjetovnost\u00ab, prepoznati kao napast jer se ona, prema papi Franji, skriva pod prividom pobo\u017enosti i \u010dak ljubavi prema Crkvi, a u stvari je tra\u017eenje ljudske slave i osobnog blagostanja (EG 93). Duhovna svjetovnost posebno se hrani gnozom i neopelagijanizmom. Gnoza bi ozna\u010davala vjeru koja ostaje zatvorena u subjektivnom sklopu spoznaje i iskustva, a neopelagijanizam oslanjanje na vlastite snage i osje\u0107aj nadmo\u0107i zbog izvanjske, prividne savr\u0161enosti. Ni u jednom od tih stavova nema istinskoga zanimanja za Isusa Krista ni za druge, pa se iz toga ra\u0111a elitizam, klerikalizam, volja za mo\u0107u, \u010dinovni\u010dki duh i uznositost. Pritom se odbija bratska opomena, obezvrje\u0111uju oni koji postavljaju pitanja i isti\u010du pogrje\u0161ke drugih. Tra\u017eenje ljudske slave i ekonomske sigurnosti, kao i nerealni projekti, uvjetuju osobe i onesposobljuju ih za prihva\u0107anje kri\u017ea.<\/p>\n
\u00bbU\u017easna je to iskvarenost pod prividom dobra\u00ab (EG 97), \u00bbpuno pogubnija od bilo koje samo moralne svjetovnosti\u00ab (usp. EG 93). Takav stav je suprotan Isusovu Duhu te usmr\u0107uje du\u0161u, osobe i Crkvu (Papa u Asizu 4. listopada 2013.). Dakako da ovakvo hrabro suo\u010davanje s problemima nema svrhu zadr\u017eati se na dijagnozi. Kad se evan\u0111eoskoj radosti isprije\u010de spomenuta zastranjenja, nije dovoljno \u00bbsamo razlu\u010diti poticaje dobroga duha od zloga, nego \u2013 i to je ono odlu\u010duju\u0107e \u2013 izabrati poticaje dobrog duha i odbiti one zloga\u00ab (EG 51).<\/p>\n
5. Zato se Papine \u00bbduhovne vje\u017ebe\u00ab usmjeruju prema odlukama i njihovu provo\u0111enju u djelo. Nebrojeno puta papa Franjo ponovio je poziv da se bez straha odlu\u010dimo izi\u0107i iz zatvorenosti u sebe: \u00bbVi\u0161e od straha da \u0107emo pogrije\u0161iti nadam se da \u0107e nas pokretati strah da se ne zatvorimo u strukture koje nam daju la\u017enu za\u0161titu\u00ab (EG 49). Kamo po\u0107i? Prema Isusu. No zar ve\u0107 nismo uz njega? Ako nas ne poga\u0111a bijeda siromaha, ako ne osjetimo bilo naroda, ako nas ne ranjava njegova rije\u010d i ne nosi njegov Duh \u2015 onda nismo. Izi\u0107i iz sebe podrazumijeva napu\u0161tanje komotnosti i iskorak prema rubnima. Potrebno nam je s nje\u017eno\u0161\u0107u i skrbi dotaknuti Isusovo siroma\u0161no i bolesno tijelo u patnicima. Ako je Papa prepoznao kao Bo\u017eju volju za cijelu Crkvu da ona bude siroma\u0161na i za siroma\u0161ne, koliki je to tek izazov za redovnike, redovnice i sve osobe posve\u0107enog \u017eivota, koji su javnim zavjetima obe\u0107ali nasljedovati siroma\u0161noga Krista! Radi se o ne\u010dem tako jasnom \u0161to nipo\u0161to ne treba komplicirati: \u00bbBojim se da \u0107e i ove rije\u010di ostati samo predmetom kojega komentara bez stvarnog prakti\u010dnog u\u010dinka\u00ab (EG 201), priznaje Papa. Nisu li osobe posve\u0107enog \u017eivota prve pozvane da se to ne dogodi?<\/p>\n
