\n
\n
\u00a0Svetac za sva vremena<\/p>\n
1. Obi\u010dno spominjemo svece na dan kad su blago usnuli u Gospodinu. Rijetki su oni kojih se spominje uz njihove ro\u0111endane. To su samo Isus, BDM i sveti Ivan krstitelj. Naime, spominju\u0107i dan preseljenja s ovoga svijeta na bolji, mi zapravo velimo kako je to zapravo dan kad su se oni ‘rodili’. Ne za zemlju, ve\u0107 ‘za nebo’. Jer, ‘tvojim se vijernima \u017eivot mijenja, a ne oduzima’, pjevamo u sve\u010danom predslovlju za pokojne. No, ima svetaca koje liturgijski obilje\u017eavamo na dane koji nemaju veze ni danom njihova ro\u0111enja, kao ni s danom njihove smrti ili preseljenja. Jedan od njih je i dana\u0161nji sve\u010dar, Sveti Benedikt koji je umro 21. o\u017eujka 547. Istina, njegov se blagdan stolje\u0107ima slavio 21. o\u017eujka. Budu\u0107i da je to obi\u010dno bivalo u korizmi, blagdan je premje\u0161ten na 11. srpanja, kako bi mu se posvetila doli\u010dna i zaslu\u017eena pa\u017enja. Naime, ve\u0107 u VIII. po\u010delo je obilje\u017eavanje prijenosa njegovih zemnih ostataka u opatiju Fleury u Francuskoj, a ono je bilo 11. srpnja 660.<\/p>\n
\n
Benedikt je otac zapadnog redovni\u0161tva, osniva\u010d benediktinskog reda i jedan od velikana zapadnog redovni\u0161tva i kr\u0161\u0107anske kulture uop\u0107e. Rodio oko g. 480. u Norci, na podno\u017eju Sabinskih brda, u dobrostoje\u0107oj obitelji koja ga je poslala u Rim na odgoj i stjecanje znanja. Rimske prilike, me\u0111utim, nisu ga odu\u0161evile pa je napustio i Rim i studij u njemu. \u017delja za ve\u0107im idealima odvela ga je u potpunu samo\u0107u, u \u0161pilju kraj Subiaca. Bog je tako ovog velikog patrijarha zapadnoga redovni\u0161tva uzeo \u00a0u svoju \u0161kolu, u ti\u0161inu \u0161pilje gdje je kao ponizni u\u010denik ostao pune tri godine. Bog ga je onda iz tamne \u0161pilje izveo na svjetlo da bi kao svjetionik svijetlio u njegovoj Crkvi. I pou\u010dio ga kako osnivati zajednice i u njima zajedni\u010dki tra\u017eiti Boga.<\/p>\n
\n
2. To je uspje\u0161no ostvario u samostanu na Monte Cassinu. Taj je samostan u fizi\u010dkom i u duhovnom pogledu postao pravi ”grad na gori”. Benedikt ga je zidao prema jasno zacrtanom planu, a gradnja je obuhva\u0107ala ne samo materijalno zdanje, ve\u0107 i ono duhovno: Ideal je bio stvoriti redovni\u010dku zajednicu koja \u0107e biti stabilna, ali u isto vrijeme i otvorena za sve zadatke i potrebe svoga vremena. Analiziraju\u0107i plodove Benediktova djela Boros je kratko zapisao da su benediktinci ‘stvorili kr\u0161\u0107ansku povijest time \u0161to su po\u010deli provoditi svoj \u017eivot u bratskoj zajednici na \u010dvrstom i stabilnom mjestu. Uzmemo li u obzir okolnosti da je to doba kad je svijet bio u pokretu, a \u010ditavi se narodi selili iz jednog mjesta u drugi, razumjet \u0107emo va\u017enost\u00a0 postojanosti stabilnosti koju je benediktinski red sa sobom nosio.<\/p>\n
\n
Moglo bi se slikovito re\u0107i kako je dana\u0161nji svetac svojim pravilima i na\u010dinom \u017eivota doviknuo onda\u0161njem svijetu: ‘Seobi naroda neka je kraj!’ A ljudima koji su osvajali tu\u0111e krajeve, stvarali nerede i stalno ratovali, Benedikt je zamolio neka ‘odlo\u017ee ma\u010deve’; a kruh svoj svagdanji neka zara\u0111uju prstima svojih ruku u okru\u017eenju mira i su\u017eivota. ‘Moli i radi’ postalo je prepoznatljivo geslo ovih Bo\u017ejih slugu koji \u0107e malo po malo preporoditi barbare koji su prodirali u Europu sa svih strana. Mir je tako postao klju\u010dnom to\u010dkom benediktinske duhovnosti. U svijet, dakle, \u00a0surovosti ovaj je Bo\u017eji \u010dovjek sa svojim monasima nosio mir i ‘razoru\u017eanje’. S pravom ga je papa Pavao VI. proglasio za\u0161titnikom Europe.<\/p>\n
\n
