{"id":10597,"date":"2013-06-10T12:59:13","date_gmt":"2013-06-10T11:59:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=10597"},"modified":"2013-06-18T09:21:32","modified_gmt":"2013-06-18T08:21:32","slug":"10-obljetnica-pohoda-bl-ivana-pavla-ii-zadru-nagovor-mons-zelimira-puljica-u-katedrali-sv-stosije-9-lipnja-2013","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=10597","title":{"rendered":"10. OBLJETNICA POHODA BL. IVANA PAVLA II. ZADRU – Nagovor mons. \u017delimira Pulji\u0107a u katedrali sv. Sto\u0161ije, 9. lipnja 2013."},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>1.<\/strong> Kad su kardinali 22. listopada 1978. izabrali Ivana Pavla II. bila je to znakovita i hrabra gesta jer nakon 4 i pol stolje\u0107a izabrali su stranca-netalijana za ‘Petra na\u0161ih dana’. A k tomu prvog papu slavena u osobi krakovskog nadbiskupa Karla Wojtyle. I dok je izborom Wojtyle u Poljskoj nastalo odu\u0161evljenje, slavlje i radost, u zemljama Zapadne Europe znati\u017eeljno su se propitivali \u0161to \u0107e se zbiti nakon ovoga izbora. U Rusiji je zavladala veliki muk i osobita zabrinutost. S pravom je povjesni\u010dar iz Perugie, prof. Marco Impagliazzo pri ure\u0111ivanju zbornika o Ivanu Pavlu II. stavio izazovan naslov, ‘Wojtylin \u0161ok’.<\/p>\n

Osobito iznena\u0111enje zbilo se za kod njegove prve pontifikalne mise, 22. listopada 1978. kada je povi\u0161enim tonom uzviknuo: ‘Ne bojte se Krista!’ I zamolio \u017earko ‘neka se Kristu otvore \u0161irom vrata\u2026’\u00a0 Ovaj Wojtylin vapaj, u vremenu jake sekularizacije kad su se ljudi po\u010deli\u00a0 udaljavati od vjere i od Crkve, do\u0161ao je kao melem na ranu. Bio je to znak velikoga ohrabrenja, poticaja i nade. No, najve\u0107a novost i \u0161ok, posebice za one koji su se trudili stjerati Crkvu u sakristiju, kad je ve\u0107 ne mogu zbrisati s lica zemlje, bila su njegova misionarska, pastoralna putovanja diljem svijeta. Tamo je svojim govorima, porukama, pismima i propovijedima u sredi\u0161te pozornosti vratio \u010dovjeka, vrijednost \u017eivota i dostojanstvo ljudske osobe, obitelji i naroda. A to je najavio kad je 22. listopada 1978. rekao:\u00a0 ‘\u017delim svima do\u0107i, sve po\u00adsjetiti, i mjesta gdje se moli i ljude koji mole; beduine u pustinji i karmeli\u0107ane i cistercite u samostanima; bolesnika u krevetu i rad\u00adnika u tvornici. Htio bih vidjeti i sve one koji su poni\u017eeni i obe\u00adspravljeni. Htio bih zaviriti i iza ku\u0107nih pragova va\u0161ih ku\u0107a, posvuda bih htio do\u0107i’.<\/p>\n

2.<\/strong> U tomu je i odgovor na pitanje za\u0161to je Ivan Pavao II. toliko putovao i za\u0161to su njegovi pastoralni pohodi bili tako brojni, a molitveni vapaji za spasenjem veoma glasni. I dok je ostavljao dojam poniznog, pobo\u017enog i skromnog \u010dovjeka, \u010desto ga se moglo vidjeti i \u010duti kako poput starozavjetnog prorok prekorava i osu\u0111uje. Volio je samo\u0107u i prostore ti\u0161ine, molitve i sabranosti. Ali, zapamtili smo ga i kao Papu velikih i znakovitih nastupa i masovnih okupljanja.<\/p>\n

