1.<\/b> Na dana\u0161nji veliki blagdan, kojeg su na\u0161i stari zvali ‘prvim Bo\u017ei\u0107em’, \u010duli smo lijepe biblijske tekstove koji su vezani uz organ vida, uz o\u010di na\u0161e. Prva re\u010denica knjige Otkrivenja zapo\u010dinje: ‘Ja Ivan vidjeh’, a prva re\u010denica drugog \u010ditanja iz prve Ivanove poslanice glasi: ‘Gledajte, koliku nam je ljubav darovao Otac; djeca se Bo\u017eja zovemo i jesmo’. <\/i>Matejevo pak evan\u0111elje pripovijeda kako ‘Isus uzi\u0111e na goru ugledav\u0161i mno\u0161tvo’. Gledati i vidjeti upu\u0107uje na ne\u0161to ispred nas, na budu\u0107nost, na ne\u0161to \u0161to nas usmjerava prema Bogu, nebu i budu\u0107nosti. Lak\u0161e je, naime, izdr\u017eavati patnje sada\u0161njosti, koje nisu ni male, ni lake, a ni bezazlene, kad imamo o\u010di koje s povjerenjem gledaju u budu\u0107nost.<\/p>\n
I kao \u0161to na Bo\u017ei\u0107 pru\u017eamo ruke i \u010destitamo jedni drugima jer je Bog k nama do\u0161ao, tako bismo mogli i na blagdan Svih svetih jer to je blagdan Crkve nebeske i zemaljske. Njime se slavi uzlazak u nebo onog silnog mno\u0161tva ope\u010da\u0107enih, kako ih Ivan opisuje; veliki broj ljudi odjevenih sveto\u0161\u0107u, ure\u0161enih milo\u0161\u0107u i uz\u00addignutih u sfere Bo\u017eje i nebeske. I kao \u0161to je Bo\u017ei\u0107 po\u010detak Bo\u017ejeg \u017eivota na zemlji, svetkovina Svih Svetih najavljuje sve\u010dani kraj brojnih osoba koje je Duh Bo\u017eji pomilovao i odabrao pa se mogu sinovima i k\u0107erima Bo\u017ejim zvati! Zato nam dana\u0161nja liturgija \u010ditanja otvara knjigu budu\u0107nosti, Ivanovo Otkrivenje, kako bismo o\u010dima\u00a0 du\u0161e znali \u017eivjeti za budu\u0107nost. A ona je u nama zapo\u010dela i traje po sakramentima koje primamo. \u010covjekov \u017eivot, naime, nije zatvoren. Njegov se smisao ne rje\u0161ava na popri\u0161tima zemlje i u granicama povijesti. On cijelim svojim bi\u0107em neodoljivo te\u017ei naprijed, izvan i iznad granica prostora i vremena.<\/p>\n
2. <\/b>Svi Sveti su svetkovina koja nas na to upu\u0107uje; izvan i iznad granica prostora i vremena. To je dan na\u0161e budu\u0107nosti koja zapo\u010dinje ve\u0107 danas, u na\u0161oj sada\u0161njosti. Jer, Gospodin nam ve\u0107 sada daruje svoju ljubav i \u010dini nas svojom dragom djecom. Zbog toga smo okrenuti prema svetima <\/b>i posve\u0107enima; usmjereni prema nebu i nebeskom svijetu. Tamo je, naime, na\u0161a Domovina i mjesto koje nam nitko oduzeti ne mo\u017ee. Jedino ga sami mo\u017eemo proigrati, ili ne daj Bo\u017ee odre\u0107i ga se. U tom vidu dana\u0161nja svetkovina \u017eeli nas osokoliti, ohrabriti, podr\u017eati da ne klonemo na putu prema svojoj Domovini. A sveti tekstovi koje smo \u010duli otvaraju nam smisao dana\u0161nje svetkovine. Ivan apos\u00adtol, koji je napisao prva dva biblijska \u010ditanja, imao je sre\u0107u vidjeti i okusiti nebeske \u010dari. Tko pak jednom osjeti, makar i u mislima, ljepotu nebeskih visina taj \u0107e se truditi i ovu zemlju u\u010diniti predvor\u00adjem neba. Iz tih ‘visina’, naime, druk\u010dije izgledaju svagdanje nizine. I druk\u010dije se u njima \u017eivi.<\/p>\n
