NADBISKUPOVA PROPOVIJED NA MOLITVENOM BDJENJU UZ ODREKNU\u0106E PAPE BENEDIKTA XVI.<\/p>\n
Katedrala, 28. velja\u010de 2013<\/p>\n
Papa Benedikt XVI. uz bok crkvenih nau\u010ditelja<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/strong><\/p>\n Draga bra\u0107o sve\u0107enici, redovnice i redovnici,<\/p>\n Bra\u0107o i sestre u Kristu!<\/p>\n \n Okupili smo se ve\u010deras u na\u0161oj prvostolnici re\u0107i Bogu hvala za papu Benedikta XVI. koji \u0107e za manje od pola sata prestati obna\u0161ati slu\u017ebu Petrova namjesnika. Premda ste mnogi ju\u010der i danas mogli \u010duti ili pro\u010ditati ne\u0161to od njegovog opro\u0161taja na Trgu svetoga Petra, odlu\u010dio sam umjesto obi\u010dnih povijesnim podataka o njemu\u00a0 po\u010deti ovo izlaganje upravo njegovim rije\u010dima s ju\u010dera\u0161nje audijencije. U njegovom toplom i srda\u010dnom obra\u0107anju osjetili smo govor oca koji nas tje\u0161i i upu\u0107uje na prave izvore vjere na\u0161e. Osjetili smo du\u0161u i srce pastira koji svojom jednostavno\u0161\u0107u i ponizno\u0161\u0107u dira. \u010culi smo govor kapetana koji zna kako i kamo la\u0111a treba uploviti. Poslu\u0161ajmo nekoliko njegovih re\u010denica:<\/p>\n \n “Kada sam 19. travnja prije gotovo osam godina prihvatio preuzeti petrovsku slu\u017ebu, u srcu su mi odzvanjale rije\u010di: Gospodine, \u0161to tra\u017ei\u0161 od mene? Velik je to teret \u0161to mi ga stavlja\u0161 na le\u0111a. Ali, ako ti to tra\u017ei\u0161, na tvoju rije\u010d bacit \u0107u mre\u017ee, siguran da \u0107e\u0161 me ti voditi… Osam godina poslije mogu potvrditi, Gospodin me doista vodio i bio mi blizu. Mogao sam svakodnevno zamijetiti njegovu prisutnost. Bila je to dionica povijesnog hoda Crkve koja je imala trenutke radosti i svjetla, ali i te\u0161ke trenutke; osje\u0107ao sam se poput svetog Petra i apostola na la\u0111i na Galilejskom jezeru: Gospodin nam je dao mnogo sun\u010danih dana i laganog povjetarca, dana kada je ulov bio obilan; bilo je me\u0111utim i trenutaka u kojima se more uzburkalo i zapuhao protivan vjetar, kao u povijesti Crkve, i \u010dinilo se da Gospodin spava\u2026 Uvijek sam, me\u0111utim, znao da je u la\u0111i Gospodin. I uvijek sam znao da la\u0111a Crkve nije moja, nije na\u0161a, ve\u0107 je njegova. A on ne\u0107e dopustiti da potone; on je taj koji njom upravlja. To je bila i jest jedna sigurnost, koju ni\u0161ta nije moglo potamniti. Zbog toga je danas moje srce ispunjeno zahvalno\u0161\u0107u Bogu jer nikada nije uskratio \u010ditavoj Crkvi i meni samom svoju utjehu, svoje svjetlo, svoju ljubav’.