Nitko se nije tako umje\u0161no i uspje\u0161no pribli\u017eio suvremenom \u010dovjeku kao Papa Ivan Pavao II. Od djece i mladih, do starih i bolesnih. Ovi posljednji na osobit na\u010din osjetili su njegovu blizinu i potporu zadnjih dana njegovog kri\u017enog puta kad je ostao bez rije\u010di i htio vidljivo s prozora i u znakovima ra\u0161irenih ruku biti blizu njima. Ivan Pavao II. bio je blizu kako sporta\u0161ima i umjetnicima, tako i politi\u010darima i znanstvenicima; kako biskupima, sve\u0107enicima i Bogu posve\u0107enim osobama, tako i radnicima, obrtnicima i te\u017eacima. Bio je blizu, a to pokazuje i suosje\u0107anje u povodu njegove smrti, kako onima koji ne dr\u017ee do vjere, tako i onima koji vjeruju na razli\u010dite na\u010dine i ispovijedaju razli\u010dite vjerozakone. Svojim brojnim pohodima zemljama i narodima na svim kontinentima, osim onih malobrojnih koji ga nisu htjeli ugostiti, Ivan Pavao II. je urastao u njihovu povijest. I moglo bi se stoga s pravom tvrditi kako je svojom pojavom i \u010dudesnom aktivno\u0161\u0107u postao osobitim \u00abgra\u0111aninom svijeta\u00bb.<\/p>\n

3.<\/strong> Hrvatski narod ne\u0107e nikada zaboraviti njegovu o\u010dinsku brigu koju je pokazao kad nam je bilo najte\u017ee, u vrijeme nedavnog Domovinskog rata. Nije se, naime, tih dana umarao moliti za mir u na\u0161im krajevima, te \u010diniti sve \u0161to je bilo u njegovoj mo\u0107i kako bi se obustavilo ruku koja ubija. Uz susrete s na\u0161im ljudima, koje je imao diljem svijeta gdje na\u0161i zemljaci \u017eive i rade, on se pet puta slu\u017ebeno susreo s Hrvatima: tri puta u Hrvatskoj i dva puta u BiH. Stoga ne \u010dudi izjava jednog vatikanskog djelatnika koji je rekao kao su \u00abPapi iza Poljaka najdra\u017ei Hrvati\u00bb. I Hrvati su u vi\u0161e navrata o\u010ditovali kako vole svog Papu, koji je zaslu\u017ean \u0161to je nestalo ideologije bezbo\u017enog komunizma koji je nanio puno zla Europi i Hrvatskoj. Posebice pak Hrvatska mu je zahvalna \u0161to se zauzimao da bude priznata kao suverena i nezavisna dr\u017eava. A u zadnje vrijeme osobito se zauzimao da i na\u0161a domovina bude pridru\u017eena zajednici ujedinjene Europe.<\/p>\n

A u audijenciji prigodom zahvalnog hodo\u010da\u0161\u0107a u Rimu, 8. studenog 2003. godine, Papa je rekao kako je \u00abProvidnost htjela za odredi\u0161te njegovog 100. apostolskog putovanja izvan Italije upravo Hrvatsku, s postajama u starome i predivnome Dubrovniku, u Osijeku i \u0110akovu, Rijeci i Zadru.. Va\u0161a ljubljena zemlja ima snagu i posjeduje sve sposobnosti izgra\u0111ivati dru\u0161tvo utemeljeno na vjerskim i ljudskim vrijednostima, koje po\u0161tuje svetost \u017eivota i veliki Bo\u017eji naum o obitelji, promi\u010du\u0107i duh zajedni\u0161tva i suodgovornosti. Molim Boga neka plemenitome hrvatskom puku udijeli mir, slogu i ustrajnost u zalaganju za op\u0107e dobro. Sav va\u0161 narod povjeravam zagovoru Bla\u017eene Djevice Marije \u2013 Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, i svetoga Josipa \u2013 nebeskoga za\u0161titnika va\u0161e zemlje\u00bb. Od brojnih tema o kojima je Ivan Pavao II. zborio i zauzimao se kratko \u0107u radi aktulanosti navesti samo dvije: Njegovo zauzimanje za dostojanstvo \u010dovjeka i obitelji, te njegov pogled na ujedinjenu Europu.<\/p>\n

