{"id":10452,"date":"2013-05-14T10:11:27","date_gmt":"2013-05-14T09:11:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=10452"},"modified":"2013-05-14T10:11:27","modified_gmt":"2013-05-14T09:11:27","slug":"dr-marjan-steiner-duh-liturgije-i-neke-misli-benedikta-xvi-izlaganje-na-rekolekciji-8-05-2913","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=10452","title":{"rendered":"Dr. Marjan Steiner: Duh liturgije i neke misli Benedikta XVI. (Izlaganje na rekolekciji, 8. 05. 2913.)"},"content":{"rendered":"

Izlaganje o. dr. Marjana Steinera, DI, na sve\u0107eni\u010dkoj rekolekciji u Zadru, 8. svibnja 2013.<\/strong><\/p>\n

\n

\u00a0<\/strong>Duh liturgije i neke misli Benedikta XVI.<\/strong><\/p>\n

Liturgijski je \u010din doga\u0111aj, mjesto susreta s Kristom koji spasava. Stoga liturgija nije skup kretnji, rije\u010di i pjevanja koje valja obaviti, ona je mjesto zajedni\u0161tva s Njim, vrhovnim liturgom. A On je prisutan u liturgijskom \u010dinu na razne na\u010dine: u svojoj rije\u010di, osobi slu\u017ebenika, okupljenoj zajednici, a na najizvrsniji na\u010din u presvetoj euharistiji. Uskrsli Krist, dakle, ispunja u potpunosti svako liturgijsko slavlje, on se nalazi u sredi\u0161tu okupljene liturgijske zajednice. Krist, Gospodin i Sluga, trajan je sakrament na\u0161e veze s Bogom, i to po Crkvi i njenom bogoslu\u017eju.<\/span><\/p>\n

Poeti\u010dnost liturgije<\/strong><\/p>\n

Jedan od prvih vidika kojim se liturgija isti\u010de jest njezina blizina poeti\u010dnom. Ona se nadahnjuje Biblijom, pri \u010demu zna\u010dajnu ulogu igra knjiga Psalama. Hvaljenje Boga i zahvaljivanje na njegovim dobro\u010dinstvima predstavljaju va\u017enu sastavnicu kr\u0161\u0107anstva, napose u bogoslu\u017eju. O velikom bogatstvu himana prvotnih kr\u0161\u0107anskih zajednica svjedo\u010de i neki odlomci Novoga zavjeta (poslanice i Otkrivenje). Upravo ti tekstovi pokazuju izra\u017eajnu i umjetni\u010dku snagu poetskog. U srednjem vijeku tako\u0111er su se razvijale brojne literarne vrste i oblici (tropi, sekvence, moteti), koji su se u liturgiji pjevali. Sve te forme nastale su iz \u017eelje monaha da hvale i zahvaljuju Bo\u017ejem veli\u010danstvu. Taj poeti\u010dni element pro\u017eima cijelu ba\u0161tinu Crkve koja navedene himni\u010dke izri\u010daje nudi kao jedan od najuzvi\u0161enijih na\u010dina molitve. Povezanost poetskog i glazbenog u kr\u0161\u0107anskom bogoslu\u017eju dolazi sna\u017eno do izra\u017eaja. U tom smislu sveta glazba je nezaobilazni element liturgijskog doga\u0111anja.<\/p>\n

Umjetnost je autenti\u010dni izraz ljudskog duha, u svojim temeljnim elementima ne\u0161to op\u0107enito razumljivo i \u010dovjeku priro\u0111eno. Ona spontano vodi od vidljivog k nevidljivom, od dostupnog k nedostupnom, od pojedina\u010dnog k op\u0107enitom. Zato stvara u svim svojim oblicima idealan ambijent bogoslu\u017eju koje je puno simbolizma. Bogoslu\u017eje, naime, pretvara skup ljudi u zajednicu Bo\u017ejeg naroda,\u00a0 u ljudskoj rije\u010di slu\u0161a Bo\u017eju rije\u010d, a u ljudskom \u010dinu gleda otkupiteljski i posvetiteljski zahvat samoga Boga.<\/p>\n

\u010cinjenica je da se kr\u0161\u0107ansko bogoslu\u017eje odvija kroz vjekove u naju\u017eoj povezanosti s umjetno\u0161\u0107u. Drugim rije\u010dima kr\u0161\u0107anska se liturgija koristi umjetni\u010dkim izrazom svih vrsta, od poezije i pjevanja do kiparstva, graditeljstva i koreografije, ugra\u0111uju\u0107i ih sakralni simbolizam Kristova misterija. Liturgija, istina, nije bitno vezana ni na koji umjetni\u010dki izraz, jer sama posjeduje snagu da materijalnom elementu dadne novo zna\u010denje, kakvo dotad nije imao. Upravo ta usmjerenost liturgije prema znakovima \u010dini je srodnom s umjetno\u0161\u0107u.<\/p>\n

