{"id":10903,"date":"2013-09-10T12:56:18","date_gmt":"2013-09-10T11:56:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=10903"},"modified":"2013-09-10T12:56:18","modified_gmt":"2013-09-10T11:56:18","slug":"crkva-je-u-svijetu-da-rod-donosi-iv-1516-propovijed-mons-zelimira-puljica-na-37-katehetskom-danu-zadarske-nadbiskupije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=10903","title":{"rendered":"Crkva je u svijetu ‘da rod donosi’ (Iv 15,16) – Propovijed mons. \u017delimira Pulji\u0107a na 37. katehetskom danu Zadarske nadbiskupije"},"content":{"rendered":"

1.<\/strong> Povodom 50. obljetnice po\u010detka rada II. Vatikanskog sabora i 20. obljetnice Katekizma KC, kao najzrelijeg ploda Sabora, slavimo Godinu vjere, koja \u0107e kod nas u Nadbiskupiji trajati jo\u0161 dvije godine. Sabor je bio najzna\u010dajniji crkveni doga\u0111aj XX. stolje\u0107a. Stoga je Papa Benedikt XVI., koji je kao teolog sudjelovao na Saboru, proglasio Godinu vjere. Sabor je, naime, usmjerio djelovanje Crkve u svijetu, odredio ekumenska na\u010dela s drugim Crkvama i vjerskim zajednicama. Uz to dao je neke smjernice kako se Crkva treba odnositi prema stvarnostima svijeta: Prema kulturi, politici, znanosti, umjetnosti i drugo. Protuma\u010dio je i smisao ljudskih prava, osobito vjerske slobode i dostojanstva ljudske osobe. Kona\u010dno, iznio je svijetu kako Crkva shva\u0107a samu sebe. ‘Crkvo Kristova, \u0161to zbori\u0161 i misli\u0161 o sebi?’ U tom vidu mi smo tijekom pro\u0161le \u0161kolske godine poku\u0161ali u\u0107i u duh dogmatsku konstitucije o Crkvi koja po\u010dinje rije\u010dima: “Svjetlo naroda je Krist i zato ovaj Sveti Sabor \u017earko \u017eeli da njegovom svjetlo\u0161\u0107u, koja odsijeva na licu Crkve, rasvijetli sve ljude navje\u0161\u0107uju\u0107i Evan\u0111elje svakomu stvoru (usp. Mk 16,15). I pitali smo se ‘odakle dolazi Crkva koja \u017eeli obasjati svijet Kristovim svjetlom’? I vidjeli smo da ona ne dolazi iz neke tame ili mita s nepoznatim izvorom. Ne, njezin je izvor poznat i utemeljen je na povijesnoj osobi Isusa Krista, na Bogo\u010dovjeku koji je ro\u0111en u Betlehemu i odrastao u Nazaretu! Crkva, dakle, dolazi iz otajstva Utjelovljenja.<\/p>\n

Ali, ona dolazi iz \u017ertve kri\u017ea i uskrsne zore, iz tog temeljnog doga\u0111aja na kojem Crkva po\u010diva i bez kojega ne bi postojala. ‘Ako Krist nije uskrsnuo, zaludu je propovijedanje na\u0161e, veli sveti Pavao’ (1 Kor 15,12-15). To je njezina “hrid koju ni vrata paklena ne mogu nadvladati” (usp. Mt 16,18). Ona je zajednica vjere bo\u017eanskoga porijekla kojoj je smisao i poslanje odredio Krist kao Po\u010detnik i Dovr\u0161itelj vjere na\u0161e (Heb 12,2).<\/p>\n

2.<\/strong> Isus nije utemeljio Crkvu da bude sama sebi svrhom, nego da \u017eivi u svijetu i ‘da rod donosi, i rod njezin da ostane’ (usp. Iv 15,16). Ona je poslana svakom \u010dovjeku i svim narodima: ‘Po\u0111ite, dakle, i u\u010dinite mojim u\u010denicima sve narode’ (Mt 28,19-20). Zbog toga su svi njezini \u010dlanovi odgovorni za njezino poslanje. Svi su du\u017eni biti u dru\u0161tvu “sol zemlje” i “svjetlost svijeta” (Mt 5,13. 14). “Tako neka svijetli va\u0161a svjetlost pred ljudima, da vide va\u0161a dobra djela i slave Oca va\u0161ega koji je na nebesima” (Mt 5,16). Time je Isus postavio jasan zahtjev za sva vremena. Kako onima koji rade u tvornicama i na njivama, tako i onima koji su u \u0161koli ili pou\u010davaju na fakultetima. Isus \u017eeli neka njegova svjetlost sjaji i u laboratoriju gdje se istra\u017euje, kao i u sredstvima javnog priop\u0107avanja. Naime, gdje god vjernici \u017eive, rade i djeluju: u kulturi, ekonomiji, politici i bilo kojem zvanju imaju biti dosljedni svojoj vjeri i svojoj savjesti. I du\u017eni su biti subjekt dru\u0161tvenih zbivanja s ljudima koji se trude oko pravde, slobode i op\u0107eg dobra.<\/p>\n

