Donosimo cjelovit intervju s papom Franjom za isusova\u010dki \u010dasopis “La Civilt\u00e0 Cattolica” u tri dijela. Autor intervjua je Antonio Spadaro, DI.<\/p>\n
Dom svete Marte, ponedjeljak 19. kolovoza, 9.50 sati<\/p>\n
\u00a0Ponedjeljak, 19. kolovoza. Papa Franjo mi je zakazao termin u 10 sati u Domu svete Marte. Ali ja sam od svog oca naslijedio potrebu uvijek do\u0107i ranije. Osobe koje su me do\u010dekale, smjestile su me u jednu malenu prostoriju. \u010cekanje je trajalo kratko i nakon nekoliko minuta otpratili su me do dizala. Imao sam dvije minute vremena prisjetiti se kad se u Lisabonu, na sastanku urednika nekoliko \u010dasopisa Dru\u017ebe Isusove, pojavio prijedlog da svi zajedno objavimo intervju s Papom. Razgovarao sam s drugim urednicima, pripremaju\u0107i nekoliko pitanja koja bi predstavljala zajedni\u010dki interes. Izlazim iz dizala i vidim da me Papa ve\u0107 \u010deka na vratima. Zapravo, imao sam ugodan dojam da nisam ni pro\u0161ao kroz vrata.<\/p>\n
\u00a0Ulazim u njegovu sobu i Papa me smje\u0161ta u naslonja\u010d. On je sjeo na vi\u0161i i tvr\u0111i stolac zbog problema s kralje\u017enicom. Prostorija je jednostavna, skromna. Radni prostor na pisa\u0107em stolu je malen. Dirnut sam jednostavno\u0161\u0107u ne samo namje\u0161taja, nego i stvari. Malo knjiga, malo papira, malo predmeta. Me\u0111u njima slika sv. Franje, kip Na\u0161e Gospe od Luj\u00e1na, za\u0161titnice Argentine, raspelo i kip usnulog sv. Josipa, vrlo sli\u010dan onom kakvog sam vidio u njegovoj sobi kao rektora i provincijala u Colegio M\u00e1ximo di San Miguel. Bergogliova duhovnost nije sastavljena od \u00abuskla\u0111enih energija\u00bb, kako bi ih on nazvao, nego od ljudskih lica: Krist, sv. Franjo, sv. Josip, Marija.<\/p>\n
\u00a0Papa me do\u010dekao s osmijehom koji je ve\u0107 vi\u0161e puta obi\u0161ao svijet i koji otvara srca. Po\u010deli smo razgovarati o mnogim stvarima, ali prije svega o njegovom putu u Brazil. Papa ga smatra istinskom milo\u0161\u0107u. Pitam ga je li se odmorio. Ka\u017ee mi da jest, da je dobro, ali posebno da je Svjetski dan mladih za njega bilo jedno \u00abotajstvo\u00bb. Ka\u017ee mi da nikad nije bio naviknut govoriti tolikim ljudima: \u00abMogu gledati pojedine osobe, jednu po jednu, na osoban na\u010din u\u0107i u kontakt s onim koga imam pred sobom. Nisam naviknut na mase\u00bb. Ka\u017eem mu da je istina i da se vidi i da to poga\u0111a sve. Vidi se da, kad je me\u0111u ljudima, njegove o\u010di se u stvarnosti zaustavljaju na pojedincima. Potom televizijske kamere prikazuju slike i svi ih mogu vidjeti, ali tako se on mo\u017ee osje\u0107ati slobodnim ostati u izravnom kontaktu, barem o\u010dima, s onim tko se nalazi pred njim. \u010cini mi se zadovoljan zbog toga, tj. da mo\u017ee biti ono \u0161to jest, da ne mora mijenjati svoj redovni na\u010din komuniciranja s drugima, kao i onda kad pred sobom ima milijun osoba, kao \u0161to se dogodilo na pla\u017ei na Copacabani.<\/p>\n
\u00a0Prije nego sam uklju\u010dio diktafon, razgovarali smo i o drugim stvarima. Komentiraju\u0107i jedan moj tekst, otkriva da su mu dva francuska suvremena mislioca koje preferira – Henri de Lubac i Michel de Certeau. Pri\u010dam mu i neke osobnije stvari. I on mi govori o sebi, a posebno o svom izboru za Papu. Ka\u017ee mi da kad je postao svjestan opasnosti da \u0107e biti izabran, u srijedu 13. o\u017eujka, za ru\u010dkom osjetio je da se na njega spustio dubok i neobja\u0161njiv mir te nutarnja utjeha zajedno s potpunim mrakom, dubokom tamom nad svim ostalim. I ti su ga osje\u0107aji pratili sve do izbora.<\/p>\n
\u00a0Zapravo bih nastavio tako prisno razgovarati jo\u0161 dugo, ali uzimam papire s nekoliko pitanja koja sam pribilje\u017eio i uklju\u010dujem diktafon. Prije svega mu zahvaljujem u ime svih urednika isusova\u010dkih \u010dasopisa koji \u0107e objaviti ovaj intervju.<\/p>\n
\u00a0Neposredno prije audijencije koju je podijelio isusovcima iz “Civilt\u00e0 Cattolica” 14. lipnja, Papa mi je govorio o svojoj velikoj te\u0161ko\u0107i prilikom davanja intervjua. Rekao mi je da vi\u0161e voli razmi\u0161ljati nego davati odgovore \u201eiz rukava\u201c. Osje\u0107a da mu pravi odgovori dolaze nakon \u0161to je dao prvi odgovor: \u00abNisam prepoznavao samog sebe kad sam na letu iz Rio de Janeira odgovarao novinarima koji su mi postavljali pitanja\u00bb, ka\u017ee mi. Ali istina je: u ovom intervjuu vi\u0161e puta Papa se osje\u0107ao slobodnim prekinuti ono \u0161to je govorio odgovaraju\u0107i na jedno pitanje, da bi dodao ne\u0161to na prethodno. Razgovarati s papom Franjom zapravo je neka vrsta vulkanskog protoka ideja koje su me\u0111usobno povezane. \u010cak uzeti bilje\u0161ke stvara mi neugodan osje\u0107aj prekinuti \u017eivahan dijalog. Jasno je da je papa Franjo vi\u0161e naviknut na razgovor nego li na predavanje.<\/p>\n
\u00a0Tko je Jorge Mario Bergoglio?<\/p>\n
\u00a0Imam spremno pitanje, ali odlu\u010dujem ne slijediti shemu koju sam si zadao, te ga pitam pomalo iznenada: \u00abTko je Jorge Mario Bergoglio?\u00bb. Papa me promatra u ti\u0161ini. Pitam ga je li to pitanje koje mu je dopu\u0161teno postaviti\u2026 Daje znak glavom da prihva\u0107a pitanje te mi ka\u017ee:<\/p>\n
\u00a0\u00abNe znam koja bi mogla biti najispravnija definicija\u2026 Ja sam grje\u0161nik. To je najispravnija definicija. I nije to na\u010din izra\u017eavanja, knji\u017eevni \u017eanr. Ja sam grje\u0161nik\u00bb.<\/p>\n
\u00a0Papa nastavlja promi\u0161ljati, iznena\u0111en, kao da nije o\u010dekivao to pitanje, kao da je prisiljen na dodatno promi\u0161ljanje.<\/p>\n
\u00a0\u00abDa, mo\u017eda mogu re\u0107i da sam pomalo lukav, znam se snalaziti, ali istina je da sam i pomalo naivan. Da, ali najbolja sinteza, ona koja mi najvi\u0161e dolazi iznutra i koju osje\u0107am da je najistinitija, je upravo ova: \u201cJa sam grje\u0161nik kojega je Gospodin pogledao\u201d\u00bb. I ponavlja: \u00abJa sam jedan kojega je Gospodin pogledao. Moje geslo Miserando atque eligendo uvijek sam osje\u0107ao kao vrlo ispravno za mene\u00bb.<\/p>\n
\u00a0Geslo pape Franje preuzeto je iz Homilija svetog Bede \u010casnog, koji, komentiraju\u0107i evan\u0111eosku zgodu poziva sv. Mateja, pi\u0161e: \u00abVidje Isus jednog carinika i budu\u0107i ga pogleda osje\u0107ajem ljubavi te ga odabra, re\u010de mu: Slijedi me\u00bb.<\/p>\n
\u00a0I dodaje: \u00ab\u010cini mi se da se latinski gerundiv ‘miserando’ (op. prev. – smilova mu se) ne mo\u017ee prevesti ni na talijanski ni na \u0161panjolski. Svi\u0111a mi se prevesti ga jednim drugim gerundivom koji ne postoji: ‘misericordiando’ (op. prev. – milosrdan je prema njemu)\u00bb.<\/p>\n
\u00a0Papa Franjo nastavlja u svom promi\u0161ljanju i ka\u017ee mi, napraviv\u0161i skok kojem u tom trenutku ne razumijem smisao:<\/p>\n
\u00a0\u00abJa ne poznajem Rim. Poznajem malo stvari. Me\u0111u njima Svetu Mariju Veliku: uvijek sam tamo i\u0161ao\u00bb. Smijem se i ka\u017ee mu: \u00abTo smo svi jako dobro razumjeli, Sveti O\u010de!\u00bb. \u00abEvo da, \u2014 nastavlja Papa \u2014, poznajem Svetu Mariju Veliku, sv. Petra\u2026 ali dolaze\u0107i u Rim uvijek sam stanovao u Via della Scrofa. Od tamo sam \u010desto posje\u0107ivao crkvu San Luigi dei Francesi, i tako sam odlazio razmatrati Caravaggiovu sliku o pozivu sv. Mateja\u00bb. Po\u010dinjem naga\u0111ati \u0161to mi Papa \u017eeli re\u0107i.<\/p>\n
\u00a0\u00abOnaj Isusov prst tako\u2026 prema Mateju. Takav sam ja. Tako se osje\u0107am. Poput Mateja\u00bb. I tu Papa postaje odlu\u010dan, kao da je shvatio sliku o sebi koju je tra\u017eio: \u00abMatejeva gesta me poga\u0111a: zgrabi svoj novac, kao da ka\u017ee: \u201cNe, ne mene! Ne, taj novac je moj!\u201d. Evo, to sam ja: \u201cGrje\u0161nik kojemu je Gospodin upravio svoje o\u010di\u201d. I to je ono \u0161to sam rekao kad su me pitali prihva\u0107am li izbor za Prvosve\u0107enika\u00bb.<\/p>\n
\u00a0Tada pro\u0161apta: \u00abPeccator sum, sed super misericordia et infinita patientia Domini nostri Jesu Christi confisus et in spiritu penitentiae accepto\u00bb (\u201eGrje\u0161nik sam, ali pouzdaju\u0107i se milosr\u0111e i beskrajno strpljenje Gospodina na\u0161ega Isusa Krista i u duhu pokore prihva\u0107am\u201c).<\/p>\n
\u00a0Za\u0161to je postao isusovcem?<\/p>\n