4.<\/strong> Kao \u0161to je papa Lav Ve\u00adliki pozivao kr\u0161\u0107ane ‘neka upoznaj svoje dostojanstvo’, tako se i bla\u017eeni Ivan Pavao II. nije umarao ponavljati i pozivati obitelji neka ‘postanu ono \u0161to jesu’ (FC 17), ono \u0161to su pozvane biti. Povijest, naime, \u010dovjeka i ljudskog spasenja ide preko obitelji koja je u sredi\u0161tu Bo\u017eje pozornosti. Na vjen\u010danju se po bo\u017eanskoj uredbi ra\u0111a ustanova \u010dvrstog zajedni\u0161tva koja postaje \u00abintimnom zajednicom \u017eivota i ljubavi\u00bb (GS 48). Stoga je obitelj kao prva \u0161kola \u00abdru\u0161tvenih vrlina\u00bb u sredi\u0161tu posebne dru\u0161tvene i crkvene brige i skrbi. Brak stoga postaje zvanjem u kojem mladenci dobivaju zadatke \u0161to ih preuzimaju pred Bogom i pred Crkvom. A to su do\u017eivotno obe\u0107anje ‘vjernosti, ljubavi i po\u0161tovanja’. I kao \u0161to je neko\u0107 ‘Bog savezom ljubavi i vjernosti pri\u0161ao svome narodu, tako u \u010dinu vjen\u010danja Spasitelj i Zaru\u010dnik Crkve dolazi u susret kr\u0161\u0107anskim supruzima’ (GS 48) i obnavlja prvotni naum koji je Stvoritelj upisao u srce mu\u017ea i \u017eene.<\/p>\n

Unato\u010d isku\u0161enjima i te\u0161ko\u0107ama sakrament svete \u017eenidbe istodobno je poziv i zapovijed: Ostati zauvijek vjerni jedno drugome i poslu\u0161ni volji Gospodnjoj: ‘\u0160to Bog zdru\u017ei, \u010dovjek neka ne rastavlja’ (OZ 20). Budu\u0107nost braka, me\u0111utim, nije unaprijed predodre\u0111ena, a niti su uspjeh i sre\u0107a supru\u017enika negdje ‘u zvijezdama zapisani’. Ne. Oni su predani u ruke supru\u017enicima. A projekt obiteljskog zajedni\u0161tva uru\u010den je njihovom razumu i srcu, njihovoj slobodi i odgovornosti. Isus podijelio brige i radosti s ljudskim rodom kad se rodio u obitelji. On \u0107e blagosloviti svaku obitelj ako bude vjerne, u ljubavlju gorljive i u molitvi postojane, te ako budu \u017eivot po\u0161tivale.<\/p>\n

5.<\/strong> \u010cetiri su zapravo ‘zada\u0107e’ kr\u0161\u00ad\u0107anske obitelji o kojima govori i pi\u0161e Ivan Pavao II. Tu je najprije stvaranje zajednice osoba<\/em><\/strong> <\/em>kako su pisali koncilski oci prije pola stolje\u0107a kad su rekli da je obitelj ‘intimna zajednica \u017eivota i ljubavi’ (GS 48). Bez \u017eivota i ljubavi obitelj je obi\u010dna udruga, klub, a ne intimna za\u00adjednica osoba. Kada toga nema onda se govori o udruzi, bratstvu, klubu i orta\u0161tvu, jer se pojedinci dru\u017ee i ujedinjuju vi\u0161e iz osobnih ili skupnih interesa, negoli radi boljitka drugih. U temelju je njihova su\u017eivota na\u010delo dru\u017eenja i kona\u010di\u0161ta, a ne logika obiteljskog zajedni\u0161tva i ognji\u0161ta. Druga temeljna zada\u0107a na koju Stvoritelj poziva mu\u017ea i \u017eenu jest slu\u017eenje \u017eivotu. <\/em><\/strong>A to se odvija na dvije tra\u010dnice: preno\u0161enjem \u017eivota <\/em>i od\u00adgojem djece<\/strong>. Uz ove dvije zada\u0107e upisane u narav obitelji, imamo i dvije dru\u0161tvene koje se odnose na sudjelovanje u dru\u0161tvenom \u017eivotu, te u \u017eivotu i poslanju Crkve. Zbog toga se i veli da je obitelj prva \u017eivotna stanica dru\u0161tva. Snagom svoje prirode i\u00a0\u00a0 poziva obitelj \u0107e dobro razviti ovo svoje poslanje ako uistinu bude ‘intimna zajednica \u017eivota i ljubavi’, ‘prva \u0161kola dru\u0161tvenih vrlina’ gdje se u\u010di zajedni\u0161tvu, po\u0161tivanju, solidarnosti, gostoljubivosti i drugo. No, kr\u0161\u0107anska obitelj je pozvana sudjelovati ‘izgradnji kraljevstva Bo\u017e\u00adjega<\/strong> posredstvom svoga sudjelovanja u \u017eivotu i poslanju Crkve<\/em><\/strong>‘ <\/em>(FC 49).<\/p>\n