Kr\u0161\u0107ansku liturgiju ozna\u010dujemo izrazom \u00bbsveta\u00ab. No radi se o relativno svetom, tj. o svetom u odnosu prema Bogu koji je \u00bbjedini svet\u00ab i prema Kristu koji je \u00bbSvetac Bo\u017eji\u00ab. Liturgija je sveta iz komunikacije s Bogom, odnosno s Kristom<\/strong><\/p>\n

Liturgijska raznolikost<\/strong><\/p>\n

Kr\u0161\u0107anska je liturgija imala svoj put od jedinstvenosti u apostolskom razdoblju, preko raznolikosti liturgijskih rodova i obreda nakon Konstantina, do uniformiranosti i centraliziranosti poslije Tridentskog sabora. Ovdje ne ulazimo u liturgijsku raznolikost u pro\u0161losti, ve\u0107 se osvr\u0107emo na sada\u0161njost. Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium<\/em> Drugog vatikanskog sabora navodi da se liturgija \u00bbsastoji od nepromjenljivog dijela koji je bo\u017eanski ustanovljen i od promjenljivih dijelova. Ti se dijelovi u tijeku vremena mogu ili \u010dak moraju mijenjati, ako su se u njih mo\u017eda uvukle pojedinosti koje manje odgovaraju prisnoj naravi same liturgije ili su postale manje prikladne\u00ab (SC 21). Navedeni broj isti\u010de i tri kriterija po kojima valja popraviti i obnoviti liturgijske tekstove i obrede:<\/p>\n

1) oni moraju biti u slu\u017ebi liturgijske znakovitosti;<\/p>\n

2) njihova ih jasno\u0107a mora u\u010diniti \u0161to shvatljivijima vjernicima;<\/p>\n

3) oni \u0107e ve\u0107 po sebi omogu\u0107iti puno i zajedni\u010darsko sudjelovanje svih prisutnih.<\/p>\n

U br. 26\u00a0 Konstitucije ka\u017ee se da su liturgijski \u010dini slavlja Crkve, tj. cijelog misti\u010dnog tijela Kristova (ne privatni!). Jedinstvo bogoslu\u017ene zajednice ne zna\u010di istoobraznost i uniformnost. Rije\u010d je o jedinstvu (bitnoga) u razli\u010ditosti (nebitnoga).<\/p>\n

Koncilski papa Pavao VI. jednom je rekao: \u00bbDobro sjeme apostolskog navije\u0161tanja svaki narod prima u svoj mentalitet i kulturu. Svaka mjesna Crkva raste u sebi svojstvenoj posebnosti i prema svojim obi\u010dajima. Ista otajstva slavi na svoj na\u010din a da se pri tome ne o\u0161teti jedinstvo u vjeri, ljubavi i po\u0161tovanju onoga \u0161to je Krist ustanovio.\u00ab Ve\u0107i preokret u tom smislu u\u010dinio je Drugi vatikanski sabor misijskim Dekretom \u00bbAd gentes\u00ab, a u Konstituciji o svetoj liturgiji \u00bbSacrosanctum Concilium\u00ab izri\u010de se stav da u kr\u0161\u0107ansku liturgiju ne mo\u017ee u\u0107i ni\u0161ta \u0161to je nerazrje\u0161ivo povezano s praznovjerjem i zabludama. Drugi kriterij istog broja Konstitucije dopu\u0161ta da svaki narod mo\u017ee u rimsku liturgiju iz svoje kulture unijeti samo ono \u0161to odgovara njezinu duhu.<\/p>\n

Mo\u017eemo govoriti o dva stupnja prilago\u0111avanja: o redovitijem i op\u0107enitijem, te o dubljem i delikatnijem. Ovaj drugi manje se odnosi na europske zemlje, a vi\u0161e na one misijske. U europskim zemljama koje su izrasle na gr\u010dko-rimskoj kulturi i civilizaciji nema dubljih prilago\u0111avanja, osim onih \u0161to su ih predvidjele same tipske liturgijske knjige. No zato se izra\u017eava \u017eelja i potreba prilago\u0111ivanja liturgijskih tekstova modernom mentalitetu europskih naroda koji se znatno razlikuje od tradicionalnog. Vi\u0161e je posla s liturgijskim prilagodbama na drugim kontinentima.<\/p>\n