\u00a0Razumijem da ova formula prihva\u0107anja za papu Franju predstavlja i osobnu iskaznicu. Nije bilo potrebno ni\u0161ta drugo dodati. Nastavljam s onim \u0161to sam odabrao kao prvo pitanje: \u00abSveti O\u010de, \u0161to Vas je potaklo da izaberete u\u0107i u Dru\u017ebu Isusovu? \u0160to Vas je dirnulo u isusova\u010dkom Redu?\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abJa sam \u017eelio ne\u0161to vi\u0161e. Ali nisam znao \u0161to. U\u0161ao sam u sjemeni\u0161te. Dominikanci su mi se svi\u0111ali i imao sam prijatelje dominikance. Ali onda sam odabrao Dru\u017ebu, koju sam dobro upoznao jer je sjemeni\u0161te bilo povjereno isusovcima. Kod Dru\u017ebe su me pogodile tri stvari: misijski rad, zajednica i disciplina. To je \u010dudno, jer sam nediscipliniran ro\u0111en, ro\u0111en, ro\u0111en. Ali njihova disciplina, na\u010din organiziranja vremena, duboko su me pogodili. A onda uistinu temeljna stvar za mene je zajednica. Uvijek sam tra\u017eio zajednicu. Nisam se vidio kao samog sve\u0107enika: potrebna mi je zajednica. I to se razumije iz \u010dinjenice \u0161to sam ovdje u Sv. Marti: kad sam bio izabran, \u017edrijebom je odlu\u010deno da stanujem u sobi 207. Ova gdje smo sada je bila soba za goste. Izabrao sam \u017eivjeti ovdje, u sobi 201, jer kad sam u\u0161ao u posjed papinskog stana, u sebi sam jasno osjetio \u201ene\u201c. Papinski stan u Apostolskoj pala\u010di nije rasko\u0161an. Star je, ure\u0111en s dobrim ukusom i velik, ali ne rasko\u0161an. Ali na kraju je poput lijevka okrenutog naopako. Velik je i prostran, ali ulaz je stvarno uzak. Ulazi se na kapaljku, a ja bez ljudi ne mogu \u017eivjeti. Potrebno mi je \u017eivjeti moj \u017eivot zajedno s drugima\u00bb.<\/p>\n
\u00a0Dok Papa govori o misijama i zajednici, na pamet mi dolaze svi oni dokumenti Dru\u017ebe Isusove u kojima se govori o \u00abzajednici za misije\u00bb i nalazim ih u njegovim rije\u010dima.<\/p>\n
\u00a0\u0160to za jednog isusovca zna\u010di biti Papa?<\/p>\n
\u00a0\u017delim nastaviti na toj liniji i postavljam Papi pitanje polaze\u0107i od \u010dinjenice da je on prvi isusovac koji je izabran za rimskog Biskupa: \u00abKako \u010ditate slu\u017eenje sveop\u0107oj Crkvi koje ste pozvani vr\u0161iti u svjetlu ignacijanske duhovnosti? \u0160to za jednog isusovca zna\u010di biti izabran za Papu? Koji dio ignacijanske duhovnosti Vam najbolje poma\u017ee \u017eivjeti svoju slu\u017ebu?\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abRazlu\u010divanje\u00bb, odgovara papa Franjo. \u00abRazlu\u010divanje je jedna od stvari na kojoj je u svojoj nutrini najvi\u0161e radio sv. Ignacije. Za njega je to sredstvo borbe da bolje upozna Gospodina i izbliza Ga slijedi. Uvijek me poga\u0111ala izreka kojom je opisana Ignacijeva vizija: Non coerceri a maximo, sed contineri a minimo divinum est. Mnogo sam promi\u0161ljao nad tom izrekom \u0161to se ti\u010de upravljanja, odgovornijeg polo\u017eaja: ne biti ograni\u010den ve\u0107im prostorom, nego biti u stanju biti u ograni\u010denijem prostoru. Ta vrlina velikih i malih je velikodu\u0161nost, koja nam iz pozicije u kojoj se nalazimo uvijek omogu\u0107uje vidjeti obzor. To zna\u010di svakodnevno \u010diniti male stvari velikim i otvorenim srcem za Boga i druge. To zna\u010di vrednovati male stvari unutar velikih obzora, obzora Bo\u017ejeg Kraljevstva\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abTa izreka pru\u017ea parametre za zauzimanje ispravnog stava pri razlu\u010divanju, da se mogu osjetiti Bo\u017eje stvari polaze\u0107i od Njegove ‘to\u010dke gledi\u0161ta’. Za sv. Ignacija velika na\u010dela trebaju biti utjelovljena u okolnosti mjesta, vremena i osoba. Na svoj na\u010din Ivan XXIII. se postavio na tu poziciju upravljanja kad je ponovio frazu Omnia videre, multa dissimulare, pauca corrigere, jer, iako vidjev\u0161i omnia, najvi\u0161u dimenziju, smatrao je da djeluje na pauca, na najmanjoj dimenziji. Mo\u017ee se imati velike projekte i ostvarivati ih rade\u0107i s malo najmanjih stvari. Ili se mogu koristiti slaba sredstva koja se pokazuju u\u010dinkovitijima od onih sna\u017enih, kako ka\u017ee sv. Pavao u Prvoj poslanici Korin\u0107anima\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abTo razlu\u010divanje zahtijeva vremena. Mnogi, na primjer, misle da se promjene i reforme mogu dogoditi u kratkom vremenu. Ja vjerujem da uvijek treba vremena za postavljanje temelja jednoj pravoj, u\u010dinkovitoj promjeni. I to je vrijeme razlu\u010divanja. A ponekad razlu\u010divanje zapravo poti\u010de da u\u010dinite odmah ono \u0161to ste zapravo u po\u010detku mislili u\u010diniti kasnije. To je ono \u0161to se dogodilo i meni ovih mjeseci. Razlu\u010divanje se ostvaruje uvijek u Gospodinovoj prisutnosti, gledaju\u0107i znakove, slu\u0161aju\u0107i stvari koje se doga\u0111aju, ono \u0161to osje\u0107aju ljudi, posebno siroma\u0161ni. Moji izbori, tako\u0111er i oni vezani uz normalan \u017eivot, vezani su uz duhovno razlu\u010divanje koje odgovara na potrebu koja se ra\u0111a iz stvari, od ljudi, iz \u010ditanja znakova vremena. Razlu\u010divanje u Gospodinu me vodi u mom na\u010dinu upravljanja\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abEvo, zapravo nemam povjerenja u odluke donesene na iznenadni na\u010din. Nemam povjerenja uvijek u prvu odluku, tj. u prvu stvar koja mi padne na pamet da u\u010dinim ako moram donijeti odluku. U pravilu je to pogre\u0161na stvar. Moram \u010dekati, procijeniti u nutrini, uzimaju\u0107i potrebno vrijeme. Mudrost razlu\u010divanja iskupljuje potrebnu dvosmislenost \u017eivota i omogu\u0107uje prona\u0107i najkorisnija sredstva, koja se ne identificiraju uvijrk s onim \u0161to se \u010dini velikim ili sna\u017enim\u00bb.<\/p>\n
\u00a0Dru\u017eba Isusova<\/p>\n
\u00a0Razlu\u010divanje je prema tome stup Papine duhovnosti. U tome se na poseban na\u010din o\u010dituje njegov isusova\u010dki identitet. Pitam ga potom \u0161to misli kako Dru\u017eba Isusova mo\u017ee danas slu\u017eiti Crkvi, koja je njezina osobitost, ali i eventualne opasnosti kojima ide ususret.<\/p>\n
\u00a0\u00abDru\u017eba je ustanova u napetosti, uvijek korjenito u napetosti. Dru\u017eba je u samoj sebi decentralizirana: njezino sredi\u0161te su Isus i Njegova Crkva. Prema tome: ako Dru\u017eba dr\u017ei Isusa i Crkvu u sredi\u0161tu, ima dvije temeljne odrednice svoje ravnote\u017ee da \u017eivi u periferiji. Ako naprotiv previ\u0161e gleda samu sebe, sebe stavlja u sredi\u0161te kao vrlo \u010dvrstu strukturu, vrlo dobro \u201enaoru\u017eanu\u201c, tada upada u opasnost da se osje\u0107a sigurnom i dostatnom. Dru\u017eba treba uvijek pred sobom imati Deus semper maior, tra\u017eenje sve ve\u0107e slave Bo\u017eje, Crkvu pravu Zaru\u010dnicu Krista na\u0161eg Gospodina, Krista Kralja koji nas osvaja i kojemu prikazujemo \u010ditavu na\u0161u osobu i sav na\u0161 napor, iako smo glinene neprikladne posude. Ta napetost nas trajno vodi izvan nas samih. Sredstvo koje uistinu sna\u017enom \u010dini decentraliziranu Dru\u017ebu je, istovremeno o\u010dinsko i bratsko,\u201cpolaganje ra\u010duna od strane savjesti\u201d, upravo jer joj poma\u017ee bolje iza\u0107i u misije\u00bb.<\/p>\n
\u00a0Ovdje se Papa poziva na to\u010dno odre\u0111enu to\u010dku Konstitucija Dru\u017ebe Isusove u kojoj se \u010dita da isusovac treba \u00abo\u010ditovati svoju savjest\u00bb, tj. nutarnju situaciju koju \u017eivi, na na\u010din da poglavar mo\u017ee biti svjestan i pa\u017eljiv pri slanju neke osobe u njezinu misiju.<\/p>\n
\u00a0\u00abAli te\u0161ko je govoriti o Dru\u017ebi \u2014 nastavlja papa Franjo \u2014 Kad se izla\u017ee previ\u0161e, upada se u opasnost pogre\u0161nog shva\u0107anja. Dru\u017eba se mo\u017ee izre\u0107i jedino u narativnom obliku. Jedino u pripovijedanju mo\u017ee se razlu\u010divati, ne u filozofskom ili teolo\u0161kom izlaganju, u kojima se zapravo mo\u017ee raspravljati. Stil Dru\u017ebe nije stil raspravljanja, nego razlu\u010divanja, \u0161to o\u010dito pretpostavlja raspravu tijekom procesa. Misti\u010dni lahor nikad ne definira svoje granice, ne dovr\u0161ava misao. Isusovac mora biti osoba nepotpune misli, otvorene misli. Ima razdoblja u Dru\u017ebi u kojima se \u017eivjelo jednu zatvorenu, krutu misao, vi\u0161e instruktivno-asketsku nego li misti\u010dnu: ta deformacija je proizvela ‘Epitome Instituti’\u00bb.<\/p>\n
\u00a0Ovdje se Papa poziva na jednu vrstu prakti\u010dnog sa\u017eetka u upotrebi u Dru\u017ebi i sastavljenom u 20. stolje\u0107u, kojeg se promatra kao zamjenu Konstitucija. Formacija isusovaca o Dru\u017ebi kroz jedno odre\u0111eno vrijeme bila je oblikovana tim tekstom, do te mjere da nitko nije nikad pro\u010ditao Konstitucije, koje su zapravo temeljni tekst. Za Papu, tijekom ovog vremena u Dru\u017ebi pravila su bila u opasnosti da nadja\u010daju duh, i pobijedila je napast poja\u0161njavati i izlagati previ\u0161e karizmu.<\/p>\n
