{"id":11261,"date":"2013-11-25T13:58:27","date_gmt":"2013-11-25T12:58:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=11261"},"modified":"2013-11-25T13:58:27","modified_gmt":"2013-11-25T12:58:27","slug":"dakonsko-redenje-zvonimira-mikulica-propovijed-mons-zelimira-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=11261","title":{"rendered":"\u0110AKONSKO RE\u0110ENJE ZVONIMIRA MIKULI\u0106A – PROPOVIJED MONS. \u017dELIMIRA PULJI\u0106A"},"content":{"rendered":"

\"PB244215\"<\/a>1.<\/b> Prisustvujemo sakramentu \u0111akonskog re\u0111enja Zvonimira Mikuli\u0107a. Obi\u010dno sakramente dijelimo u tri skupine: oni koji nas uvode u puninu \u017eivota s Kristom (kr\u0161tenje, euharistija i potvrda), zatim sakramenti koji nas ozdravljaju (pomirenje i bolesni\u010dko pomazanje), te sakramenti koji su u slu\u017ebi kr\u0161\u0107anske zajednice (\u017eenidba i svet Red). Svim sakramentima je zajedni\u010dko da ih je ustanovio sam Gospodin Isus i da im je dao spasiteljski sadr\u017eaj. Poslije uza\u0161a\u0161\u0107a na nebo Isus vi\u0161e nije dohvatljiv ljudskim osjetilima. Ni apostoli ga vi\u0161e nisu vidjeli svojim o\u010dima. A ipak oni \u0107e svjedo\u010diti za njega, propovijedati i darivati ga u vidljivim znakovima njegove nevidljive prisutnosti, upravo po sakramentima. Rije\u010d ‘sakrament’ zna\u010di ‘sveta tajna’, ‘otajstvo’. Kad s drugima komuniciramo imamo prepoznatljive znakove, ali i neizgovorene tajne. Poklonjeni buket cvije\u0107a, napr. nije ljubav. Ali, ona se u tom poklonu izri\u010de i otkriva. Trobojnica s grbom nije Hrvatska. Ali, ona se u tom znaku otkriva, a njezini se \u017eitelji po grbu i zastavi prepoznaju.<\/p>\n

I Bog ima svojih ‘tajni’ i svojih znakova. On se po njima prepoznaje i izri\u010de. Boga nitko nikada nije vidio. Nedohvatljiv je \u010dovjeku i neizreciv. Njegovu ‘otajstvenu’ prisutnost i misti\u010dnost prepoznajemo u ‘\u010dudesnim djelima’ spasenja i oslobo\u0111enja. Pisac knjige Hebrejima to ovako slikovito opisuje: ‘Vi\u0161e puta i na vi\u0161e na\u010dina Bog neko\u0107 govora\u0161e ocima po prorocima: kona\u010dno, u ove dane, progovori nama u Sinu’<\/i> (Heb1, 1-2). A njegov Sin ostade me\u0111u nama trajno prisutan u darovima svetih sakramenata.<\/p>\n

2. <\/b>Od svojih po\u010detaka Crkva je dijelila svete Redove onima koji su slu\u017eili zajednici kao njezini predvodnici, u\u010ditelji i pastiri. Sveti Red \u0111akonata, <\/b>koji \u0107u doskora podijeliti Zvonimiru Mikuli\u0107u, prvi je stupanj sakramenta svetoga Reda. A o\u010dituje se u trostrukoj slu\u017ebi: U slu\u017ebi Rije\u010di, u slu\u017ebi oltara, te u slu\u017ebi ljubavi. A da bi to na\u0161 kandidat mogao \u010diniti nepodijeljena srca, on \u0107e danas javno odabrati stale\u017e celibata radi nebeskog kraljevstva. Uz to \u0107e obe\u0107ati da \u0107e \u010duvati i razvijati duh molitve, obdr\u017eavati bogoslu\u017eje \u010dasova, te moliti za Crkvu i \u010ditav svijet, te uz to obe\u0107ati meni i mojim nasljednicima po\u0161tovanje i poslu\u0161nost. Crkva, naime, nije ni samoupravna zajednica ni demokratsko dru\u0161tvo u kojem se zakoni i propisi izglasavaju mehanizmom ve\u0107ine. Ona je zajednica vjernih Isusovih u\u010denika koja je od Isusa primila unutarnji hijerarhijski ustroj s progla\u0161enim ustavom na Gori bla\u017eenstava. \u0110akon, stoga, tijekom obreda stavlja svoje u moje ruke i prihva\u0107a takvo ure\u0111enje, te bez uvjetovanja obe\u0107ava po\u0161tovanje i poslu\u0161nost. Ne samo meni, nego i mojim nasljednicima. Ne samo za jedan dan, jednu godinu ili odre\u0111eno vrijeme, nego do smrti. U poslu\u0161nosti i celibatu do konca \u017eivota. Otajstvo je to veliko, rekao bi sv. Pavao. Razmi\u0161ljaju\u0107i o tom otajstvu Majka Terezija je u jednom nagovoru sve\u0107enicima izme\u0111u ostalog rekla: ‘Sve\u0107eni\u010dki celibat je sposobnost prihvatiti taj Bo\u017eji dar i izbor, pa staviti svoju ruku u Marijinu da nas vodi k Isusu.. Uvijek budi blizu Marije i moli je neka ti dane njezino srce \u010disto i puno ljubavi i poniznosti kako bi bio kadar dijeliti ga drugima u kruhu \u017eivota. I ljubi Isusa onako kako ga je ona ljubila’. (Majka Terezija, Sve\u0107eni\u010dki celibat – Znak Kristove ljubavi)<\/p>\n