<\/p>\n \n \n Kad je 19. travnja 2005. postao 265. Papa, imao je 78 godina, pa je bio najstariji izabrani papa u posljednjih 275 godina. Prve rije\u010di koje je uputio nakon izbora bile su: “Draga bra\u0107o i sestre, nakon velikoga pape Ivana Pavla II. gospoda kardinali izabrali su mene, jednostavnog i poniznog radnika u Gospodnjem vinogradu\u2026” Nije nepoznato kako njegov izbor nisu blagonaklono do\u010dekali liberalna i ateisti\u010dka sredstva javnog priop\u0107avanja. Razlog je u tomu \u0161to je svojevremeno disciplinirao sljedbenike liberalne tzv. teologije oslobo\u0111enja u Latinskoj Americi, a o\u0161tro je osudio homoseksualne brakove. Svojevremeno je tra\u017eio da se politi\u010darima, koji su bili za poba\u010daj, zabrani bilo kakva aktivnost u Crkvi za vrijeme predizborne kampanje u Americi. Uz to se zalagao da Turska ne u\u0111e u Europsku Uniju. Valja tako\u0111er spomenuti da je kao pro\u010delnik Kongregacije za nauk vjere \u010dvrsto branio nauk i \u010disto\u0107u vjere. On je zapravo glavni pisac deklaracije “Dominus Iesus” koja je objavljena u jubilarnoj 2000. godini. U deklaraciji Katoli\u010dka crkva ponavlja stav “o kr\u0161\u0107anstvu kao jednoj vjeri, te o Rimokatoli\u010dkoj crkvi kao jedinoj \u010duvarici te vjere”.<\/p>\n \n A kada je 11. velja\u010de 2013. najavio odreknu\u0107e slu\u017ebe, vijest je iznenadila i uzdrmala svijet.\u00a0\u00a0 “Draga bra\u0107o, rekao je tog prijepodneva okupljenim kardinalima, sazvao sam vas na ovaj konzistorij ne samo zbog triju kanonizacija, ve\u0107 i zato da vam priop\u0107im jednu veoma va\u017enu odluku za \u017eivot Crkve. Nakon \u0161to sam se vi\u0161e put preispitao pred Bogom, do\u0161ao sam do uvjerenja da mi moje snage, zbog poodmakle dobi, vi\u0161e ne dopu\u0161taju vr\u0161iti na prikladan na\u010din moju papinsku slu\u017ebu. Zbog toga, duboko svjestan te\u017eine ovoga \u010dina, u punoj slobodi, izjavljujem da se odri\u010dem slu\u017ebe Rimskog biskupa, nasljednika svetog Petra, koju su mi 19. travnja 2005. povjerili kardinali, tako da \u0107e od 28. velja\u010de 2013., u 20 sati, stolica Svetog Petra biti upra\u017enjena. \u0160to se mene osobno ti\u010de, \u017eelim i ubudu\u0107e slu\u017eiti svim srcem, \u010ditavim \u017eivotom posve\u0107enim molitvi, svetu Crkvu Bo\u017eju”.<\/p>\n \n Vijest se pro\u0161irila munjevitom brzinom diljem svijeta i pogodila ne samo zbor kardinala, nego i svakog vjernika. Iako ne prili\u010di, spomenut \u0107u u ovom kontekstu da je Manzoni odlazak s pozornice svijeta onda\u0161nje poznate li\u010dnosti opisao znakovitim stihom koji se \u010desto citira: ‘cos\u00ec percossa, attonita la terra al nunzio sta’, a to zna\u010di: ‘Zemlja je potresena tom vije\u0161\u0107u ostala bez daha’. Ne treba ponavljati kako su vjernici i svi ljudi dobre volje ovu odluku primili neo\u010dekivano i bili iznena\u0111eni. I mi ovdje, u na\u0161em gradu i nadbiskupiji bili smo doista pogo\u0111eni tom vije\u0161\u0107u. Ali, nismo izgubljeni, rekao sam na konferenciji za tisak toga dana. Znamo, naime, i vjerujemo da duh Bo\u017eji vodi Crkvu i da je to Benedikt XVI. u\u010dinio snagom Duha koji je i njega vodio dok je upravljao Katoli\u010dkom Crkvom. Prisjetimo se ipak da je njemu bilo postavljeno