\u00a0Nastavlja: \u00abNe, isusovac razmi\u0161lja uvijek, neprestano, gledaju\u0107i obzor prema kojem treba i\u0107i, imaju\u0107i Krista u sredi\u0161tu. To je njegova istinska snaga. I to tjera Dru\u017ebu da bude u kreativnom i velikodu\u0161nom tra\u017eenju. Prema tome, danas vi\u0161e nego ikad, treba biti kontemplativna u djelovanju; treba \u017eivjeti duboku blizinu s \u010ditavom Crkvom, shva\u0107enom kao \u201eBo\u017eji narod\u201c i kao \u201ehijerarhijska sveta majka Crkva\u201d. To zahtijeva puno poniznosti, \u017ertve, hrabrosti, posebno kad se \u017eive nerazumijevanja ili se postaje objektom nesuglasica i kleveta, ali to je najplodniji stav. Pomislimo na napetosti pro\u0161losti o kineskim obredima, o malabarskim obredima, o ograni\u010davanjima u Paragvaju\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abJa sam osobno svjedok nerazumijevanja i problema koje je Dru\u017eba nedavno pro\u017eivljavala. Me\u0111u njima su bila i te\u0161ka vremena kad se radilo o pitanju pro\u0161iriti \u201c\u010detvrti zavjet\u201d poslu\u0161nosti Papi na sve isusovce. Ono \u0161to je meni davalo sigurnost u vrijeme o. Arrupea bila je \u010dinjenica da je on bio \u010dovjek molitve, \u010dovjek koji je mnogo vremena provodio u molitvi. Sje\u0107am ga se kad je molio sjede\u0107i na podu, kao \u0161to \u010dine Japanci. Zbog toga je on imao ispravan stav i donosio ispravne odluke\u00bb.<\/p>\n
\u00a0Uzor: Pietro Favre, \u00abreformirani sve\u0107enik\u00bb<\/p>\n
\u00a0Na to se pitam ima li me\u0111u isusovcima likova, od po\u010detaka Dru\u017ebe do danas, koji su ga dirnuli na poseban na\u010din. I tako pitam Prvosve\u0107enika ima li ih, koji su i za\u0161to. Papa mi po\u010dinje navoditi Ignacija i Franju Ksaverskog, ali potom se zaustavlja na jednom liku kojeg isusovci poznaju, ali koji sigurno op\u0107enito nije mnogo poznat: bla\u017eeni Pietro Favre (1506- 1546), iz Savoje. On je jedan od prvih drugova sv. Ignacija, zapravo prvi, s kojim je on dijelio sobu kad su obojica bili studenti na Sorbonni. Tre\u0107i u istoj sobi je bio Franjo Ksaverski. Pio IX. ga je proglasio bla\u017eenim 5. rujna 1872., a u tijeku je postupak kanonizacije.<\/p>\n
\u00a0Navodi mi jedno izdanje svoje Spomenice koju je dao prirediti dvojici isusovaca stru\u010dnjaka, Miguelu A. Fioriti i Jaimeu H. Amadeu, kad je bio provincijalni poglavar. Izdanje koje Papa posebno voli je ono koje je pripremio Michel de Certeau. Pitam ga dakle za\u0161to je dirnut upravo Favreom, koje crte njegova lika na njega ostavljaju dojam.<\/p>\n
\u00a0\u00abDijalog sa svima, i s najudaljenijima i protivnicima; jednostavna pobo\u017enost, mo\u017eda jedna odre\u0111ena naivnost, neposredna raspolo\u017eivost, njegovo pa\u017eljivo nutarnje razlu\u010divanje, \u010dinjenica da je bio \u010dovjek velikih i sna\u017enih odluka, a u stanju biti tako blag, blag\u2026\u00bb.<\/p>\n
\u00a0Dok papa Franjo nabraja osobne karakteristike svog najdra\u017eeg isusovca, shva\u0107am koliko je taj lik za njega uistinu bio \u017eivotni uzor. Michel de Certeau definira Favrea jednostavno \u00abreformirani sve\u0107enik\u00bb, za kojega su nutarnje iskustvo, dogmatsko izra\u017eavanje i strukturalna reforma duboko asocijalni. \u010cini mi se, prema tome, da razumijem da se papa Franjo nadahnjuje upravo na toj vrsti reforme. Papa dakle nastavlja s promi\u0161ljanjem o pravom licu utemeljitelja.<\/p>\n
\u00a0\u00abIgnacije je mistik, ne asketa. Jako se ljutim kad \u010dujem kad se govori da su Duhovne vje\u017ebe ignacijanske samo jer se provode u \u0161utnji. U stvari Duhovne vje\u017ebe mogu biti savr\u0161eno ignacijanske i u svakodnevnom \u017eivotu i bez \u0161utnje. Ona koja isti\u010de asketizam, \u0161utnju i pokoru je jedna deformirana struja koja se tako\u0111er pro\u0161irila u Dru\u017ebi, posebno na \u0161panjolskom podru\u010dju. Ja sam naprotiv blizu misti\u010dnoj struji, onoj Louisa Lallemanta i Jean-Josepha Surina. I Favre je bio mistik\u00bb.<\/p>\n
Iskustvo upravljanja<\/p>\n
\u00a0Kakva vrsta iskustva u upravljanju mo\u017ee sazrijeti iz formacije koju je stekao otac Bergoglio, koji je u Dru\u017ebi Isusovoj najprije bio mjesni, a potom provincijski poglavar? Stil upravljanja Dru\u017ebom od strane poglavara uklju\u010duje odlu\u010divanje, ali i suo\u010davanje s njegovim \u00absavjetnicima\u00bb. I tako pitam Papu: \u00abMislite li da Va\u0161e iskustvo upravljanja u pro\u0161losti mo\u017ee slu\u017eiti Va\u0161em sada\u0161njem upravljanju sveop\u0107om Crkvom?\u00bb. Nakon krakte pauze promi\u0161ljanja papa Franjo postaje ozbiljan, ali vrlo miran.<\/p>\n
\u00a0\u00abU mom iskustvu poglavara u Dru\u017ebi, zapravo, ja se nisam uvijek pona\u0161ao tako, tj. provode\u0107i nu\u017ena savjetovanja. I to nije bila dobra stvar. Moje upravljanje kao isusovca na po\u010detku je imalo mnogo nedostataka. To je bilo te\u0161ko vrijeme za Dru\u017ebu: nestala je bila \u010ditava jedna generacija isusovaca. Zato sam jo\u0161 vrlo mlad postao Provincijalom. Imao sam 36 godina: ludost. Trebalo se suo\u010diti s te\u0161kim situacijama, a ja sam svoje odluke donosio na grub i personalisti\u010dki na\u010din. Da, ali trebam dodati jednu stvar: kad ku\u0107u povjeravam nekoj osobi, potpuno se pouzdajem u tu osobu. Ona treba stvarno po\u010diniti veliku pogre\u0161ku da bih joj ju oduzeo. Ali, unato\u010d tome, na kraju se ljudi umore od autoritarizma. Moj autoritativan i brz na\u010din u dono\u0161enju odluka doveo me do toga da sam imao ozbiljnih problema i da sam bio optu\u017een kao ultrakonzervativac. Pro\u017eivio sam vrijeme velike nutarnje krize kad sam bio u Cordovi. Evo, ne, nisam sigurno bio poput bla\u017eene Imelde, ali nikad nisam bio desno orijentiran. Moj autoritativan na\u010din dono\u0161enja odluka je doveo do nastanka problema\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abGovorim te stvari kao \u017eivotno iskustvo i da se mo\u017ee shvatiti koje su opasnosti. S vremenom sam nau\u010dio mnogo stvari. Gospodin je dopustio tu pedagogiju upravljanja i preko mojih nedostataka i mojih grijeha. Tako sam kao nadbiskup Buenos Aires svakih petnaest dana imao sastanak sa \u0161est pomo\u0107nih biskupa, nekoliko puta godi\u0161nje s Prezbiterskim vije\u0107em. Postavljala su se pitanja i otvarao se prostor za raspravu. To mi je mnogo pomoglo u dono\u0161enju najboljih odluka. I sada \u010dujem neke osobe da mi govore: \u201cNemoj se previ\u0161e savjetovati, i odlu\u010di\u201d. Vjerujem naprotiv da je savjetovanje vrlo va\u017eno. Konzistoriji, Sinode, na primjer, va\u017ena su mjesta da se to savjetovanje u\u010dini \u017eivim i aktivnim. Ali treba ih u\u010diniti manje krutima u formi. \u017delim stvarno, ne formalno savjetovanje. Vije\u0107e od osam kardinala, ta izvanjska savjetni\u010dka skupina, nije samo moja odluka, nego plod \u017eelje kardinala, tako kako je izra\u017eena na Generalnim kongregacijama prije Konklave. I \u017eelim da Crkva bude realna, a ne formalna\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abOsje\u0107ati s Crkvom\u00bb<\/p>\n
\u00a0Ostajem na temi Crkve i poku\u0161avam shvatiti \u0161to to\u010dno za papu Franju zna\u010di \u00abosje\u0107ati s Crkvom\u00bb o \u010demu pi\u0161e sveti Ignacije u svojim Duhovnim vje\u017ebama. Papa odgovara bez oklijevanja polaze\u0107i od jedne slike.<\/p>\n
\u00a0\u00abSlika Crkve koja mi se svi\u0111a je slika svetog naroda vjernog Bogu. Definicija je to koju \u010desto koristim, i upravo je ona u Lumen gentium u broju 12. Pripadnost nekom narodu ima sna\u017enu teolo\u0161ku vrijednost: Bog u povijesti spasenja spa\u0161ava narod. Nema punog identiteta bez pripadnosti nekom narodu. Nitko se sam ne spa\u0161ava, kao izolirani pojedinac, ali Bog nas privla\u010di uzimaju\u0107i u obzir slo\u017eeni splet interpersonalnih odnosa u ljudskoj zajednici. Bog ulazi u tu narodnu dinamiku\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abNarod je subjekt. A Crkve je Bo\u017eji narod na putu kroz povijest, s radostima i bolima. Osje\u0107ati prema tome cum Ecclesia za mene zna\u010di biti u tom narodu. A skup vjernika je nepogrje\u0161iv u vjerovanju, i tu svoju infallibilitas in credendo uz pomo\u0107 nadnaravnog smisla vjere \u010ditavog naroda koji putuje. Evo, to ja danas podrazumijevam pod \u201cosje\u0107ati s Crkvom\u201d o \u010demu govori sv. Ignacije. Kad dijalog izme\u0111u ljudi i biskupa i Pape ide tim putem te je iskren, onda ga potpoma\u017ee Duh Sveti. Nije to prema tome osje\u0107anje vezano uz teologe\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abTo je kao s Marijom: ako se \u017eeli znati tko je ona, pita se teologe; ako se \u017eeli znati kako ju se ljubi, to treba pitati narod. Sa svoje strane, Marija je ljubila Isusa srcem naroda, kao \u0161to \u010ditamo u Magnificat. Ne treba prema tome niti misliti da je poimanje izraza \u201cosje\u0107ati s Crkvom\u201d vezano jedino uz osje\u0107anje s njezinim hijerarhijskim dijelom\u00bb.<\/p>\n
\u00a0I Papa, nakon trenutka pauze, poja\u0161njava na odlu\u010dan na\u010din, da se izbjegnu pogre\u0161na tuma\u010denja: \u00abI, razumljivo, potrebno je biti jako pa\u017eljiv ne misliti da je ta infallibilitas svih vjernika o kojoj govorim u svjetlu Koncila jedan oblik populizma. Ne: iskustvo je to \u201chijerarhijske svete majke Crkve\u201d, kako ju je nazivao sv. Ignacije, Crkve kao Bo\u017ejeg naroda, pastira i naroda zajedno. Crkva je ukupnost Bo\u017ejeg naroda\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abJa vidim svetost u Bo\u017ejem narodu, njegovu svakodnevnu svetost. Postoji \u201cprosje\u010dna klasa svetosti\u201d \u010diji dionici svi mo\u017eemo biti, ona o kojoj govori Mal\u00e8gue\u00bb.<\/p>\n