Ovo je blagdan zajedni\u0161tva svih: i onih koji su ve\u0107 stigli k svome cilju, kao i onih u \u010distili\u0161tu koji su u fazi priprave za sve\u010dani ulazak u nebeske dvore. No, ovo je blagdan i nas koji smo na putu prema nebu. Ovo je svetkovina svih koji su do\u0161li \u010duti Isusov govor bla\u017eenstava na Gori. A ona su temelj ne\u010dega novoga: Nove kr\u0161\u0107anske civilizacije, evan\u0111eoske humanosti, ljudske, obiteljske i socijalne sre\u0107e. Ne\u0161to \u0161to nam je danas najpotrebnije i najaktualnije. Istina, obrisi takve civilizacije \u010desto su neprepoznatljivi u okru\u017eenju u kojem vlada logika zavisti, ogovaranja, mr\u017enje i nasilja. Zbog toga Isus \u017eeli na\u0161e suvremene probleme rje\u0161avati dobrotom, a ne zlo\u0107om, oru\u017ejem istine i snagom duha, a ne nasiljem. ‘Logikom bla\u017eenstava’ on \u017eeli prekinuti spiralu osvete, te zlo pobje\u0111ivati dobrotom i ljubavlju. Tom je strategijom nastupio i po\u010deo osvajati mase. Ni na koga nije potego ni ma\u010da, ni bi\u010da. Nikoga nije kleo i zastra\u0161ivao. Narod mu je hrlio i govorio kako ‘jo\u0161 nitko nije tako govorio’ i tako radio.<\/p>\n
3.<\/b> Providnost nam je udijelila, bra\u0107o i sestre, da u ovoj Godini vjere budemo svjedocima takve Bo\u017eje civilizacije milosti, dobrote, pravde, milosr\u0111a, krotkosti i mira. Svjesni smo velikoga O\u010devoga dara \u0161to se ve\u0107 od na\u0161ega kr\u0161tenja ‘djecom Bo\u017ejom mo\u017eemo zvati, a jo\u0161 se nije o\u010ditovalo \u0161to \u0107emo biti’ (1 Iv 3,2). Svetkovina Svih Svetih podsje\u0107a nas na to na\u0161e uro\u0111eno dostojanstvo, kao i na sve koji su Isusov zakon prihvatili, usvojili i vr\u0161ili. Ona nam pripovijeda o mno\u0161tvu onih iz Otkrivenja koji su ve\u0107 stigli ‘pred prijestolje Jaganjca, odjeveni u bijele haljine, s palmama u rukama’. Njih se danas spominjemo i njima se posebice molimo. Sje\u0107amo se danas i svih du\u0161a u \u010distili\u0161tu koji su u fazi priprave za sve\u010dani ulazak u nebeske dvore. A mislimo i na sve Isusove sljedbenike diljem svijeta koji se bore i trude usvajati njegove zakone i ustavne odredbe opisane u dana\u0161njem govoru bla\u017eenstava.<\/p>\n
I dok razmi\u0161ljamo kako je lijepo na\u0107i se u dru\u0161tvu Isusovih slu\u0161atelja, ‘umije\u0161ajmo se u duhu u zbor patrijarha, proroka, vije\u0107e apostola, me\u0111u brojne \u010dete mu\u010denika, u dru\u0161tvo ispovjedalaca i djevica, u zajedni\u0161tvo svih svetih, kako slikovito pi\u0161e sveti Bernard u dana\u0161njoj Slu\u017ebi \u010ditanja i poziva: ‘Po\u017eurimo onima koji nas \u010dekaju i \u017eelimo one koji nas \u017eele’ (Govor 2, 5\/1968\/, 364). A kad se ve\u010deras ili sutra u ti\u0161ini i sabranosti budemo kri\u017eali nad grobovima svojih milih i dragih, na kojima \u0107e izgarati uljanice i svije\u0107e na\u0161e zahvalnosti, priklju\u010dimo se molitvom i srcem u duhu onom silnom mno\u0161tvu spa\u0161enih (iz Otkrivenja) koje pada ni\u010dice pred prijestoljem Svevi\u0161njega, pa zapjevajmo skupa s njima: ‘Blagoslov i slava, mudrost i zahvalnica, \u010dast, mo\u0107 i snaga Bogu na\u0161emu, u vijeke vjekova. Amen!’ (Otkr 7,9)<\/p>\n
\u00a0Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n
Zadar, 1. studenoga 2013.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"