\"PB244028\"<\/a>3.<\/b> Ovo re\u0111enje odvija se uz svetkovinu Krista Kralja kojeg Crkva slavi koncem studenoga. \u0160to to zna\u010di kad ka\u017eemo Isus je na\u0161 kralj, i kakvo je njegovo kraljevstvo? U povijesti Izraela \u010ditamo kako su kraljevi bili uvo\u0111eni u slu\u017ebu sve\u010danim pomazivanjem, a to je zna\u010dilo kako su posve\u0107eni u Bo\u017eje ime upravljati izabranim narodom. U kr\u0161\u0107anskoj tradiciji kraljevi su bili krunjeni vjerskim obredom, pa je blagoslovom krune bila blagoslovljena njihova slu\u017eba za op\u0107e dobro naroda. A kraljevsku vlast imali su obavljati sa svije\u0161\u0107u odgovornosti pred Bogom, te biti pravedni za\u0161titnici onih kojima je trebala za\u0161tita. Isticalo se tako\u0111er da \u0107e i oni Bogu polagati ra\u010dun o tomu kako su upravljali povjerenim kraljevstvom.<\/p>\n

Na na\u0161oj dalekovidnici svojevremeno smo imali prigodu pratiti emisiju ‘Hrvatskih kraljeva’ u kojoj je re\u017eiser slikom i rije\u010dju govorio o zna\u010denju i ulozi kraljeva u na\u0161oj povijesti. Smisao kraljevske vlasti posebice je lijepo opisan u zavjernici hrvatskog kralja Dimitrija-Zvonimira kojega je krunio papinski legat Gebizon 1076. Godine u crkvi sv. Petra u Solinu. U toj zavjernici pi\u0161e: \u00abJa, Dimitrije, koji se zovem i Zvonimir, obvezujem se da \u0107u krojiti pravdu … \u0161tititi siromahe, udovice i siro\u010dad, odrediti zakonito vjen\u010danje prstenovanjem sve\u0107eni\u010dkim blagoslovom, a sklopljenu (\u017eenidbu) ne\u0107u dopustiti da se razrije\u0161i. Protivit \u0107u se prodavanju ljudi, te \u0107u Bo\u017ejom voljom biti pravedan u svemu ..\u00bb (Juraj Kocijani\u0107: Pape i hrvatski narod<\/i>, Zagreb 1998., str. 261)<\/p>\n

4. <\/b>\u00a0Okupljeni danas na svetkovinu Krista Kralja u ovoj prvostolnici molit \u0107emo usrdno i \u017earko neka na\u0161i sve\u0107enici i redovnici budu vjerni i odani slu\u017ebenici njezinog Sina. Osobito \u0107emo moliti svetog Kr\u0161evana i druge na\u0161e zadarske svece i za\u0161titnike neka dana\u0161njeg re\u0111enika Zvonimira obdari darovima poniznosti, postojanosti, vjernosti i pouzdanja u Boga. Neka poniznim srcem poput Marije ponavlja: ‘Evo, slu\u017ebenika Gospodnjeg. Govori Gospodine, sluga Tvoj slu\u0161a! Neka postojanim duhom dadne do znanja svakomu kako ne\u0107e biti dvorjanin koji se dodvorava ljudima, a niti trstike koju razni vjetrovi ljuljaju kamo ho\u0107e, ve\u0107 poput Ivana Krstitelja proro\u010dki navjestitelji Bo\u017ejega kraljevstva, te poput na\u0161ega kralja Zvonimira \u00a0‘za\u0161titnik siromaha, udovice i siro\u010dadi’. Neka vjerom koju je primio od oca Petra i majke Mice, te s povjerenjem u Onoga koji ga je pozvao trajno s bla\u017eenim Stepincem ponavlja: U Tebe sam se Gospodine pouzdao!<\/p>\n

Sudjelujmo, dakle, sabrano i radosno s molitvom i pjesmom u ovom \u00a0svetom obredu otajstva \u0111akonskog re\u0111enja. Molimo Gospodina neka do kraja izvede ono \u0161to je zapo\u010deo na njegovom kr\u0161tenju, kako bi ‘hitaju\u0107i Njemu ususret jednog dana zaslu\u017eio \u010duti i poziv: ‘Dobro valjani i vjerni slugo, u\u0111i u veselje Gospodara svoga’. Obilovala u njemu svaka vrsta krjeposti i neporo\u010dno obdr\u017eavanje duhovne stege, te svjedo\u010danstvom dobre savjesti ustrajao nepokolebivo uz Krista Gospodina na\u0161ega. Amen.<\/p>\n

\u00a0***
\n<\/b><\/p>\n

Roditelji Zvonimira Mikuli\u0107a:\u00a0 <\/b>Otac Petar i majka Mica ro\u0111. Erli\u0107; bra\u0107a: \u0160ime i Ivan; i sestre: Lucija, Katarina, Marica i Tereza<\/p>\n

mons. \u017delimir Pulji\u0107<\/p>\n

zadarski nadbiskup<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

1. Prisustvujemo sakramentu \u0111akonskog re\u0111enja Zvonimira Mikuli\u0107a. Obi\u010dno sakramente dijelimo u tri skupine: oni koji nas uvode u puninu \u017eivota …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11261"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11261"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11261\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11264,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11261\/revisions\/11264"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11261"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11261"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11261"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}