\u00a0Papa se poziva na Josepha Mal\u00e8guea, njemu dragog francuskog pisca, koji je ro\u0111en 1876. i umro 1940. Posebno na njegovu nedovr\u0161enu trilogiju Pierres noires. Les Classes moyennes du Salut. Neki francuski kriti\u010dari ga nazivaju \u00abkatoli\u010dki Proust\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abJa vidim svetost \u2014 nastavlja Papa \u2014 u narodu strpljivog Boga: \u017eena koja podi\u017ee djecu, mu\u0161karac koji radi da bi ku\u0107i donio kruh, bolesnici, stari sve\u0107enici koji su toliko izranjeni ali koji imaju osmjeh jer su slu\u017eili Gospodinu, redovnice koje mnogo rade i koje \u017eive jednu skrovitu svetost. To je za mene op\u0107a svetost. Svetost \u010desto povezujem sa strpljivo\u0161\u0107u: ne samo sa strpljivo\u0161\u0107u kao hypomon\u00e9, natovariti se doga\u0111anjima i \u017eivotnim okolnostima, nego i kao ustrajnost i\u0107i naprijed, dan po dan. To je svetost Vojuju\u0107e Crkve o kojoj govori sv. Ignacije. To je svetost mojih roditelja: mog tate, moje mame, moje bake Rose koja mi mnogo koristila. U \u010dasoslovu imam oporuku moje bake Rose, i \u010desto je \u010ditam: za mene je to poput molitve. Ona je svetica koja je mnogo trpjela, pa i moralno, i uvijek je s hrabro\u0161\u0107u i\u0161la naprijed\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abTa Crkva s kojom trebamo \u201cosje\u0107ati\u201d je dom sviju, ne malena kapela koja mo\u017ee primiti samo grupicu probranih osoba. Ne smijemo krilo sveop\u0107e Crkve svoditi na za\u0161titni\u010dko gnijezdo na\u0161oj osrednjosti. A Crkva je Majka \u2014 nastavlja \u2014 Crkva je plodna, mora to biti. Vidi, kad opazim negativna pona\u0161anja slu\u017ebenika Crkve ili posve\u0107enih osoba, prva stvar koja mi dolazi na pamet je ova: \u201cevo starog ne\u017eenje\u201d, ili \u201cevo jedne usidjelice\u201d. Nisu ni o\u010devi, ni majke. Nisu u stanju dati \u017eivot. Naprotiv, kad \u010ditam \u017eivot salezijanskih misionara koji su po\u0161li u Patagoniju, \u010ditam povijest \u017eivota, plodnosti\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abJo\u0161 jedan primjer ovih dana: vidio sam da je mnogo novina prenijelo da sam telefonirao jednom de\u010dku koji mi je napisao pismo. Telefonirao sam mu zato \u0161to je to pismo tako lijepo, tako jednostavno. Za mene je to \u010din plodnosti. Postao sam svjestan da je to mladi\u0107 koji raste, koji je prepoznao oca, i tako mu govori ne\u0161to o svom \u017eivotu. Otac ne mo\u017ee re\u0107i \u201cfu\u0107ka mi se zbog toga\u201d. Ta plodnost mi je itekako koristila\u00bb.<\/p>\n
\u00a0Mlade i stare Crkve<\/p>\n
\u00a0Ostajem na temi Crkve, postavljaju\u0107i Papi pitanje i u svjetlu nedavnog Svjetskog dana mladih: \u00abTaj veliki doga\u0111aj je naknadno upalio reflektore nad mladima, ali i nad tim \u201cduhovnim plu\u0107ima\u201d koja predstavljaju zadnje uspostavljene Crkve. Koje su nade za sveop\u0107u Crkvu koje se \u010dine da proizlaze iz tih Crkava?\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abMlade Crkve razvijaju sintezu vjere, kulture i \u017eivota u nastajanju, i stoga je ona razli\u010dita od sinteze razvijene od strane najstarijih Crkava. Za mene, odnos izme\u0111u najranije i najkasnije uspostavljenih Crkava jednak je odnosu izme\u0111u mladih i starih u jednom dru\u0161tvu: grade budu\u0107nost, ali jedni svojom snagom, a drugi svojom mudro\u0161\u0107u. Uvijek se upada u rizike, razumljivo; najmla\u0111e Crkve izla\u017eu se opasnosti osje\u0107ati se samodostatnima, one najstarije su u opasnosti \u017eeljeti najmla\u0111ima nametnuti svoje kulturalne modele. Ali budu\u0107nost se gradi zajedno\u00bb.<\/p>\n
\u00a0Crkva? Poljska bolnica\u2026<\/p>\n
\u00a0Papa Benedikt XVI., najavljuju\u0107i svoje odricanje od pontifikata, dana\u0161nji je svijet opisao poput subjekta s vrlo brzim promjenama te je uznemiren pitanjima od velike va\u017enosti za \u017eivot vjere koja zahtijeva snagu kako tijela, tako i du\u0161e. Pitam Papu, tako\u0111er u svjetlu toga \u0161to mi je tek rekao: \u00ab\u0160to je Crkvi najpotrebnije u ovom povijesnom trenutku? Jesu li potrebne reforme? Koje su Va\u0161e \u017eelje vezane uz Crkvu u narednim godinama? Kakvu Crkvu \u201csanjate\u201d?\u00bb.<\/p>\n
\u00a0Papa Franjo, prihva\u0107aju\u0107i po\u010detak mog pitanja, po\u010dinje s govorom: \u00abPapa Benedikt je u\u010dinio djelo svetosti, veli\u010dine, poniznosti. On je Bo\u017eji \u010dovjek\u00bb, pokazuju\u0107i veliku ljubav i ogromno po\u0161tovanje prema svom prethodniku.<\/p>\n
\u00a0\u00abJasno vidim \u2014 nastavlja \u2014 da je Crkvi danas najvi\u0161e potrebna sposobnost lije\u010diti rane i grijati srca vjernika, blizina, bliskost. Vidim Crkvu kao poljsku bolnicu nakon bitke. Beskorisno je pitati te\u0161kog ranjenika ima li kolesterol ili visoki \u0161e\u0107er! Treba lije\u010diti njegove rane. Onda \u0107emo mo\u0107i razgovarati o svemu ostalom. Lije\u010diti rane, lije\u010diti rane\u2026 I treba po\u010deti odozdo\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abCrkva se ponekad zatvorila u male stvari, u male propise. Najva\u017enija stvar je zapravo prvi navje\u0161taj: \u201cIsus Krist te je spasio!\u201d. A slu\u017ebenici Crkve trebaju prije svega biti slu\u017ebenici milosr\u0111a. Ispovjednik, na primjer, uvijek upada u opasnost biti ili previ\u0161e strog ili previ\u0161e popustljiv. Nijedan od dvojice nije milosrdan, jer nijedan od dvojice ne preuzima doista brigu za osobu. Strog si pere ruke jer se oslanja na zapovijed. Popustljiv si pere ruke jednostavno govore\u0107i \u201cto nije grijeh\u201d ili sli\u010dne stvari. Osobe treba pratiti, treba ih lije\u010diti\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abKako se odnosimo prema Bo\u017ejem narodu? Sanjam Crkvu Majku i Pastira. Slu\u017ebenici Crkve trebaju biti milosrdi, preuzeti brigu za osobu, prate\u0107i ih poput dobrog samaritanca koji prati, \u010disti, podi\u017ee svog bli\u017enjeg. To je pravo Evan\u0111elje. Bog je ve\u0107i od grijeha. Organizacijske i strukturalne reforme su drugorazredne, tj. dolaze kasnije. Prva reforma mora biti reforma stava. Slu\u017ebenici Evan\u0111elja trebaju biti osobe sposobne ugrijati srca ljudi, hodati s njima u no\u0107i, znati razgovarati, a tako\u0111er i si\u0107i u njihovu no\u0107, u njihovu tamu a da se ne izgube. Bo\u017eji narod \u017eeli pastire, a ne slu\u017ebenike ili dr\u017eavne sve\u0107enike. Biskupi, posebno, trebaju biti ljudi sposobni strpljivo\u0161\u0107u podupirati korake Boga u Njegovom narodu na na\u010din da nitko ne ostane otraga, ali i da prate stado koje ima njuh pronalaziti nove putove\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abUmjesto da budemo samo Crkva koja prihva\u0107a i prima dr\u017ee\u0107i vrata otvorenima, nastojmo biti i Crkva koja nalazi nove putove, koja je u stanju iza\u0107i iz same sebe i po\u0107i ususret onome koji ju ne slijedi, koji se udaljio ili je nezainteresiran. Onaj tko se udaljio, ponekad je to u\u010dinio s razlogom koji, ako je dobro shva\u0107en i razmotren, mo\u017ee dovesti do povratka. Ali potrebna je odva\u017enost, hrabrost\u00bb.<\/p>\n
\u00a0Sabirem ono \u0161to Sveti Otac govori i povezujem to s \u010dinjenicom da ima kr\u0161\u0107ana koji \u017eive u za Crkvu nesre\u0111enima situacijama ili u svakom slu\u010daju u slo\u017eenim situacijama, kr\u0161\u0107ana koji, na jedan ili drugi na\u010din, \u017eive otvorene rane. Mislim na razvedene i ponovno o\u017eenjene, homoseksualne parove, druge te\u0161ke situacije. Kako provoditi misionarski pastoral u tim slu\u010dajevima? Na koju stvar staviti polugu? Papa daje znak da je razumio \u0161to mislim te odgovara.<\/p>\n