\"\"<\/a>Kr\u0161\u0107ani su svjesni da je ‘obiteljsko zajedni\u0161tvo’ milosno stanje za koje se valja Bogu moliti, te prositi zagovor, za\u0161titu i blagoslov Svete obitelji. Isus je podijelio brige i radosti s ljudskim rodom kad se rodio u obitelji. On \u0107e blagosloviti sve obitelji koje bude vjerne, u ljubavlju gorljive i u molitvi postojane. Stvaraju\u0107i mu\u017ea i \u017eenu na svoju sliku i priliku, Bog ih poziva na suradnju u preno\u0161enju dara ljudskog \u017eivota: ‘I blagoslovi ih Bog i re\u010de im: Plodite se i mno\u017eite i napunite zemlju, i sebi je podlo\u017eite!’ (FC 28). Ljudski \u017eivot je vrijednost koju treba braniti protiv mo\u00addernih tehnologija, geneti\u010dkog in\u017einjeringa, kemija, neurokirurgija i drugih oblika manipulacije.<\/p>\n

6.<\/strong> Jako je puno govora i dokumenata koje je Ivan Pavao II. posvetio starom kontinetu Europi. Spomenut \u0107u samo ono \u0161to je u godini 2003. kad je bio kod nas napisao. Uz encikliku Crkva u Europi posebice su zanimljivi nejgovi kratki govori u prigodi an\u0111eoskog pozdravljenja od 13. srpnja do 31. kolovoza 2003. On je, dakle, osam puta uzastopice govorio o Europi. Bila je to godina intenzivnog rada na stvaranju Europskog Ustava u koji njezini kreatori nisu htjeli staviti rije\u010d ‘Bog’, kao ni naglasiti ‘kr\u0161\u0107anske korijene Europe’. 28. lipnja 2003. papa Ivan Pavao II. objavio je svoju Apostolsku pobudnicu o ‘Crkvi u Europi’ koja je plod druge specijalne sinode biskupa o Europi, odr\u017eane u listopadu 1999.<\/p>\n

\u0160to je Papa htio istaknuti ovim svojim kratkim nagovorima uz molitvu An\u0111elova pozdravljenja tijekom srpnja i kolovoza 2003. godine?\u00a0 U prilogu je svih osam nagovora koje je izgovorio toga ljeta nakon povratka iz pastoralnog pohoda u Hrvatskoj (Dubrovnik, Osijek-\u0110akovo, Rijeka i Zadar od 5. do 9. lipnja 2003.).\u00a0 Osje\u0107am kako je htio dati do znanja \u0161to Crkva misli o Europi, te na taj na\u010din pomo\u0107i sastavlja\u010dima Ustava da ne zaborave ono bitno: kr\u0161\u0107anske korijene ovog starog kontinenta. Posebice zbog suvremenog mentaliteta i kulture u kojoj se ‘\u017eivi kao da Boga nema’ pa se doga\u0111a ‘tiha apostazija’, premda je kr\u0161\u0107anstvo oblikovalo i duboko pro\u017eelo sve pore Europe.<\/p>\n

7.<\/strong> Stoga papa poziva kr\u0161\u0107ane i Crkvu neka ponudi Europi najvrjednije \u0161to ima: vjeru u Isusa Krista koji je izvor nade koji ne razo\u010darava’ (br. 18). Ovom starom kontinentu potrebni su vjernici \u010dvrste vjere kao i misionarske zajednice koje svjedo\u010de ljubav prema Bogu i ljudima (br. 50). Budu\u0107i da je Europa ‘obilje\u017eena kr\u0161\u0107anstvom’, ona ima obvezu pru\u017eati evan\u0111elje nade siromasima dana\u0161njice (brojne su kategorije siromaha: nezaposleni, bolesni, stari, osamljeni, klo\u0161ari, ovisnici, prognanici, iseljenici..(br. 104). Isto tako valja sa\u010duvati svetost nedjelje, Dana Gospodnjeg (br. 69), te njegovati duh zajedni\u0161tva koji povezuje razli\u010dite kulture i narode (br. 108).<\/p>\n