pitanje 2010. u knjizi \u2018Svjetlo svijeta\u2019, upravo u ono te\u0161ko vrijeme suo\u010davanja s aferama u Crkvi. Tada ga je novinar upitao razmi\u0161lja li o povla\u010denju. Papa je tada odgovorio: “Kad je opasnost velika, ne smije se pobje\u0107i. To nije trenutak za povla\u010denje. Upravo se u takvom trenutku mora ustrajati i izdr\u017eati te\u0161ku situaciju. \u010covjek mo\u017ee odstupiti u nekom mirnom \u010dasu ili kad jednostavno vi\u0161e ne mo\u017ee. Ali ne mo\u017ee se pobje\u0107i u opasnosti i re\u0107i da to treba u\u010diniti netko drugi”. To je Benedikt XVI.! Imao je razloga kao starac, suo\u010den s brojnim problemima tada odstupiti. Ali nije, nego je rekao “sad se ne povla\u010dim”.<\/p>\n \n Na dodatno pitanje, me\u0111utim, je li uop\u0107e mogu\u0107e zamisliti situaciju u kojoj bi papina ostavka bila primjerena, on je dodao: “Kad papa do\u0111e do jasne spoznaje da psihi\u010dki, fizi\u010dki i duhovno vi\u0161e ne mo\u017ee izvr\u0161avati nalog svoje slu\u017ebe, tada ima pravo, a mo\u017eda i obvezu, odstupiti”. U tome je, \u010dini mi se, utemeljena njegova odluka za koju je rekao da ju je donio nakon duljeg propitivanja vlastite savjesti pred Bogom. Znakovito da je papa kao aktivni teolog i sudionik Drugog vatikanskog sabora otvorio Godinu vjere povodom njegove 50. godi\u0161njice. Time i nas tjera, da s tom istom vjerom, prihvatimo njegovo odreknu\u0107e. Molimo Boga za zdravlje Benedikta XVI. i njegov daljnji rad, ali i za izbor novog pape.<\/p>\n \n Odreknu\u0107e pape Ratzingera od papinske slu\u017ebe prava je i jedinstvena ispovijest vjere pred \u010ditavim \u010dovje\u010danstvom te je potvrda apsolutnog prvenstva koje Bogu pripada. Ovo je pohvala poslu\u0161nosti glasu savjesti u kojoj Bog progovara. Ovaj njegov \u010din izraz je osobite ljubavi prema Petrovoj la\u0111i (Crkvi) o kojoj i ju\u010der s toliko zanosa govorio. Kratki Papin povijesni govor, napisan na latinskom jeziku, na jedinstven i neponovljiv na\u010din stavio je u prvi plan osobu samoga Benedikta XVI. Ali, ne kako bi on trijumfirao ili na bilo koji na\u010din isticao svoju mo\u0107 i svoju osobnu va\u017enost. Upravo suprotno. On je to najavio kako bi otkrio svoju ograni\u010denost i slabost, kao i neprikladnost da u takvom stanju dobro obavlja Petrovu slu\u017ebu. Taj, o\u010dito pomno sro\u010deni govor ne daje prostora za ikakvo optu\u017eivanje ili okrivljivanje; \u010dak ni za minimalno predbacivanje ikojem \u010dovjeku ili suradniku. Dapa\u010de, njegove opro\u0161tajne rije\u010di s ju\u010dera\u0161nje audijencije pune su pohvala i zahvalnosti svima koji su mu pomagali kako “bra\u0107i kardinalima i osoblju u Dr\u017eavnom Tajni\u0161tvu, tako i po drugim\u00a0 Vatikanskim uredima, te posebice onima koji su bili i ostali u sjeni i ti\u0161ini, ali su mu bili siguran i pouzdan oslonac”.