\u00a0\u00abTrebamo navije\u0161tati Evan\u0111elja na svim putovima, propovijedaju\u0107i radosnu vijest o Kraljevstvu i lije\u010de\u0107i, tako\u0111er i na\u0161im propovijedanjem, svaku vrstu bolesti i rane. U Buenos Airesu sam dobivao pisma od homoseksualnih osoba, koje su \u201cdru\u0161tveni ranjenici\u201d jer mi ka\u017eu da osje\u0107aju kako ih je Crkva uvijek osu\u0111ivala. Ali Crkva to ne \u017eeli \u010diniti. Tijekom leta iz Rio de Janeira sam rekao, da, ako neki homoseksualac ima dobro volju te tra\u017ei Boga, ja nisam nitko da bi ga sudio. Rekav\u0161i to rekao sam ono \u0161to ka\u017ee Katekizam. Religija ima pravo izraziti vlastito mi\u0161ljenje u slu\u017ebi ljudima, ali Bog nas je u stvaranju stvorio slobodne: duhovno mije\u0161anje u osobni \u017eivot nije mogu\u0107e. Jednom me jedna osoba, na provokativan na\u010din, pitala odobravam li homoseksualnost. Tada sam joj odgovorio drugim pitanjem: \u201cReci mi: Bog, kad gleda na homoseksualnu osobu, prihva\u0107a li njezin \u017eivot s ljubavlju ili je odbacuje osu\u0111uju\u0107i je?\u201d. Uvijek treba promatrati osobu. Tu ulazimo u otajstvo \u010dovjeka. U \u017eivotu Bog prati osobe, a mi ih trebamo pratiti polaze\u0107i od njihovog stanja. Treba pratiti s milosr\u0111em. Kad se to dogodi, Duh Sveti nadahnjuje sve\u0107enika da ka\u017ee najispravniju stvar\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abTo je tako\u0111er veli\u010dina ispovijedi: \u010din procjenjivati slu\u010daj po slu\u010daj, i mo\u0107i razlu\u010divati koja je stvar najbolja koji za u\u010diniti za osobu koja tra\u017ei Boga i Njegovu milost. Ispovjedaonica nije soba za mu\u010denje, nego mjesto milosr\u0111a u kojemu nas Gospodin poti\u010de u\u010diniti najbolje \u0161to mo\u017eemo. Mislim i na situaciju \u017eene koja iza le\u0111a ima propali brak u kojem je tako\u0111er i abortirala. Onda se ta \u017eena ponovno udala i sad je sretna s petero djece. Aburtus je strahovito optere\u0107uje i iskreno se kaje. \u017deljela bi i\u0107i naprijed u kr\u0161\u0107anskom \u017eivotu. \u0160to \u0107e ispovjednik u\u010diniti?\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abNe mo\u017eemo inzistirati samo na pitanjima vezanima uz abortus, homoseksualni brak i kori\u0161tenje kontracepcijskih metoda. To nije mogu\u0107e. Nisam mnogo govorio o tim stvarima, i to mi je predbacivano. Ali kad se o tome govori, treba o tome govori u kontekstu. Govor Crkve, uostalom, se zna, i ja sam sin Crkve, ali nije o tome potrebno neprestano govoriti\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abPou\u010davanja, kako dogmatska tako moralna, nisu sva jednako vrijedna. Misionarski pastoral nije obuzet neartikuliranim preno\u0161enjem gomile doktrina koje treba uporno nametati. Navje\u0161taj misionarskog tipa usredoto\u010duje se na bitno, na potrebno, koje je i ono \u0161to najvi\u0161e odu\u0161evljava i privla\u010di, ono \u0161to pali srca, kao u\u010denicima u Emausu. Trebamo stoga prona\u0107i novu ravnote\u017eu, u protivnom je i moralna zgrada Crkve u opasnosti sru\u0161titi se poput kule od karata, izgubiti svje\u017einu i miris Evan\u0111elja. Evan\u0111eoska ponuda mora biti jednostavnija, duboka, obasjavaju\u0107a. Iz te ponude onda dolaze moralne posljedice\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abGovorim to i misle\u0107i na propovijedanje i na sadr\u017eaje na\u0161eg propovijedanja. Lijepa homilija, prava homilija, treba po\u010deti s prvim navje\u0161tajem, s navje\u0161tajem spasenja. Nema ni\u0161ta \u010dvr\u0161\u0107eg, dubljeg i sigurnijeg od tog navje\u0161taja. Potom treba dati katehezu. Na koncu se mogu izvu\u0107i i moralne posljedice. Ali navje\u0161taj spasenjske Bo\u017eje ljubavi je li\u0161en moralne i vjerske obveze. Danas se ponekad \u010dini da prete\u017ee obrnuti poredak. Homilija je kamen ku\u0161nje da se to\u010dno izmjeri blizinu i sposobnost susreta jednog pastira s njegovim narodom, jer onaj tko propovijeda mora poznavati srce svoje zajednice da bi tra\u017eio gdje je \u017eelja za Bogom \u017eiva i vru\u0107a. Evan\u0111eoska poruka se prema tome ne mo\u017ee svoditi na neke njezine aspekte koji, iako va\u017eni, sami ne izra\u017eavaju srce Isusovog nauka\u00bb.<\/p>\n
\u00a0Prvi Papa redovnik nakon 182 godine\u2026<\/p>\n
\u00a0Papa Franjo je prvi Prvosve\u0107enik koji dolazi iz redovni\u010dke Dru\u017ebe nakon kamaldonijanca Grgura XVI., koji je izabran 1831., prije 182 godine. Stoga pitam: \u00abKoje je danas posebno mjesto redovnika i redovnica u Crkvi?\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abRedovnici su proroci. To su oni koi su odabrali nasljedovati Isusa imitiraju\u0107i Njegov \u017eivot kroz poslu\u0161nost Ocu, siroma\u0161tvo, \u017eivot zajednice i \u010disto\u0107u. U tom smislu zavjeti ne mogu zavr\u0161iti tako da postanu karikature, u protivnom, na primjer, \u017eivot zajednice postaje pakao, a \u010disto\u0107a na\u010din da se \u017eivi kao usidjelice ili stari momci. Zavjet \u010disto\u0107e mora biti zavjet plodnosti. U Crkvi su redovnici pozvani na poseban na\u010din biti proroci koji svjedo\u010de kako je Isus \u017eivio na ovoj zemlji, i koji navje\u0161taju kakvo \u0107e Kraljevstvo Bo\u017eje biti u svojoj savr\u0161enosti. Redovnik se nikad ne smije odre\u0107i proro\u0161tva. To ne zna\u010di suprotstavljati se hijerarhijskom dijelu Crkve, iako se proro\u010dka slu\u017eba i hijerarhijska struktura ne podudaraju. Govorim o uvijek pozitivnom prijelogu, koji me\u0111utim ne smije biti boja\u017eljiv. Pomislimo na ono \u0161to su u\u010dinili mnogi veliki sveti monasi, redovnici i redovnice, sve do sv. Antuna pustinjaka. Biti proroci ponekad mo\u017ee zna\u010diti stvarati ruido, ne znam kako se ka\u017ee\u2026 Proro\u0161tvo stvara buku, viku, netko ka\u017ee \u201czbrku\u201d. Ali u stvarnosti njegova karizma je biti kvasac: proro\u0161tvo navije\u0161ta duh Evan\u0111elja\u00bb.<\/p>\n
\u00a0Rimski dikasteriji, sinodalnost, ekumenizam<\/p>\n
\u00a0Uzimaju\u0107i u obzir povezanost s hijerarahijom, u tom trenu pitam Papu: \u00ab\u0160to mislite o rimskim dikasterijima?\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abRimski dikasteriji su u slu\u017ebi Papi i biskupima: trebaju pomo\u0107i kako partikularnim Crkvama, tako i Biskupskim konferencijama. To su mehanizmi pomo\u0107i. U nekim slu\u010dajevima, naprotiv, kad nisu dobro shva\u0107eni, upadaju u opasnost postati organizmima cenzure. Potresno je vidjeti prijave nedostatka pravovjerja koje dolaze u Rim. Vjerujem da slu\u010dajeve treba prou\u010davati od strane mjesnih Biskupskih konferencija, kojima mo\u017ee do\u0107i djelotvorna pomo\u0107 iz Rima. Slu\u010dajevi se naime bolje rje\u0161avaju na mjestu. Rimski dikasteriji su posrednici, ne posredovatelji ili upravitelji\u00bb.<\/p>\n
\u00a0Podsje\u0107am Papu da je pro\u0161log 29. lipnja, za vrijeme slavlja blagoslova i podjeljivanja palija 34-vorici nadbiskupa metropolita, potvrdio \u00abput sinodalnosti\u00bb kao put koji vodi ujedinjenu Crkvu da \u00abraste u skladu sa slu\u017ebom primata\u00bb. Evo dakle mog pitanja: \u00abKako uskladiti petrov primat i sinodalnost? Koji su putovi ostvarivi, tako\u0111er u ekumenskoj perspektivi?\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abTreba hodati zajedno: ljudi, biskupi i papa. Sinodalnost treba \u017eivjeti na raznim razinama. Mo\u017eda je vrijeme za dozrijevanje metodologije Sinode, jer ova sada\u0161nja mi se \u010dini stati\u010dkom. To \u0107e mo\u0107i imati i ekumensku vbrijednost, posebno s na\u0161im bra\u0107om pravoslavcima. Od njih se mo\u017ee vi\u0161e nau\u010diti o smislu biskupske kolegijalnosti i o tradiciji sinodalnosti. Napor zajedni\u010dkog promi\u0161ljanja, gledaju\u0107i na to kako se prvih stolej\u0107a upravljalo Crkvom, prije raskola izme\u0111u Istoka i Zapada, urodit \u0107e plodovima u svoje vrijeme. U ekumenskim odnosima to je va\u017eno: ne samo bolje se upoznati, nego i prepoznati ono \u0161to je Duh sijao u drugima kao dar i za nas. \u017delim nastaviti s promi\u0161ljanjem o tome kako vr\u0161iti Petrov primat, a koje je ve\u0107 2007. zapo\u010delo Mje\u0161ovito povjerenstvo, i koje je dovelo do potpisivanja Dokumenta iz Ravenne. Treba nastaviti tim putem\u00bb.<\/p>\n
\u00a0Poku\u0161avam razumjeti kako Papa vidi budu\u0107nost jedinstva Crkve. Odgovara mi: \u00abMoramo hodati ujedinjeni u razli\u010ditostima: nema drugog puta da se ujedinimo. To je Isusov put.\u00bb.<\/p>\n
\u00a0A uloga \u017eene u Crkvi? Papa se vi\u0161e puta u raznim prigodama dotaknuo te teme. U jednom intervjuu je ustvrdio da \u017eenska prisutnost u Crkvi nije ba\u0161 istaknuta, jer napast maskilizma nije ostavila prostora da se vidljivom u\u010dini uloga koja u zajednici pripada \u017eenama. Nastavio je s tim pitanjem tijekom leta iz Rio de Janeira ustvrdiv\u0161i da jo\u0161 nije izra\u0111ena duboka teologija \u017eene. Sada pitam: \u00abKakva treba biti uloga \u017eene u Ckrvi? Kako je danas u\u010diniti vidljivijom?\u00bb.<\/p>\n
\u00a0\u00abPotrebno je pro\u0161iriti prostore jasnijoj \u017eenskoj prisutnosti u Crkvi. Bojim se rje\u0161enja \u201c\u017eenskog ma\u010dizma\u201d, jer u stvarnosti \u017eena ima druga\u010diju strukturu od mu\u0161karca. I zapravo razgovori koje slu\u0161am o ulozi \u017eene \u010desto su nadahnuti upravo ideologijom ma\u010dizma. \u017dene postavljaju duboka pitanja s kojima se treba suo\u010diti. Crkva ne mo\u017ee biti to \u0161to jest bez \u017eene i njezine uloge. \u017dena je za Crkvu neophodna. Marija, jedna \u017eena, je va\u017enija od Biskupa. Ka\u017eem to jer ne treba mije\u0161ati funkcije s dostojanstvom. Treba prema tome bolje produbiti ulogu \u017eene u Crkvu. Treba raditi vi\u0161e da se izradi duboka teologija \u017eene. Samo u\u010diniv\u0161i taj prijelaz mo\u0107i \u0107e se bolje promi\u0161ljati o slu\u017ebi \u017eene unutar Crkve. \u017denski genij je nu\u017ean na mjestima gdje se donose va\u017ene odluke. Izazov danas je upravo taj: promi\u0161ljati o posebnom mjestu \u017eene tako\u0111er i tamo gdje se vr\u0161i autoritet u razli\u010ditim podru\u010djima Crkve\u00bb.<\/p>\n