Ne smije se, me\u0111utim, smetnuti s uma da se Crkva kao institucija ne mo\u017ee vezati ni uz koju politi\u010dku stranku ili opciju. Ona ljubomorno \u010duva svoju slobodu poslanja. I \u017eeli biti i ostati\u00a0 slobodna Crkva u slobodnom dru\u0161tvu. Njezina odvojenost od strana\u010dkih opredjeljenja nikako ne zna\u010di da je ona odvojena od svijeta i ravnodu\u0161na prema sadr\u017eajima koje nude razni politi\u010dki programi. Dapa\u010de, ona ima du\u017enost i zada\u0107u spomenute programe ocjenjivati i vrjednovati s moralnog gledi\u0161ta. “Neka svijetli va\u0161a svjetlost pred ljudima, da vide va\u0161a dobra djela i slave Oca va\u0161ega koji je na nebesima” (Mt 5,16). Demokracija otvara Crkvi i vjernicima punu slobodu djelovanja i svjedo\u010denja za sve \u0161to je pravo, istinito i \u010dovjeka dostojno. Zbog toga valja buditi i ja\u010dati svijest i odgovornost kod vjernika laika. O njihovu stavu, vjeri i izboru mo\u017ee \u010desto ovisiti budu\u0107nost i sudbina dru\u0161tva i naroda. To posebice isti\u010de Sabor u dekretu o laicima kad veli da je odgovornost i djelovanje vjernika laika u svijetu velika.<\/p>\n

3. <\/strong>Rekao sam da ‘Sabor \u017earko \u017eeli da svjetlo\u0161\u0107u koja odsijeva na licu Crkve, rasvijetli sve ljude’ (Mk 16,15). To lice me\u0111utim \u010desto je po\u0161kropljenu krvlju njezinih svjedoka. Jedan od njih je i mladi sve\u0107enik Miroslav Bule\u0161i\u0107 koga su ubili komunisti prije 66 godina u njegovoj 27 godini \u017eivota, i nepunoj petoj godini sve\u0107eni\u0161tva. O njemu \u0107u re\u0107i koju rije\u010d u dvorani. Ovdje bih htio naglasiti da Crkva \u017eivi i od otajstva kri\u017ea. Isus je jasno najavio apostolima: “U svijetu imate muku, ali hrabri budite; ja sam pobijedio svijet!” (Iv 16,33). I ako se pitamo \u0161to to Crkva veli o sebi, mogli bismo re\u0107i kako se ona ‘prepoznaje u sli\u010dnosti trpljenja’ s njezinim utemeljiteljem Isusom Kristom. “Mene su progonili i vas \u0107e progoniti” (Iv 15,19-20). Toliki su pape, biskupi, sve\u0107enici, redovnici i redovnice, kao i brojni vjernici laici trpjeli poni\u017eenja i mu\u010denja samo zbog svoje vjere. A da ne govorimo o silnom broju nepravednih sudskih procesa, zatvaranja i logore, odakle se mnogi nikada nisu vratili. Za\u0161to sve to? Otkuda tolika mr\u017enja na Crkvu? Za\u0161to su je smatrali tako opasnom? Ta velika tajna ima svoje jedino tuma\u010denje u Kristovu kri\u017eu i uskrsnu\u0107u. To je patnja koja otkupljuje, posve\u0107uje i osloba\u0111a. A umiranje postaje zalogom uskrsnu\u0107a. Zato Crkva ljubi i kad je mu\u010dena, a moli i kad je progonjena. Gospodin, naime, nala\u017ee: “Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi Oca koji je na nebesima” (Mt 5,44-45).<\/p>\n

‘Razmi\u0161ljaju\u0107i o patnjama Crkve kao i njezinom poni\u017eeno i iznaka\u017eenom licu, pi\u0161e poznati teolog Henri de Lubac, osje\u0107am potrebu da je ‘ljubim dvostruko ja\u010de’ (Le Christ au monde, br. 1, 1971, str. 19). Ljubiti Crkvu imao je kao svoje biskupsko geslo, moj pred\u0161asnik mons. Pren\u0111a. Ljubimo, dakle, Crkvu kao svoju duhovnu Majku. Ona nas je rodila, a kao djecu Bo\u017eju odgaja nas za ba\u0161tinu vje\u010dnoga \u017eivota. Ljubimo Crkvu jer ona je Isusovo otajstveno produljenje u svijetu. Po njoj i u njoj Krist nastavlja svoje poslanje. A ona, “putuju\u0107i izme\u0111u progona svijeta i Bo\u017eje utjehe” (sv. Augustin),\u00a0 ne prestaje objavljivati ljudima Isusovu muku i smrt, dok On ne do\u0111e (usp. 1 Kor 11,26). Uskrsnuli Gospodin daje joj snagu da strpljivo i s ljubavlju svladava sve \u017ealosti i te\u0161ko\u0107e, nutarnje i vanjske. S vjerom i predanjem kako je to u\u010dinio, prije 66 godina, sluga Bo\u017eji Miroslav Bule\u0161i\u0107 koji \u0107e koncem rujna 2013. biti ubrojen me\u0111u bla\u017eene mu\u010denike.<\/p>\n

Katehetski dan, Belafu\u017ea, 4. rujna 2013.<\/p>\n

\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

1. Povodom 50. obljetnice po\u010detka rada II. Vatikanskog sabora i 20. obljetnice Katekizma KC, kao najzrelijeg ploda Sabora, slavimo Godinu …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10903"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=10903"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10903\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10904,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10903\/revisions\/10904"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=10903"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=10903"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=10903"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}