Novi tekstovi i prevo\u0111enje<\/strong><\/p>\n

Sigurno je jedna od najve\u0107ih pote\u0161ko\u0107a prijevod rimskih predlo\u017eaka na razli\u010dite jezike. I sam stil tih tekstova (formalna strogost, kratko\u0107a i unutarnja gusto\u0107a) izgleda stran govornom osje\u0107aju mnogih naroda. Otud \u017eelje i poku\u0161aji da se izrade tekstovi koji su izrasli iz vlastite govorne kulture. Pritom valja imati na umu, napose \u0161to se ti\u010de slavljenja euharistije, da bi odvajanje od tradicije i neobaziranje na zajedni\u0161tvo s drugim partikularnim Crkvama protuslovilo liturgijsko-teolo\u0161kom principu koji bi se mogao izre\u0107i ovako: Euharistija je konstitutivna za diakroni identitet (tradicija) i sinkroni identitet (zajedni\u0161tvo) Crkve.<\/p>\n

Sve je jasnije da nije dovoljno obred samo prevesti, ve\u0107 ga treba doti\u010dnoj sredini adaptirati i novim tekstovima dopuniti. Osim toga razvoj jezika u raznim kulturnim sredinama zahtijeva periodi\u010dno pregledavanje i osuvremenjivanje bogoslu\u017enih tekstova. Unutar jednog govornog podru\u010dja postoje pak skupine za koje je nu\u017ean poseban govorni oblik (djeca, invalidi, prastanovnici u nekim dijelovima zemaljske kugle, jednostavni ljudi). Iz toga se pak ra\u0111a kako interkulturaIna, tako i intrakulturalna raznolikost, ali isto tako i promjenjivost govornog izri\u010daja u liturgiji. \u0160to se ti\u010de samih tekstova uo\u010dljiva je rastu\u0107a razli\u010ditost izme\u0111u tekstova iz tradicijske ba\u0161tine rimskog Reda mise i misala na narodnim jezicima. No posljednjih godina iz Rima sti\u017eu zahtjevi da se kod prevo\u0111enja s latinskoga vi\u0161e pazi na tipska izdanja.<\/p>\n

Konkretan primjer prevo\u0111enja<\/strong><\/p>\n

Uzmimo rije\u010di ustanovljenja euharistije: \u201eza sve\u201c, \u201eza mnoge\u201c; \u201etijelo… koje se za vas predaje (krv…koja se za vas prolijeva)\u201c, \u201etijelo… koje \u0107e se za vas predati (krv… koja \u0107e se za vas proliti)\u201c.<\/p>\n

Liturgija i tradicija poznaju kako prijevod \u201eza sve\u201c, tako i \u201eza mnoge\u201c. Ka\u017ee Ratzinger: \u201eSvaka od njih izri\u010de jedan vidik: s jedne strane sveobuhvatno spasenjsko obilje\u017eje Kristove smrti, koji je trpio za sve ljude; s druge strane slobodu odbacivanja kao postavljanje granice doga\u0111aja spasenja. Nijedna od dviju formula ne mo\u017ee izraziti sav ovaj sadr\u017eaj; svakoj je potrebno tuma\u010denje i povratni odnos prema cjelini poruke. Ostavljam otvorenim pitanje je li imalo smisla ovdje odabrati prijevod ‘za sve’ i tako prijevod pobrkati s tuma\u010denjem koje je u svakom slu\u010daju nu\u017eno. Nema krivotvorenja u samoj stvari, jer bez obzira stoji li prva ili druga formula, uvijek moramo oslu\u0161kivati \u010ditavu poruku: da Gospodin uistinu ljubi sve i da je za sve umro. I drugo: da se ne igra na\u0161om slobodom poput \u010darobnjaka, guraju\u0107i je u stranu, nego \u017eeli da izri\u010demo svoje ‘da’ njegovom velikom milosr\u0111u.\u201c (J. Ratzinger, Bog je s nama<\/em>).<\/p>\n