\u00a0Drugi vatikanski koncil<\/p>\n
\u00a0\u00ab\u0160to je ostvario Drugi vatikanski koncil? \u0160to se dogodilo?\u00bb, pitam ga u svjetlu njegovih prethodnih tvrdnji, zami\u0161ljaju\u0107i duga\u010dak i jasan odgovor. Imam naprotiv kao dojam da Papa Koncil jednostavno smatra kao posve neprijeporan doga\u0111aj da o njemu ne vrijedi nadugo razgovarati, kao da mu treba potvrditi va\u017enost.<\/p>\n
\u00a0\u00abDrugi vatikanski koncil je bio ponovno \u010ditanje Evan\u0111elja u svjetlu suvremene kulture. Iz njega je proiza\u0161ao pokret obnove koji jednostavno dolazi iz samog Evan\u0111elja. Plodovi su ogromni. Dovoljno je sjetiti se liturgije. Rad na reformi liturgije je bio slu\u017eenje puku kao ponovno \u010ditanje Evan\u0111elja polaze\u0107i od konkretne povijesne situacije. Da, ima linija hermeneutike kontinuiteta i diskontinuiteta, me\u0111utim jedna stvar je jasna: dimanika \u010ditanja Evan\u0111elja ostvarena u dana\u0161njici koja je bila vlastita Koncilu je posve nepovratna. Onda postoje posebna pitanja poput liturgije prema Vetus Ordo. Mislim da je izbor pape Benedikta bio providonosan, vezan za pomo\u0107 nekim osobama koje imaju tu posebnu osjetljivost. Smatram naprotiv zabrinjavaju\u0107im opasnost ideologiziranja Vetus Ordo, njegovo instrumentaliziranje\u00bb.<\/p>\n
Tra\u017eiti i na\u0107i Boga u svim stvarima<\/strong><\/p>\n Govor pape Franje je vrlo usredoto\u010den na izazove dana\u0161njice. Prije vi\u0161e godina je napisao da je za vidjeti stvarnost potreban pogled vjere, u protivnom se stvarnost u vidi dijelovima, u komadima. To je tako\u0111er jedan do tema enciklike Lumen fidei. U mislima su mi i neki dijelovi govora pape Franje tijekom Svjetskog dana mladih u Rio de Janeiru. Citiram mu ih: \u00abBog je stvaran ako se o\u010dituje u dana\u0161njici\u00bb; \u00abBog je na svim stranama\u00bb. Re\u010denice su to koje odra\u017eavaju ignacijanski izraz \u00abtra\u017eiti i na\u0107i Boga u svim stvarima\u00bb. Pitam dakle Papu: \u00abSvetosti, kako se tra\u017ei i nalazi Boga u svim stvarima?\u00bb<\/p>\n \u00abOno \u0161to sam rekao u Riju ima vremenitu vrijednost. Postoji naime napast tra\u017eiti Boga u pro\u0161losti ili u mogu\u0107oj budu\u0107nosti. Bog je sigurno u pro\u0161losti, jer je u tragovima koje je ostavio. Tako\u0111er je i u budu\u0107nosti kao obe\u0107anje. Ali \u201ckonkretan\u201d Bog, recimo tako, je danas. Zbog toga nam kukanje nikad ne poma\u017ee na\u0107i Boga. Dana\u0161nja kukanja o tome kako \u017eivi \u201cbarbarski\u201d svijet ponekad zavr\u0161avaju tako da se unutar Crkve javljaju \u017eelje za redom koji se shva\u0107a kao \u010disto o\u010duvanje, obrana. Ne, Boga se susre\u0107e u dana\u0161njici\u00bb.<\/p>\n \u00abBog se o\u010dituje u povijesnoj objavi, u vremenu. Vrijeme zapo\u010dinje procese, prostor ih kristalizira. Bog se pronalazi u vremenu, u procesima koji su u tijeku. Ne treba prednost davati prostorima vlasti u odnosu na vremena procesa, makar i duga. Trebamo pokretati procese, vi\u0161e nego li zauzimati prostore. Bog se o\u010dituje u vremenu te je prisutan u procesima povijesti. To pretpostavlja djelovanja koja stvaraju nove dinamike. I zahtijeva strpljenje, \u010dekanje\u00bb. Sigurnost i pogre\u0161ke<\/strong><\/p>\n \u00abAko susret s Bogom u svim stvarima nije nikakva \u201cempirijska eureka\u201d \u2014 ka\u017eem Papi \u2014 i ako se dakle radi o hodu koji \u010dita povijest, mogu se tako\u0111er komentirati pogre\u0161ke\u2026\u00bb.<\/p>\n \u00abDa, u tom tra\u017eenju i nala\u017eenju Boga u svim stvarima uvijek ostaje podru\u010dje nesigurnosti. Mora to biti. Ako neka osoba ka\u017ee da je susrela Boga s potpunom sigurno\u0161\u0107u i da nije dotakla ni ruba nesigurnosti, onda nije u redu. Za mene je to va\u017ean klju\u010d. Ako netko ima odgovore na sva pitanja, evo, to je dokaz da Bog nije s njim. To zna\u010di da je on la\u017ean prorok, da koristi religiju samo za sebe. Veliki vo\u0111e Bo\u017ejeg naroda, poput Mojsija, uvijek su ostavljali prostora sumnji. Treba ostaviti prostor Gospodinu, ne na\u0161im sigurnostima; potrebno je biti ponizni. Nesigurnost postoji u svakom pravom razlu\u010divanju koje je otvoreno potvrdi duhovne utjehe\u00bb. \u00abJer Bog je od po\u010detka, Bog je uvijek od po\u010detka, Bog primerea (op. prev. – nam prethodi). Bog je pomalo poput bademovog cvijeta iz tvoje Sicilije, Antonio, koji uvijek prvi cvate. \u010citamo to u Prorocima. Prema tome, Boga se susre\u0107e hodaju\u0107i, na putu. I sada bi netko mogao re\u0107i da je to relativizam. Je li relativizam? Da, ako je shva\u0107eno lo\u0161e, poput vrste nejasnog panteizma. Ne, ako je shva\u0107eno u biblijskom smislu, za kojeg je Bog uvijek iznena\u0111enje, i stoga nikad ne zna gdje i kako \u0107e\u0161 Ga na\u0107i, nisi ti taj koji utvr\u0111uje vremena i mjesta susreta s Njim. Stoga je razlu\u010divanje temeljno\u00bb.<\/p>\n \u00abAko je kr\u0161\u0107anstvo restaurator, legalist, ako sve \u017eeli jasno i sigurno, onda ne\u0107e na\u0107i ni\u0161ta. Tradicija i povijesno pam\u0107enje trebaju nam pomo\u0107i imati hrabrosti otvoriti Bogu nove prostore. Tko danas tra\u017ei uvijek disciplinska rje\u0161enja, tko je na pretjeran na\u010din sklon dokrinalnoj \u201csigurnosti\u201d, tko tra\u017ei uporno nadoknaditi izgubljenu pro\u0161lost, ima stati\u010dki i zamr\u0161en pogled. I na taj na\u010din vjera postaje jedna ideologija me\u0111u mnogima. Ja imam dogmatsku sigurnost: Bog je u \u017eivotu svake osobe, Bog je u \u017eivotu svakoga. Iako je \u017eivot neke osobe bio katastrofa, ako je uni\u0161ten porocima, drogom ili bilo kojom drugom stvari, Bog je u njezinom \u017eivotu. Mo\u017ee Ga se i treba tra\u017eiti u svakom ljudskom \u017eivotu. Iako je \u017eivot neke osobe zemlja puna trnja i korova, uvijek postoji prostor u kojem dobro sjeme mo\u017ee rasti. Treba se pouzdati u Boga\u00bb.<\/p>\n Trebamo li biti optimisti?<\/strong><\/p>\n Ove Papine rije\u010di me podsje\u0107aju na neka njegova razmi\u0161ljanja iz pro\u0161losti, u kojima je tada\u0161nji kardinal Bergoglio napisao kako Bog ve\u0107 \u017eivi u gradu, \u017eivotno pomije\u0161an me\u0111u svima i sjedinjen sa svakim. Drugi je to na\u010din, po mom mi\u0161ljenju, re\u0107i ono \u0161to je sv. Ignacije napisao u Duhovnim vje\u017ebama, tj. da Bog \u00abradi i djeluje\u00bb u na\u0161em svijetu. Pitam ga stoga: \u00abTrebamo li biti optimisti? Koji su znakovi nade u dana\u0161njem svijetu? Kako se mo\u017ee biti optimist u svijetu koji je u krizi?\u00bb. \u00abEvo \u2014 nastavlja papa Franjo \u2014, kr\u0161\u0107anska nada nije prikaza i ne vara. Ona je bogoslovna krjepost i prema tome, u kona\u010dnici, Bo\u017eji dar koji se ne mo\u017ee svesti na optimizam, koji je samo ljudski. Bog ne potkrada nadu, ne mo\u017ee negirati sebe. Bog je sav obe\u0107anje\u00bb.<\/p>\n Umjetnost i stvarala\u0161tvo<\/strong><\/p>\n Ostajem pogo\u0111en citiranjem Turandota da bi govorio o otajstvu nade. \u017delio bih bolje razumjeti koje su umjetni\u010dke i knji\u017eevne reference pape Franje. Podsje\u0107am ga da je 2006. rekao da veliki umjetnici znaju predstaviti ljepotu tragi\u010dnih i bolnih stvarnosti \u017eivota. Pitam stoga koje umjetnike i pisce voli; ima li ne\u0161to \u0161to ih povezuje\u2026 \u00abU slikarstvu se divim Caravaggiu: njegove slike na platnu mi govore. Ali i Chagall sa svoji bijelim Raspe\u0107em\u2026\u00bb.<\/p>\n \u00abU glazbi volim Mozarta, razumljivo. Onaj Et Incarnatus est iz njegove Mise u C-duru je nenadma\u0161iv: vodi te Bogu! Volim Mozarta u izvedbi Clare Haskil. Mozart me ispunjava: ne mogu na njega misliti, moram ga slu\u0161ati. Beethovena volim slu\u0161ati, ali prometejski. A najprometejski\u00a0 predstavnik za mene je Furtw\u00e4ngler. A onda Bachova Muka. Bachovo djelo koje jako volim je Erbarme Dich, Petrov pla\u010d iz Muke po Mateju. Veli\u010danstveno. Potom, na druga\u010dijoj razini, ne prisnoj na isti na\u010din, volim Wagnera. Volim ga slu\u0161ati, ali ne uvijek. Tetralogija Prsten koju je izveo Furtw\u00e4ngler u milanskoj Scali 1950. za mene je najbolja stvar. Ali i Parsifal izveden 1962. od Knappertsbuscha\u00bb.