Europa nije samo zemljopisni, nego jo\u0161 vi\u0161e povijesni i kulturalni pojam. I dok pro\u017eivljava odre\u0111enu krizu Papa smatra kako je\u00a0 vrlo va\u017eno da sa\u010duva svoj pravi identitet. Njezino pak pro\u0161irenje nije samo stvar ekonomije i zemljopisa, nego usvajanje i uskla\u0111ivanje vrjednota koje je kr\u0161\u0107anstvo stvaralo i oblikovalo kroz stolje\u0107a: svetost \u017eivota, ljudsko dostojanstvo i ljudska prava. U tom vidu papa isti\u010de kako je katoli\u010dka Crkva uvjerena da je Evan\u0111elje Isusa Krista bilo i ostaje neiscrpnim vrelom duhovnosti i bratstva europskih naroda. Stoga, zavr\u0161ava Papa svoje osmotjedno obra\u0107anje kako priznati i usvojiti u Ustavu izri\u010dito da Europa ima kr\u0161\u0107anske korijene zna\u010di odre\u0111enu garanciju i za njezinu budu\u0107nost. A od toga \u0107e imati svi koristi. ‘Povjeravam ovaj projekt brizi one koja je ima svoja sveti\u0161ta diljem ovoga kontinenta, neka od Europe u\u010dini ‘pravu simfoniju naroda’ koji \u0107e skupa graditi civilizaciju ljubavi i mira.<\/p>\n

8.<\/strong> Ne smijemo nikada zaboraviti one poticajne rije\u010di s mise u Rijeci kad ustvrdio kako je ‘dru\u0161tvo drama\u00adti\u010dno podijeljeno’, te nas kao kr\u0161\u0107ane pozvao da se ‘ne mirimo s takvim stanjem’ i da ‘budemo narod na\u00adde’ i ‘narod koji se moli’. Posebice ne smijemo zaboraviti opro\u0161tajne rije\u010di na Forumu u Zadru kojima je zgrabio i osvojio svako srce: ‘Hvala tebi ljubljeni pu\u010de hrvatski, koji si me do\u010dekivao ra\u0161i\u00adrene ruke i srca otvorena po ulicama Dalmacije, Slavonije i Kvar\u00adnera. Sje\u0107am se tvojih patnja uzrokovanih ratom i blizu sam svima koji podnose njegove tragi\u010dne posljedice. Ali, poznata mi je i tvoja snaga, hrabrost i nada. Siguran sam da \u0107e ti ustrajno zalaganje omogu\u0107iti da i ti jednom ugleda\u0161 bolje dane. Zemljo hrvatska Bog te blagoslovio’.<\/p>\n

Kao hrabri borac i dobri Otac pro\u0161ao je ulicama svijeta. Poput Mojsija, koji je objedinio raspr\u0161ene Izraelce i doveo ih u obe\u0107anu zemlju, i on se osje\u0107ao pozvanim ujediniti Crkvu i povesti je u tre\u0107e tisu\u0107lje\u0107e kr\u0161\u0107anstva. Zahvalni bla\u017eenom Ivanu Pavlu II. za sve dobro \u0161to je u\u010dinio nama, Crkvi i svijetu, posebice za njegovu \u010dvrstu vjeru i uzornu pobo\u017enost, harno molimo, neka i nama u ovoj Godini vjere Gospodin pomogne otkrivati razloge na\u0161e nade i vjerni\u010dke sigurnosti. Gospo Trsatska, kojoj je bla\u017eeni Ivan Pavao prije deset godina do\u0161ao na hodo\u010da\u0161\u0107e, pomozi i nama da te njegovom odano\u0161\u0107u i ljubavlju volimo i \u010dastimo. Amen.<\/p>\n

\u00a0Mons. \u017delimir Pulji\u0107<\/p>\n

zadarski nadbiskup<\/p>\n

<\/p>\n


\n<\/strong><\/h4>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

1. Kad su kardinali 22. listopada 1978. izabrali Ivana Pavla II. bila je to znakovita i hrabra gesta jer nakon …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10597"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=10597"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10597\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10603,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10597\/revisions\/10603"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=10597"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=10597"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=10597"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}