<\/p>\n Ju\u010dera\u0161nji njegov opro\u0161taj govor ostavio je bez hrane one dopisnike koji su tom \u010dinu pristupali senzacionalisti\u010dki, ili pak na Papinu vlast gledali ovozemaljskim kriterijima laktanja, ogovaranja, podmetanja i manipuliranja na svim poljima. Budu\u0107i da su se vjerojatno nadali kako \u0107e Benedikt XVI. na opro\u0161taju uprijeti prstom u ‘one koji su mu \u017eivot ote\u017eavali’, ‘intrige stvarali’, ‘iza le\u0111a planirali’ ju\u010dera\u0161nji govor ostao im je skroz na skroz nerazumljiv. Jer, daleko je od svih onih \u0161pekulacija kojima su punili stupce svojih novina i za to primali obilnu nagradu. Posebice, ako je to mirisalo kakvom pikanterijom ili \u0161kandalom. Impresivna je Papina mirno\u0107a, sigurnost i potpuno predanje Bogu, Isusu Kristu kao Vrhovnom Pastiru, koji upravlja la\u0111om Crkve, i nikada je ne napu\u0161ta. Svojom iznenadnom odlukom papa Benedikt XVI. svratio je pozornost \u010ditavoga \u010dovje\u010danstva na Katoli\u010dku Crkvu, na njezinu va\u017enost, na va\u017enost da ona izvr\u0161ava svoje poslanje u \u010dovje\u010danstvu.<\/p>\n Tuma\u010de\u0107i na zadnjem svom Angelusu, 24. velja\u010de 2013. uzlazak trojice apostola na Goru Preobra\u017eenja papa je naglasio primat molitve i dodao kako ona ‘nije odvajanje od svijeta i njegovih proturje\u010dja, kao \u0161to je to Petar htio u\u010diniti, ve\u0107 molitva poti\u010de \u010dovjeka da nastavi put, poti\u010de ga na djelovanje’.\u00a0 U tom kontekstu dodao je kako i njega Gospodin zove “uspeti se na goru”, da se jo\u0161 vi\u0161e posveti molitvi i razmatranju. “Ali to ne zna\u010di napustiti Crkvu, \u0161tovi\u0161e, ako to Bog tra\u017ei od mene to je upravo zato da joj mogu nastaviti slu\u017eiti s istim predanjem i ljubavlju kojom sam to \u010dinio do sada, ali na jedan na\u010din koji vi\u0161e odgovara mojoj dobi i mojim snagama. Zazovimo zagovor Djevice Marije: neka nam ona pomogne uvijek nasljedovati primjer Gospodina Isusa, u molitvi i djelatnoj ljubavi”. Ove rije\u010di \u017eivoga sveca me\u0111u nama, koji se svojim slu\u017eenjem svjesno priklju\u010duje onoj silnoj povorci spa\u0161enih koji su kroz stolje\u0107a \u017eivjeli, radili, trpjeli i molili za Crkvu, pokazuju koliko mu je stalo do nje. On i po stare dane \u017eeli nastaviti slu\u017eiti joj ‘istim predanjem i ljubavlju kao i dosada, ali na na\u010din koji odgovara njegovoj dobi i snagama’.<\/p>\n \n Zapravo, kad se promatra povijest Crkve, onda je to povijest svetaca i reformatora, u\u010ditelja i mu\u010denika, apostola, misionara i obnovitelja Crkve i dru\u0161tva. A ne povijest koju se redovito prikazuje kroz prizmu ratova, osvajanja, plja\u010dka\u0161a i grje\u0161nika. Sveci su vje\u010dni dokaz da Krist u Crkvi \u017eivi, te da umiru\u0107i pobje\u0111uje. Njegova prolivena krv na Kalvariji daje vjernicima novu snagu i jakost. Sveci su Bo\u017eji izabranici po kojima Kristovo djelo postaje vidljivo, a njihova nazo\u010dnost znak je