3. Ako se pro\u0161e\u0107emo Europom, od Clynija, Koelna, Monte Cassina i Marije Laacha sa sjevera do na\u0161ih primorskih biskupija, od Istre, preko Zadra do Dubrovnika gdje su \u017eivjeli, molili i radili sljedbenici ovog ‘blagoslovljeni’ monaha (Benedikta), upitat \u0107emo se kako, kojom metodom i kojim na\u010dinom on je uspio izvesti tolika silna djela da se, evo, i nakon 15 stolje\u0107a njima divimo?! Ne bih vas htio zamarati povijesnim podatcima. Radije bih s vama otkrivao aktualnost njegove karizme, kao i sli\u010dnost na\u0161eg vremena s njegovim. Istina, mi ne pro\u017eivljavamo ‘seobu barbarskih naroda’ koji su, kako sam spomenuo, ‘pre\u017eivljavali’ na poganski na\u010din, tako \u0161to su ‘plja\u010dkali i osvajali tu\u0111a imanja’. Nije. Me\u0111utim, te\u0161ko konstatirati da su ljudi i na\u0161ega doba u ‘stalnom pokretu’: Sele se, kako zbog radnih obveza, tako i radi odmora i turizma. Dakle, i u na\u0161e doba ljudi su kao i u Benediktovo u ‘trajnoj seobi’. No, premda je pismenost danas na zavidnoj razini, puno je prigoda kad se susre\u0107emo s nepismenim, ‘barbarskim’ pona\u0161anjem ljudi. Kako na planu odnosa prema \u017eivotu, dostojanstvu \u010dovjeka i obitelji, tako i prema poganskom mentalitetu rada i zarade ‘na crno’, i neodgovornog odnosa prema op\u0107im, dru\u0161tvenim stvarima, prirodi i okoli\u0161u. Zato je Benedikt suvremen i aktualan. Izgradiv\u0161i prikladan na\u010din \u017eivota za svoje redovni\u010dke zajednice on je pokazao alternativu poganskom i barbarskom na\u010dinu pre\u017eivljavanja. I ne samo to. On je ‘pripitomio’ i preodgojio ‘divlje prido\u0161lice’ i od njih u\u010dinio izabranu ‘europsku obitelj’. Kojim metodama i principima i na kojim temeljima?<\/p>\n
\n
4. Najprije, u sveop\u0107oj ‘seobi naroda’ Benedikt je ponudio ‘stabilnost mjesta’. Doviknuo je i pokazao svojim selila\u010dkim suvremenicima kako se mo\u017ee biti ‘kod ku\u0107e, raditi i zaraditi’. Osnivao je ‘stabilne samostanske zajednice’ gdje su redovnici svojim rukama privre\u0111ivali. Tako je pokazao i pou\u010dio ‘barbare’ da se mo\u017ee \u017eivjeti i pre\u017eivjeti bez plja\u010dke i osvajanja tu\u0111ih imanja. U vidu pak dobrog funkcioniranja zajednice on je odredio neka se redovnici dr\u017ee \u00a0‘ku\u0107nog reda’ kao ‘pijan plota’, \u0161to narod veli (Serva ordinem, et ordo servabit te!). U tom redu ravnomjerno su raspore\u0111eni rad i molitva, \u010ditanje Svetog Pisma, odmor\u00a0 i rekreacija.<\/p>\n
\n
Uz stabilnost zajednice i funkcionalnost ku\u0107nog reda, imamo i tre\u0107i stup njegovoga ‘pravilnika’ koji je opisan u ‘jednakosti bra\u0107e’; bilo da su bili potomci ‘latina’ ili ‘prido\u0161lice pogana’, pismeni ili nepismeni, \u010dlanovi kraljevskih ili seoskih obitelji. Zbog toga je sasvim pogrje\u0161na perecepcija u javnosti kako je ‘jednakost i bratstvo’ plod Francuskog veleprevrata (revolucije). Ne, pravi i istinski velprevrat europskih razmjera dogodio se po\u010detkom VI. stolje\u0107a s pojavom ovog skromnog, ali upornog, radinog i blagoslovljenog monaha, Benedikta. Ovom pak tre\u0107em stupu ‘jednakosti bra\u0107e u pravima i obvezama’, on je dodao i ‘princip autoriteta’, koji je utjelovljen u liku opata. Dakle, stabilnost mjesta, rad i red, jednakost u pravima i obvezama s principom ‘opatovog autoriteta’, to su temelji benediktinskog reda. U tomu je suvremenost i aktualnost ovog Bo\u017ejeg \u010dovjeka. Zato mu se na koncu kao za\u0161titniku Europe obra\u0107amo i usrdno molimo:<\/p>\n
\n
5. Sveti Benedikte, ti si \u017eivotvornom rije\u010dju svoga Pravila i neumornom revno\u0161\u0107u svojih u\u010denika preobrazio Europu u zemlju kr\u0161\u0107anskih korjena. Odgajao si uz to ljude i narode za djela ljubavi i mira, te otkrivao ljepotu i dostojanstvo ljudskog napretka, nadahnutog sjajem istine i evan\u0111elja. Molimo te, povrati Europi svijetlo tvojih ideala. Zagovaraj posebice dana\u0161nje mlade i pomozi im da prona\u0111u Krista, jedinog otkupitelja \u010dovjeka.<\/p>\n
\n
Za\u0161titni\u010de ovog starog kontinenta, budi svima blizu svojim nebeskim zagovorom kako bi narodi Ujedinjene Europe, me\u0111u kojima se odnedavno nalazi i Hrvatska, znali cijeniti, \u010duvati i boriti se za ostvarenje onih plemenitih ideala reda, rada, pravednosti, zajedni\u0161tva i harmonije za koje si ti svoj \u017eivot nesebi\u010dno istro\u0161io. Sveti Benedikte, moli za nas. Amen.<\/p>\n
\n
Sv. Marija u Zadru, 11. srpnja 2013.<\/p>\n
\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n
\n
\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"