Prihva\u0107anje iznena\u0111uju\u0107e novosti evan\u0111elja i odustajanje od vlastitih shema zna\u010di darivanje svog \u017eivota do mu\u010deni\u0161tva, ali u radosti, ne tra\u017ee\u0107i neprijateljstva; zna\u010di ula\u017eenje u svakida\u0161njicu ljudi nude\u0107i im beskrajno Bo\u017eje milosr\u0111e. O Bogu se ima govoriti u prisnosti s ljudima, u ljubavi i kroz svjedo\u010danstvo, \u010dine\u0107i ga dostupnim, olak\u0161avaju\u0107i pristup sakramentima (EG 47). Pozvani samo na pravo \u00bbpastoralno i misionarsko obra\u0107enje\u00ab (EG 25), pri \u010demu nije dovoljno \u00bbjednostavno upravljati\u00ab, nego je potrebno misionarskim \u017earom o\u017eivljavati strukture, ali i \u00bbsuditi\u00ab strukturama (usp. EG 26) ako gu\u0161e radost evan\u0111elja, ne boje\u0107i se \u010dak ni njihova uru\u0161avanja. U tom odlu\u010dnom procesu (usp. EG 30) potrebno je obnoviti ne tek ne\u0161to, nego sve: obi\u010daje, stilove, dnevni raspored, na\u010din komunikacije. U svemu kriterij mora postati evangelizacija, a ne samoodr\u017eanje, odri\u010du\u0107i se komotnog kriterija \u00bbtako se uvijek radilo\u00ab (EG 33). Valja se osloboditi obi\u010daja koji nisu izravno vezani uz sr\u017e evan\u0111elja, prisje\u0107aju\u0107i se da su \u00bbodredbe koje je Krist dao vrlo malobrojne\u00ab (EG 43) i da je u izvanjskom djelovanju milosr\u0111e najve\u0107e od svih kreposti (EG 37). Na taj na\u010din na\u0161e srce postaje misionarsko (EG 45).<\/p>\n
6. Ako se na Papine poticaje gleda povr\u0161no, mo\u017ee se ostati zate\u010den, pa \u010dak i zbunjen. Ako ih se pak gleda iz srca evan\u0111elja, mo\u017ee ih se prihvatiti s povjerenjem, hrabro\u0161\u0107u i rado\u0161\u0107u jer one i danas, jednako kao prije dva tisu\u0107lje\u0107a, nude puno novoga i osloba\u0111aju\u0107eg.<\/p>\n
Ovu novost i oslobo\u0111enje mo\u017ee osjetiti i Crkva u na\u0161oj domovini koja u aktualnom trenutku trpi razne kritike, pa i \u017eestoke napadaje. Ne ulaze\u0107i u motive pojedinaca ili skupina, \u017eelimo se pitati nije li u kritici prema Crkvi prisutna i iskrena \u017eelja na\u0161ih sugra\u0111ana da budemo autenti\u010dniji? Nije li tajna privla\u010dnosti pape Franje upravo u onom evan\u0111eoskom, redovni\u010dkom duhu kojega su ljudi \u017eeljni?<\/p>\n
Redovnici mogu i trebaju biti prete\u010de obnove Crkve. Samo ako ne dopustimo da nam se ukradu radost evangelizacije, radost nade, radost zajednice, radost bratske ljubavi i naposljetku \u2015 radost evan\u0111elja, bit \u0107emo sposobni, koliko god nas to stajalo, za iskorak i duboku obnovu, koja je sposobna dovesti do na\u0161e preobrazbe, a po nama i do preobrazbe na\u0161ih zajednica. Krist je ve\u0107 platio svu cijenu obnove za nas. Zagledani u njega, jedini smisao na\u0161eg posve\u0107enog \u017eivota, i mi mo\u017eemo dati svoj obol.<\/p>\n
7. Predragocjena pomo\u0107 na tom putu je Marija, na\u0161a majka u redu spasenja, kojoj su posebno posve\u0107ene osobe srodne u otajstvenim zarukama s Rije\u010dju Bo\u017ejom i dono\u0161enju na svijet samoga Krista (usp. EG 285). Od Marije mo\u017eemo nau\u010diti revolucionarnu snagu nje\u017enosti i poniznosti koja \u0107e preobra\u017eavati na\u0161a srca i na\u0161e zajednice kako bi Crkva sve vi\u0161e postajala ozra\u010djem gostoljubivosti i okriljem ra\u0111anja jednoga novog svijeta (usp. EG 288).<\/p>\n
S ovim mislima u srcu, \u017eelimo vam blagoslovljen Dan posve\u0107enoga \u017eivota!<\/p>\n
Na spomendan sv. Franje Sale\u0161kog, 24. sije\u010dnja 2014.<\/p>\n
U ime Vije\u0107a Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posve\u0107enoga \u017eivota i dru\u017ebe apostolskoga \u017eivota:<\/p>\n
msgr. Mate Uzini\u0107, predsjednik<\/p>\n
U ime Hrvatske konferencije vi\u0161ih redovni\u010dkih poglavara i poglavarica:<\/p>\n
o. Vinko Mami\u0107, predsjednik<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"