duhovne obnove i vjerskog \u017eara me\u0111u ljudima. Crkva nije nikada bila bez nazo\u010dnosti svetih ljudi. Ona nije nikada bila bez Duha Svetoga i njegovih darova mudrosti i istine, snage i ljubavi. Prou\u010davanjem njezine povijesti lako je uo\u010diti i otkriti kako se Duh Bo\u017eji o\u010ditovao shodno vremenu i njegovim izazovima. Tako se za vrijeme krvavih progona, dok je Crkva bila u kolijevci, Duh Sveti o\u010ditovao kao Duh jakosti. Za vrijeme velikih krivovjerja i prvih op\u0107ih sabora (313.-870), dok se Crkva nalazila ‘u \u0161kolskim klupama’, Duh Sveti se o\u010ditovao znakovima velike mudrosti. Tijekom ranog Srednjeg vijeka (870.-1312.), dok je Crkva pro\u017eivljavala mladena\u010dke godine svoga puberteta, on se o\u010ditovao kao Duh slobode. U drugoj pak polovici Srednjeg vijeka (1312.-1564.), u doba njezine mladena\u010dke zrelosti, Duh Sveti se objavljuje kao Duh ljubavi i jedinstva. Zadnjih pak nekoliko stolje\u0107a, sve do na\u0161ih dana, Duh Sveti se o\u010dituje kao Duh \u017eivota i vje\u010dne mladosti. Stoga je Kristovim obe\u0107anjem i njegovom snagom Crkva uspjevala prevladati silne te\u0161ko\u0107e i probleme koje joj je \u017eivot nametao. Rije\u010dju i perom velikih i u\u010denih svetaca, snagom i apostolskom vjerno\u0161\u0107u papa i biskupa uspijevala je obraniti se pred opasnim krivim nau\u010davanjima i \u017eestokim progonima. I tako \u0107e biti do sudnjeg dana. Uskrsli joj je zajam\u010dio svoju nazo\u010dnost i sigurnost: “Evo, ja sam s vama u sve dane do svr\u0161etka svijeta”.<\/p>\n \n Iz povijesti Crkve tako\u0111er znamo kako je ona u te\u0161kim trenutcima imala obilnu pomo\u0107 Duha Svetoga. A na raspolaganju joj je bilo “trostruko sredstvo” za \u017eivot i obranu svojih svetinja. Njezina snaga bijahu kroz stolje\u0107a “u\u010deni, poslu\u0161ni i sveti ljudi” \u0161to ih je Bog podizao u svom\u00a0 narodu kako bi pred krivovjercima i “prosvijetljenima” branili njezin nauk i cjelovitost kr\u0161\u0107anske vjere. Kad su se pak nemo\u0107nima pokazali najve\u0107i u\u010denjaci, onda je Duh Sveti okupljao crkvene sabore kako bi “zbor biskup\u00e2” o\u010ditovao jo\u0161 ja\u010du snagu, “apostolsku vlast primljenu od Gospodina”. “Duh Sveti i mi odlu\u010dismo”, bila je apostolska formula na Jeruzalemskom saboru.\u00a0 A kad krivovjerci bijahu ustali i proti saborima, onda se ogla\u0161avao papa kao najvi\u0161i i najja\u010di lijek proti svakom krivovjerju. “Ti si Petar, osnov Crkve, koja ne\u0107e stradati, jer i vrata samog pakla ne \u0107e je nadvladati”.