Jo\u0161 ne\u0161to o upotrebi prezenta ili futura u rije\u010dima ustanovljenja euharistije. U hrvatskom prijevodu Novoga zavjeta imamo ispravno prezent: \u201etijelo… koje se za vas predaje (daje)\u201c (Lk, usp. 1 Kor) i \u201ekrv… koja se za vas prolijeva\u201c (Mt, Mk, Lk), jer u gr\u010dkom stoji particip pasivnog prezenta. Me\u0111utim, Vetus Latina<\/em> i Vulgata<\/em> to su prevele pogre\u0161no s futurom \u00a0(tradetur; effundetur – fundetur<\/em>), pa je onda i u rimsku liturgiju u\u0161ao futur. Iako Nova Vulgata<\/em> umjesto futura stavlja kod kale\u017ea ispravno prezent (effunditur-funditur)<\/em>, u izdanjima Rimskog misala ostavljen je futur (zbog tradicije), s tim da se u drugim prijevodima smije staviti prezent. U nekim jezicima, pa tako i u hrvatskom, i dalje imamo futur. Prezent bi svakako bio prikladniji, jer je euharistija posada\u0161njenje i ostvarenje Kristovog vazmenog otajstva. U njoj se \u201edanas\u201c otajstveno ostvaruje na\u0161e spasenje.<\/p>\n

Jo\u0161 neka razmi\u0161ljanja J. Ratzingera<\/strong><\/p>\n

Prije nekoliko godina iza\u0161ao je u Rimu u sklopu Opera omnia<\/em> J. Ratzingera svezak br. XI. pod naslovom Teologija liturgije<\/em> (tal. prijevod s njem.). Iz tog djela vidi se kako je autor mnogo i duboko razmi\u0161ljao o liturgiji. Navedeni svezak ima pet poglavlja koja govore o duhu liturgije, sakramentima, euharistijskom slavlju, liturgijskoj glazbi i perspektivama.<\/p>\n

Ovdje donosimo samo neka Ratzingerova\u00a0 razmi\u0161ljanja o euharistijskom slavlju. \u201eIz nutarnje logike Isusova dara nastalo je obli\u010dje mise. Ono se oblikuje bez prekida kao ispunjenje izvornog naloga; sada kada je nastalo, moglo je primiti […] i bogatstvo naroda. Dakako, uvijek mu je bilo potrebno pro\u010di\u0161\u0107enje. To je zadatak svih stolje\u0107a. U ovom se velikom procesu nalazi i ono \u0161to se sredinom na\u0161eg stolje\u0107a nipo\u0161to nije odigralo prvi put. S jedne strane uvijek valja prihvatiti bogatstvo molitve, nade i vjere svih naroda, a s druge ga strane uvijek tako pro\u010di\u0161\u0107avati da se ne prekrije sredi\u0161te, da istinsko otajstvo Isusa Krista ostane \u010disto, veliko i vidljivo. Tko je ovo shvatio, zna da povijesno izrasla euharistija Crkve nije otpad od izvornoga, nego njegov stvarni plod. Oni poku\u0161aji kojima bi nas se htjelo podu\u010diti da ‘se vratimo’ jednostavnoj profanoj gozbi, vi\u0161enamjenskim prostorijama i sli\u010dnome, samo su prividno okretanje izvornome […] Sada se mo\u017eemo posvetiti drugome pitanju koje postaje sve glasnije. Nije li se reformom liturgije uni\u0161tilo upravo ovo \u0161to je izraslo? Pritom se ne\u0107emo baviti pojedinim zloporabama kojih je nedvojbeno bilo i ima ih jo\u0161 uvijek. O tome bih \u017eelio re\u0107i samo ovo: Svi moramo sebi uvijek iznova posvje\u0161\u0107ivati da euharistija nije vlasni\u0161tvo sve\u0107enika niti pojedine \u017eupe, nego je ona dar Isusa Krista \u010ditavoj Crkvi i svoju veli\u010dinu zadr\u017eava samo ako je prihva\u0107amo kao takvu […] Prema jednom prigovoru, promjenom je ‘\u017ertvovanja’ uni\u0161teno \u017ertveno obilje\u017eje mise, te je ona tako prestala biti katoli\u010dka. Drugi je prigovor usmjeren protiv forme pri\u010de\u0161\u0107ivanja stoje\u0107i i na ruke […] Mi ne \u017ertvujemo Bogu ovo ili ono, novost euharistije je prisutnost Kristove<\/em> \u017ertve. Stoga se \u017ertva doga\u0111a ondje gdje odjekuje Njegova<\/em> rije\u010d, rije\u010d od Rije\u010di, u kojoj on svoju smrt preobra\u017eava u doga\u0111aj rije\u010di i ljubavi kako bismo mi, jer to smijemo prihvatiti, bili uvedeni u njegovu ljubav, uvedeni u trojstvenu ljubav, u kojoj se on\u00a0 vje\u010dno predaje Ocu. Ondje gdje odjekuje rije\u010d od Rije\u010di i time na\u0161i darovi postaju njegov dar, u kojem on daruje samoga sebe, tamo <\/em>je \u017ertva koja je oduvijek bit euharistije […]<\/p>\n