<\/p>\n \u00abTrebali bismo razgovarati i o kinu. Fellinijeva Ulica je film koji sam mo\u017eda najvi\u0161e volio. Identificiram se s tim filmom, u kojem postoji razumljiva poveznica sa svetim Franjom. Vjerujem onda da sam vidio sve filmove s Annom Magnani i Aldom Fabrizijem kad sam imao izme\u0111u 10 i 12 godina. Jedan drugi film koji sam jako volio je Rim, otvoreni grad. Moju kinematografsku kulturu dugujem prije svega svojim roditeljima koji su nas \u010desto vodili u kino\u00bb.<\/p>\n \u00abU svakom slu\u010daju, op\u0107enito volim tragi\u010dne umjetnike, posebno one najklasi\u010dnije. Ima jedna lijepa definicija koju Cervantes stavlja u usta sveu\u010dili\u0161nom prvostupniku Carrascu kako bi pohvalio pri\u010du o Don Quijotu: \u201cDjeca ju imaju u rukama, mladi ju \u010ditaju, odrasli ju razumiju, stari ju hvale\u201d. To za mene mo\u017ee biti dobra definicija za klasike\u00bb.<\/p>\n Spoznajem da sam upijao od tih njegovih upori\u0161ta, i da imam \u017eelju u\u0107i u njegov \u017eivot ulaze\u0107i kroz vrata njegovih umjetni\u010dkih odabira. Bio bi to, zami\u0161ljam, duga\u010dak put. A uklju\u010divao bi i kino, od talijanskog neorealizma do Babettine gozbe. Na pamet mi dolaze drugi autori i druga djela koja je navodio u drugim prigodama, uklju\u010duju\u0107i mla\u0111e ili manje poznate ili lokalne: od Mart\u00edn Fierro Jos\u00e9a Hern\u00e1ndeza do poezije Nina Coste, do Velikog egzodusa Luigija Orseniga. Ali mislim i na Josepha Mal\u00e8gue i Jos\u00e9 Mar\u00eda Pem\u00e1n. I razumljivo na Dantea i Borgesa, ali i na Leopolda Marechala, autora Ad\u00e1n Buenosayres, El Banquete od Severo Arc\u00e1ngelo i Megaf\u00f3n o la guerra. Mislim na poseban na\u010din upravo na Borgesa, jer ga je Bergoglio, dvadesetosmogodi\u0161nji profesor knji\u017eevnosti na Santa F\u00e9 pri Colegio de la Inmaculada Concepci\u00f3n, izravno poznavao. Bergoglio je posljednje dvije godine predavao na Gimnaziji i svoje mlade upu\u0107ivao na kreativno pisanje. Imao sam iskustvo sli\u010dno njegovom, kad sam bio njegove dobi, na Istituto Massimo u Rimu, osnivaju\u0107i BombaCarta, i to mu pripovijedam. Na kraju molim Papu da ispri\u010da svoje iskustvo.<\/p>\n \u00abBila je to pomalo rizi\u010dna stvar \u2014 odgovara \u2014. Trebao sam u\u010diniti tako da moji u\u010denici studiraju El Cida. Ali djeci se to nije svi\u0111alo. Tra\u017eili su da \u010ditaju Garc\u00eda Lorcu. Tada sam odlu\u010dio da \u0107e El Cida u\u010diti doma, a na nastavi sam obra\u0111ivao autore koji su se mladima vi\u0161e svi\u0111ali. Razumljivo mladi su \u017eeljeli \u010ditati \u201cpikantnija\u201d knji\u017eevna djela, suvremena poput La casada infiel, ili klasi\u010dna poput La Celestina od Fernanda de Rojasa. Ali \u010ditaju\u0107i te stvari koje su ih trenutno privla\u010dile, op\u0107enitije su vi\u0161e u\u017eivali u knji\u017eevnosti, u poeziji, te su prelazili na druge autore. I za mene je to bilo veliko iskustvo. Proveo sam program, ali na prestrukturiran na\u010din, tj. ne redoslijedom kako je to bilo predvi\u0111eno, nego redoslijedom koji je prirodno dolazio iz \u010ditanja autora. I taj na\u010din mi je mnogo odgovarao: nisam volio stvarati kruto programiranje, nego u krajnjem slu\u010daju znati kamo vi\u0161e ili manje sti\u0107i. Tada sam po\u010deo tra\u017eiti od njih da pi\u0161u. Na kraju sam odlu\u010dio Borgesu dati da pro\u010dita dvije pripovijesti napisane od mojih mladih. Poznavao sam njegovu tajnicu, koja je bila moja profesorica iz klavira. Borgesu su se jako svi\u0111ale. I tada mi je predlo\u017eio da napi\u0161em uvod u jednu zbirku\u00bb. Granice i laboratoriji<\/strong><\/p>\n Kreativnost, dakle: za isusovca je va\u017ena. Papa Franjo, primaju\u0107i sve\u0107enike i suradnike \u010dasopisa Civilt\u00e0 Cattolica, je skandirao trijadu drugih karakteristika va\u017enih za kulturalni rad isusovaca. Vra\u0107am se mislima na taj dan, pro\u0161log 14. lipnja. Sje\u0107am se da mi je tada, u razgovoru prije susreta s \u010ditavom na\u0161om skupinom, nagovijestio trijadu: dijalog, rasu\u0111ivanje, granica. I inzistirao je posebno na posljednjoj to\u010dki, citiraju\u0107i mi Pavla VI., koji je u jednom poznatom govoru rekao isusovcima: \u00abGdje god u Crkvi, i na najte\u017eim i vrhunskim podru\u010djima, na raskri\u017ejima ideologija, u dru\u0161tvenim rovovima, bilo i postoji uspore\u0111ivanje izme\u0111u goru\u0107ih potreba \u010dovjeka i neprolazne poruke Evan\u0111elja, tamo su bili i jesu isusovci\u00bb.<\/p>\n Molim papu Franju za poneko poja\u0161njenje: \u00abMolio nas je da budemo pozorni da ne padnemo u \u201cnapast da ukro\u0107ujemo granice: treba i\u0107i prema granicama a ne nositi granice ku\u0107i da bi ih malo izlakirali i pripitomili\u201d. \u0160to je pod tim mislio? \u0160to nam je to\u010dno namjeravao re\u0107i? Ovaj intervju je bio dogovoren izme\u0111u skupine \u010dasopisa koje ure\u0111uje Dru\u017eba Isusova: koji im poziv \u017eeli o\u010ditovati? Koji trebaju biti njihovi prioriteti?\u00bb.<\/p>\n \u00abTri klju\u010dne rije\u010di koje sam uputio \u010dasopisu Civilt\u00e0 Cattolica mogu biti pro\u0161irene na sve \u010dasopise Dru\u017ebe, mo\u017eda s razli\u010ditim naglascima ovisno o njihovoj prirodi i ciljevima. Kad inzistiram na granici, na poseban na\u010din mislim na potrebu \u010dovjeka koji stvara da bude uklju\u010den u kontekst u kojemu djeluje i o kojemu promi\u0161lja. Uvijek vreba opasnost \u017eivjeti u laboratoriju. Na\u0161a vjera nije vjera-laboratorij, nego vjera-hod, povijesna vjera. Bog se objavio kao povijest, ne kao kompendij apstraktnih istina. Bojim se laboratorija jer u laboratoriju se uzimaju problemi i nose ku\u0107i da ih se pripitomi, da ih se izlakira, izvan njihovog konteksta. Ne treba ku\u0107i nositi granicu, nego \u017eivjeti na granici i biti odva\u017eni\u00bb.<\/p>\n Pitam Papu mo\u017ee li navesti kakav primjer na temelju svog osobnog iskustva. \u00abA granice su mnoge. Pomislimo na sestre koje \u017eive u bolnicama: one \u017eive na granicama. Ja sam \u017eiv zahvaljuju\u0107i jednog od njih. Kad sam imao problema s plu\u0107ima u bolnici, lije\u010dnik mi je dao penicilin i streptomicin u odre\u0111enim dozama. Sestra koja je bila na odjelu je utrostru\u010dila dozu jer je imala \u201enjuh\u201c, znala je \u0161to \u010diniti, jer je bila s bolesnicima \u010ditav dan. Lije\u010dnik, koji je stvarno bio odli\u010dan, \u017eivio je u laboratoriju, sestra je \u017eivjela na granici i razgovarala s granicom svaki dan. Pripitomiti granice zna\u010di ograni\u010diti se govoriti s udaljene pozicije, zatvoriti se u laboratorije. Stvari su to korisne, ali promi\u0161ljanje za nas mora uvijek polaziti od iskustva\u00bb.<\/p>\n Kako \u010dovjek razumije samog sebe<\/strong><\/p>\n Tada pitam Papu vrijedi li to i kako i za jednu va\u017enu kulturalnu granicu kakva je granica antropolo\u0161kog izazova. Antropologija na koju se Crkva tradicionalno poziva i govor kojim ju je izrazila ostalu \u010dvrst oslonac, plod stoljetne mudrosti i iskustva. Me\u0111utim, \u010dovjek kojemu se Crkva obra\u0107a ne \u010dini se da ga vi\u0161e razumije ili smatra dovoljnim. Po\u010dinjem razmi\u0161ljati o \u010dinjenici da \u010dovjek sebe tuma\u010di na na\u010din razli\u010dit od pro\u0161losti, s razli\u010ditim kategorijama. A to i zbog velikih promjena u dru\u0161tvu i jednog \u0161ireg prou\u010davanja samog sebe\u2026<\/p>\n Papa u ovom trenutku ustaje i odlazi s pisa\u0107eg stola uzeti \u010casoslov. To je \u010casoslov na latinskom, sad ve\u0107 istro\u0161en od kori\u0161tenja. I otvara ga na Slu\u017ebi \u010ditanja \u0160estog \u010dasa, odnosno za petak XXVII. tjedna. \u010cita mi odlomak iz Commonit\u00f3rium Primum di san Vincenzo di Lerins: ita \u00e9tiam christi\u00e1nae religi\u00f3nis dogma sequ\u00e1tur has decet prof\u00e9ctuum leges, ut annis sc\u00edlicet consolid\u00e9tur, dilat\u00e9tur t\u00e9mpore, sublim\u00e9tur aet\u00e1te (\u00abI dogma kr\u0161\u0107anske vjere treba slijediti te zakone. Napreduje, u\u010dvr\u0161\u0107uju\u0107i se s godinama, razvijaju\u0107i se s vremenom, produbljuju\u0107i se s dobi\u00bb).<\/p>\n I tako Papa\u00a0 nastavlja: \u00abSveti Vinko Lerinski uspore\u0111uje biolo\u0161ki razvoj \u010dovjeka i preno\u0161enje iz jednog razdoblja u drugo depositum fidei, koje raste i u\u010dvr\u0161\u0107uje se s protokom vremena. Evo, razumijevanje \u010dovjeka se mijenja s vremenom, a tako se isto produbljuje i savjest \u010dovjeka. Pomislimo na to kad je bilo dopu\u0161teno ropstvo ili smrtna kazna bez ikakvog problema. Prema tome, raste se u shva\u0107anju istine. Egzegete i teolozi poma\u017eu Crkvi u sazrijevanju vlastitog prosu\u0111ivanja. I druge znanosti i njihov razvoj poma\u017eu Crkvi u tom rastu razumijevanja. Postoje drugorazredne norme i propisi koji su nekad bili u\u010dinkoviti, ali koji su sada izgubili vrijednost ili zna\u010denje. Vizija doktrine Crkve kao monolit kojeg treba braniti bez nijansi je pogre\u0161na\u00bb.