<\/p>\n \n \u00a0<\/strong><\/p>\n Svjestan te va\u017enosti papa Ratzinger je odmah po\u010detkom svoga pontifikata najavio kako mu je \u017eelja posvetiti nakon kateheza o Psalmima svoja razmi\u0161ljanja tijekom redovitih susreta srijedom “otajstvu odnosa Krista i Crkve”. Crkva je ustanovljena na temelju apostola kao zajednica vjere, nade i ljubavi, a po apostolima, dosti\u017eemo samoga Isusa Krista. Crkva se po\u010dela ra\u0111ati kad je nekolicina galilejskih ribara susrela Isusa, i kad su dozvolili da ih osvoji svojim pogledom, glasom, svojim toplim i sna\u017enim pozivom: “Hajdete za mnom i u\u010dinit \u0107u vas ribarima ljudi!” (Mk<\/em> 1,17; Mt<\/em> 4,19). Moj ljubljeni prethodnik Ivan Pavao II. na po\u010detku je tre\u0107eg tisu\u0107lje\u0107a predlo\u017eio Crkvi da razmatra lik Krista (usp. Novo millennio ineunte<\/em>, 16 sl.). Kre\u0107u\u0107i se u istom smjeru, u katehezama \u0161to ih danas zapo\u010dinjem, htio bih pokazati kako se upravo svjetlost toga Lika odra\u017eava na liku Crkve (usp. Lumen gentium<\/em>, 1), unato\u010d ograni\u010denjima i sjenama na\u0161e krhke i gre\u0161ne ljudskosti.<\/p>\n \n Ratzinger je ro\u0111en u Bavarskoj gdje je stolje\u0107ima nazo\u010dna zdrava pu\u010dka pobo\u017enost. Sve \u0161to je napisao i objavio zapravo samo su ‘fragmenti’ njegove ispovijedi. On je u b\u00eeti, od glave do pete, \u010dovjek Crkve. A promicati dobro Crkve, svim svojim mo\u0107ima uma i srca, glavna je pokreta\u010dka snaga njegovoga razmi\u0161ljanja, ve\u0107 od malih nogu. Sigurno je tomu osobito doprinijela i \u010dinjenica ro\u0111enja i kr\u0161tenja na Veliku Subotu, u sklopu Svetoga trodnevlja kada se rodila Crkva.<\/p>\n U tom smislu mogli bismo promatrati i ovu njegovu povijesnu odluku o odreknu\u0107u koju je najavio 11. velja\u010de 2013. oko 11 sati i 45 minuta na konzistoriju kardinala, a koja stupa na snagu, evo, za koju minutu. Objava odreknu\u0107a bila je vijest starca Benedikta XVI. koja je promeditirana i protkana dubokom vjerom i intuicijom. Ne\u0161to sli\u010dno kao \u0161to je prije 53 godine starac Ivan XXIII., no\u0161en vjerni\u010dkom intuicijom, u crkvi sv. Pavla izvan zidina, na svetkovinu obra\u0107enja sv. Pavla, objavio nakanu sazvati ekumenski sabor. (Wolfgang Beinert, “Ecclesiasticus” dalla testa ai piedi. In:\u00a0 L’Osservatore Romano 24 febbraio 2013).<\/p>\n Otkrivaju\u0107i u Papinom tekstu Deklaracije duboku vjeru u Krista koji vodi svoju Crkvu, te slu\u0161aju\u0107i glasove suosje\u0107anja ljudi zbog njegovoga hrabrog \u010dina, pisao sam Papi da smo ispunjeni utjehom. ‘Va\u0161a odluka, Sveti O\u010de, otkriva \u010disto\u0107u du\u0161e, sna\u017enu i nepokolebljivu vjeru, snagu poniznosti i blagosti, te veliku hrabrost kojom se zapravo odlikovao svaki korak Va\u0161eg uzornog pontifikata. Zahvalni smo Bo\u017ejoj Providnosti \u0161to smo mogli pratiti Va\u0161 nauk tijekom osam godina Va\u0161eg bogatog slu\u017eenja. Osobito smo zahvalni na na\u010dinu kako ste vr\u0161ili Petrovu slu\u017ebu: S velikim dostojanstvom, vizijom i hrabro\u0161\u0107u’.