Drugi prigovor \u0161to ga \u017eelimo razmotriti usmjeren je protiv pri\u010desti: kle\u010de\u0107i \u2013 stoje\u0107i, ruka \u2013 usta.<\/em> Najprije bih htio re\u0107i da su oba stava mogu\u0107a i molim sve sve\u0107enike da budu tolerantni, da prihvate odluku svakog pojedinca; osim toga htio bih vas sve zamoliti da u ovome smislu budete pomirljivi, da ne okrivljujete onoga tko se odlu\u010di za odre\u0111enu formu […] Sporiti se moramo i smijemo jedino oko onoga za \u0161to se Crkva borila prije i nakon 9. stolje\u0107a, naime sa strahopo\u0161tovanjem srca, koje se prigiba pred otajstvom Boga […]\u201c (J. Ratzinger, Bog je s nama<\/em>).<\/p>\n

Nekoliko napomena uz dana\u0161nju liturgiju na hrvatskom prostoru<\/strong><\/p>\n

1. U na\u0161oj mjesnoj Crkvi slabo su ili nikako za\u017eivjela izvaneuharistijska liturgijska slavlja (npr. \u010dasoslov Bo\u017ejega naroda, liturgija rije\u010di, slu\u017eba svjetla). Sada sa sv. misom pokrivamo gotovo sva svoja slavlja. Euharistijsko slavlje je ipak najuzvi\u0161eniji liturgijski \u010din i nije dobro da predstavlja svako na\u0161e bogoslu\u017eno okupljanje.<\/p>\n

2. Kod nas postoje redovite mise: s narodom, s djecom, za mlade, mise neokatekumenskih zajednica i velikih skupova (npr. prigodom odr\u017eavanja tzv. seminara). Mo\u017ee se re\u0107i da je u tim slavljima najproblemati\u010dnija glazba, to\u010dnije pjesme koje se pjevaju i na\u010din njihova izvo\u0111enja. Tu je izgleda nastala najve\u0107a nesre\u0111enost, jer se vi\u0161e ne obazire mnogo na postoje\u0107e norme i potrebno odobrenje za izvo\u0111enje kod liturgije. Svatko izvodi \u0161to mu se svi\u0111a na temelju vlastite prosudbe. A u tim pjesmama nije problemati\u010dna samo glazba koja je \u010desto slabe kvalitete, nego jo\u0161 vi\u0161e sadr\u017eajno siroma\u0161ni, te teolo\u0161ko-liturgijski \u010dak i upitni tekstovi.<\/p>\n

3. Pri ponovnom izdavanju liturgijskih knjiga trebat \u0107e voditi vi\u0161e ra\u010duna i o samoj prilagodbi obreda, kao i o uvo\u0111enju onih elemenata koji odgovaraju na\u0161oj kulturno-religioznoj tradiciji. Tu prakti\u010dki nije jo\u0161 gotovo ni\u0161ta u\u010dinjeno. Potreban je temeljit komparativan studij navedene problematike.<\/p>\n

Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n

Drugi vatikanski koncil izvr\u0161io je obnovu liturgije \u010diji je princip \u00bbjedinstvo u razli\u010ditosti\u00ab. Pod mnogim vidicima taj se princip dobro ostvaruje, no neke pojave i potezi ukazuju da postoji i svojevrsna nesre\u0111enost i nedovoljna ujedna\u010denost liturgije. Vjerujemo da Duh Sveti vodi Crkvu preko njezinih zakonitih poglavara, u prvom redu biskupa, nasljednika apostola, koji su pozvani \u010duvati jedinstvo mjesne Crkve s op\u0107om Crkvom. Mogu\u0107e razborite promjene i novosti treba da kontrolira i odobrava sredi\u0161nja crkvena vlast. U protivnom, do\u0161lo bi do nepodno\u0161ljive zbrke, koju vi\u0161e ne bismo mogli zvati jedinstvo u razli\u010ditosti.<\/p>\n

\n

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0P. Marijan Steiner SJ<\/em><\/p>\n

\n

\n

\n

\n

\n

\n

\n

\n

\n

\n

\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Izlaganje o. dr. Marjana Steinera, DI, na sve\u0107eni\u010dkoj rekolekciji u Zadru, 8. svibnja 2013. \u00a0Duh liturgije i neke misli Benedikta …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10452"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=10452"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10452\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10454,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10452\/revisions\/10454"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=10452"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=10452"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=10452"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}