<\/p>\n \u00abUostalom, u svakom razdoblju \u010dovjek poku\u0161ava bolje razumjeti i izraziti sama sebe. I prema tome \u010dovjek s vremenom mijenja na\u010din do\u017eivljavanja samog sebe: jedno je \u010dovjek koji se izra\u017eava isklesav\u0161i Niku sa Samotrake, drugo je djelo Caravaggia, drugo je ono Chagallovo i drugo je onda ono Dal\u00edja. I oblici izra\u017eavanja istine mogu biti s mnogo oblika, i to je \u0161tovi\u0161e potrebno za preno\u0161enje evan\u0111eoske poruke u njezinom nepromijenjenom zna\u010denju\u00bb.<\/p>\n \u00ab\u010covjek je u tra\u017eenju samog sebe, i razumljivo u tom tra\u017eenju mo\u017ee po\u010diniti pogre\u0161ke. Crkva je \u017eivjela vremena genijalnosti, kao na primjer vrijeme tomizma. Ali \u017eivi i vremena dekadencije misli. Na primjer: ne smijemo mije\u0161ati genijalnost tomizma s dekadentnim tomizmom. Ja sam, na\u017ealost, studirao filozofiju s priru\u010dnicima dekadentnog tomizma. U promi\u0161ljanju \u010dovjeka, prema tome, Crkva bi trebala te\u017eiti genijalnosti, a ne dekadenciji\u00bb.<\/p>\n \u00abKad izra\u017eavanje misli nije valjano? Kad misao iz pogleda gubi ljudsko ili kad se naprosto boji ljudskog ili dopu\u0161ta biti prevarena o samoj sebi. Obmanuta je misao koja mo\u017ee biti prikazana poput Odiseja pred pjesmom sirena, ili poput Tannh\u00e4usera, na orgijama okru\u017eenog \u0161umskim bogovima i bakovim sve\u0107enicama, ili poput Parsifala, u drugom dijelu Wagnerove opere, u re\u017eiji Klingsora. Misao Crkve treba povratiti genijalnost i sve vi\u0161e razumijevati kako \u010dovjek danas razumije sebe kako bi razvijala i produbljivala vlastiti nauk\u00bb.<\/p>\n Moliti<\/strong><\/p>\n Postavljam Papi posljednje pitanje o njegovom najdra\u017eem na\u010dinu molitve. \u00abI molitva je za mene uvijek molitva \u201cmemoriosa\u201d, puna uspomena, sje\u0107anja, tako\u0111er uspomena moje povijesti ili onoga \u0161to je Gospodin u\u010dinio u svojoj Crkvi ili u nekoj posebnoj \u017eupi. Za mene je uspomena u kojoj sv. Ignacije govori u Prvom Tjednu Vje\u017ebi u milosrdnom susretu s Kristom Raspetim. I pitam se: \u201c\u0160to sam u\u010dinio za Krista? \u0160to \u010dinim za Krista? \u0160to trebam \u010diniti za Krista?\u201d. Uspomena je to o kojoj Ignacije govori i u Contemplatio ad amorem, kad tra\u017ei da se prisjetimo i primljenih dobro\u010dinstava. Ali prije svega ja znam i da se Gospodin sje\u0107a mene. Ja mogu Njega zaboraviti, ali znam da On nikad, nikad mene ne zaboravlja. Uspomena predstavlja radikalni temelj srca jednog isusovca: uspomena je to milosti, uspomena u kojoj se govori u Ponovljenom zakonu, uspomena na djela Bo\u017eja koja su u temelju saveza izme\u0111u Boga i Njegovog naroda. Uspomena je to koja od mene \u010dini sina i koja od mene \u010dini i oca\u00bb.<\/p>\n * * *<\/p>\n Svjestan sam da bih nastavio jo\u0161 dugo taj dijalog, ali znam da, kao \u0161to je Papa jednom rekao, ne treba \u00abmaltretirati granice\u00bb. Ukupno smo razgovarali vi\u0161e od \u0161est sati, tijekom tri susreta 19., 23. i 29. kolovoza. Dra\u017ee mi je bilo ovdje sro\u010diti razgovor bez nazna\u010davanja pauzi da se ne izgubi na kontinuitetu. U stvari na\u0161 je susret bio vi\u0161e razgovor nego intervju: pitanja su bila podloga, bez su\u017eavanja u unaprijed definirane i krute parametre. I jezi\u010dno smo te\u010dno pro\u0161li kroz talijanski i \u0161panjolski, a da s vremena na vrijeme nismo zamijetili prijelaze. Nije bilo ni\u010deg mehani\u010dkog, a odgovori su nastali u dijalogu i unutar razmi\u0161ljanja koje sam ovdje poku\u0161ao iznijeti, na sa\u017eeti na\u010din, tako kako sam mogao. (Izvor:laudato.hr)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\n\u00abSusresti Boga u svim stvarima nije empirijska eureka. Sve u svemu, kad \u017eelimo susresti Boga, \u017eeljeli bismo ga odmah utvrditi empirijskom metodom. Tako se Boga ne susre\u0107e. Susre\u0107e Ga se u laganom lahoru koji je osjetio Ilija. Osjetila koja utvr\u0111uju Boga su ona koja sv. Ignacije naziva \u201cduhovnim osjetilima\u201d. Ignacije tra\u017ei da se otvori duhovna osjetljivost kako bi se moglo susresti Boga izvan \u010disto empirijskog pristupa. Potreban je kontemplativan stav: to zna\u010di osje\u0107ati da se ide dobrim putem razumijevanja i ljubavi u odnosu na stvari i situacije. Znak da se \u010dovjek nalazi na tom dobrom putu je znak dubokog mira, duhovne utjehe, Bo\u017eje ljubavi, te gledanje svih stvari u Bogu\u00bb.<\/p>\n
\n\u00abOpasnost u tra\u017eenju i nala\u017eenju Boga u svim stvarima je prema tome volja previ\u0161e poja\u0161njavati, re\u0107i ljudskom sigurno\u0161\u0107u i drsko\u0161\u0107u: \u201cBog je ovdje\u201d. Prona\u0107i \u0107emo samo boga po na\u0161oj mjeri. Ispravan stav je onaj augustinijanski: tra\u017eiti Boga da Ga se na\u0111e, i na\u0107i Ga da bi Ga se uvijek tra\u017eilo. A \u010desto se tra\u017ei naslijepo, kako se \u010dita u Bibliji. Iskustvo je to velikih Otaca vjere, koji su na\u0161 uzor. Potrebno je ponovno pro\u010ditati jedanaesto poglavlje Poslanice Hebrejima. Abraham je krenuo a da nije znao kamo ide, iz vjere. Svi na\u0161i pretci u vjeri su umrli vidjev\u0161i obe\u0107ana dobra, ali iz daleka\u2026 Na\u0161 \u017eivot nam nije dan kao knji\u017eica jedne opere u kojoj je sve zapisano, ve\u0107 on zna\u010di po\u0107i, hodati, \u010diniti, tra\u017eiti, vidjeti\u2026 Mora se u\u0107i u pustolovinu traganja susreta i prepu\u0161tanja tra\u017eiti i prepu\u0161tanja susresti Boga\u00bb.<\/p>\n
\n\u00abNe svi\u0111a mi se koristiti rije\u010d \u201coptimizam\u201d, jer govori o psiholo\u0161kom stavu. Svi\u0111a mi se naprotiv koristiti rije\u010d \u201cnada\u201d u skladu s onim \u0161to se \u010dita u jedanaestom poglavlju Poslanice Hebrejima koju sam prije spomenuo. Oci su nastavili putovati, prolaze\u0107i kroz velike pote\u0161ko\u0107e. I nada ne razo\u010darava, kako \u010ditamo u Poslanici Rimljanima. Sjeti se naprotiv prve zagonetke u Puccinijevom Turandotu\u00bb, moli me Papa.
\nU tren sam se sjetio pomalo napamet stihova te zagonetke princeze koja za odgovor ima nadu: U tamnoj no\u0107i leti prikaza u duginim bojama. \/ Di\u017ee i \u0161iri krila \/ nad crno beskrajno \u010dovje\u010danstvo. \/ \u010citav svijet ju zaziva \/ i \u010ditav svijet ju moli. \/ Ali prikaza nestaje sa zorom \/ da bi se rodila u srcu. \/ I svake no\u0107i se ra\u0111a \/ i svakog dana umire! Stihovi koji otkrivaju \u017eelju za nadom, ali koju ovdje predstavlja prikaza u duginim bojama i koja nestaje sa zorom.<\/p>\n
\n\u00abMnogo sam volio autore me\u0111u sobom razli\u010dite. Najvi\u0161e volim Dostojevskog i H\u00f6lderlina. Od H\u00f6lderlina \u017eelim spomenuti vrlo lijepu lirsku pjesmu za ro\u0111endan njegove bake, a koja mi je duhovno vrlo mnogo koristila. To je ona koja zavr\u0161ava stihom Neka \u010dovjek sa\u010duva ono \u0161to je dijete obe\u0107alo. Dirnula me i zato \u0161to sam jako volio svoju baku Rosu, a tamo H\u00f6lderlin pribli\u017eava svoju baku Mariji koja je rodila Isusa, koji za njega predstavlja zemaljskog prijatelja koji nikoga nije smatrao strancem. Knjigu Zaru\u010dnici sam pro\u010ditao tri puta i sad je imam na stolu da je ponovno pro\u010ditam. Manzoni mi je puno dao. Moja baka me je, kad sam bio dijete, napamet nau\u010dila po\u010detak te knjige: \u201cOnaj krak jezera Como, koji je okrenut prema jugu, izme\u0111u dva neprekinuta planinska lanca\u2026\u201d. I Gerard Manley Hopkins mi se jako svi\u0111ao\u00bb.<\/p>\n
\n\u00abOnda, Sveti O\u010de, je li za \u017eivot neke osobe va\u017ena kreativnost?\u00bb, pitam ga. On se smije i odgovara mi: \u00abZa jednog isusovca je iznimno va\u017ena! Isusovac mora biti kreativan\u00bb.<\/p>\n
\n\u00abKad se dogovori o dru\u0161tvenim problemima, jedno je okupiti se radi prou\u010davanja problema droge u nekoj villa miseria, a drugo je po\u0107i tamo, \u017eivjeti tamo i razumjeti problem iznutra i prou\u010davati ga. Ima jedno genijalno pismo oca Arrupea upravljeno Centros de Investigaci\u00f3n y Acci\u00f3n Social (CIAS) o siroma\u0161tvu, u kojem jasno ka\u017ee da se ne mo\u017ee govoriti o siroma\u0161tvu ako ga se ne iskusi izravnim uklju\u010divanjem u mjesta u kojima ga se \u017eivi. Ta rije\u010d \u201cuklju\u010divanje\u201d je opasna jer su je neki redovnici shvatili kao modu, te su se dogodile katastrofe zbog nedostatka rasu\u0111ivanja. Ali uistinu je va\u017ena\u00bb.<\/p>\n
\n\u00abSvako jutro molim \u010dasoslov. Volim moliti s psalmima. Onda, nakon toga, slavim misu. Molim krunicu. Ono \u0161to doista volim je ve\u010dernje Klanjanje, i onda kad sam rastresen i mislim na drugo ili \u010dak zaspim mole\u0107i. Na ve\u010der sam dakle, izme\u0111u sedam i osam, pred Presvetim na satu klanjanja. Ali molim i mislima kad \u010dekam kod zubara ili u drugim trenucima dana\u00bb.<\/p>\n