<\/p>\n S osobitom ljubavlju, ganu\u0107em i udivljenjem izgovaram ve\u010deras u na\u0161oj prvostolnici na\u0161 iskreni i srda\u010dni: Hvala! S na\u0161om zahvalom uzdi\u017eemo Bogu i \u017earku molitvu, najprije za svetu Crkvu Bo\u017eju kojoj je Papa tako vjerno i odano slu\u017eio: Neka se Bog udostoji mir joj udijeliti, ujediniti je i \u0161titi po cijelom krugu zemaljskom, kako bi ustrajala postojanom vjerom u ispovijedanju imena Isusova. Kao vjernici i suvremenici pape Benedikta XVI. o\u010ditujemo mu diljem na\u0161e nadbiskupije veliku naklonost i blizinu. Ve\u010deras \u017eelimo posebice moliti\u00a0 za njega i za njegove velike nakane. Neka ga Gospodin \u010duva zdrava i nepovrije\u0111ena svojoj svetoj Crkvi. A na\u0161 narod, kojeg je toliko volio i cijenio, neka trajno bude vjeran i odan Petrovim nasljednicima.<\/p>\n \n Neizmjerno smo zahvalni Svetom Ocu \u0161to nam je pru\u017eio svijetli primjer jednostavnog i poniznog radnika u Gospodnjem vinogradu. Na poseban na\u010din smo mu zahvalni jer je u tom vinogradu znao u svakom trenutku ostvariti ono \u0161to je najbitnije: Donositi Boga ljudima i dovoditi ljude k Bogu. Zavr\u0161io bih ovo priop\u0107enje s dvije osobite bilje\u0161ke iz ju\u010dera\u0161njeg njegovog opro\u0161taja s narodom na Trgu svetoga Petra. Uz onu iskrenu i jednostavnu ispovijed kako ga je ‘Gospodin doista vodio i bio mu tako blizu’, on je naglasio i va\u017enost drugih. Premda je kao Papa najodgovorniji za plovidbu, on je ju\u010der rekao da za kormilom Petrove la\u0111e nije bio sam. “Nikada\u00a0 se nisam osje\u0107ao osamljenim u no\u0161enju radosti i tereta petrovske slu\u017ebe; Gospodin mi je stavio blizu mnoge osobe koje su mi velikodu\u0161no i s ljubavlju prema Bogu i Crkvi, pomagali i bili mi blizu”. Pozivaju\u0107i se na odluku koju je u\u010dinio ne za svoje dobro, ve\u0107 za dobro Crkve, Papa je dodao je ne\u0161to \u0161to mi se \u010dini vrlo simpati\u010dnim: Ovim \u010dinom “ne ostavljam kri\u017ea, ve\u0107 na novi na\u010din ostajem uz Gospodina Raspetog. Ne obna\u0161am vi\u0161e slu\u017ebenu vlast upravljanja Crkvom, nego u slu\u017ebi molitve ostajem, tako re\u0107i, u dvori\u0161tu svetog Petra”. A onda poput Krista, koji je na Posljednjoj ve\u010deri apostole nazvao prijateljima, i on se obratio kardinalima: “Dragi prijatelji! Bog vodi svoju Crkvu, uvijek je\u00a0 podupire,\u00a0 osobito u te\u0161kim trenucima. Neka u srcu svakog od nas bude uvijek radosna sigurnost da je Gospodin uz nas, da nas ne napu\u0161ta, da nam je blizu i grli nas svojom ljubavlju”.<\/p>\n Bo\u017ee, u tvojim zajednicama diljem svijeta postaje vidljivom jedna, sveta, katoli\u010dka i apostolska Crkva. Neka sjedinjena s papom i biskupima bude op\u0107i sakrament spasenja, te kao kvasac i du\u0161a dru\u0161tva ostane vjerna svom poslanju, uvijek na slu\u017ebu ljudskoj zajednici dok \u010dovje\u010danstvo ne postane Bo\u017ejom obitelji. Amen. <\/em><\/em><\/p>\n \u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n Katedrala,\u00a0 28. velja\u010de 2013.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"\n
\n
\n